Nedjelja, 7 Decembra, 2025

Zašto je osuđena posljednja “vještica” Britanije?

Žena koja je nazvana “posljednjom vješticom Britanije” trebalo bi da bude posthumno pomilovana zahvaljujući novom zakonu.

Helen Dankan osuđena je na devet mjeseci zatvora zbog vještičarenja 1944. godine zato što je imala viziju potonulog broda britanske mornarice “HMS Barham”, prije nego što je iko znao da se to zaista i desilo.

Međutim, zahvaljujući takozvanom “Tjuringovom zakonu”, Dankanova bi trebalo da bude pomilovana.

Ova žena iz Kalandera bila je domaćica i majka šestoro djece. Bila je poznata u spiritualističkim krugovima zbog njene navodne sposobnosti da komunicira s mrtvima.

Jednu seansu održala je u Portsmautu 1941. godine kada je navodno otkrila da je komunicirala s mornarom koji je potonuo zajedno s brodom “HMS Barham”.

Ovaj ratni brod pogodio je torpedo u Sredozemnom moru i izgubljeno je 800 života, ali vijest o tome se neko vrijeme krila od javnosti.

Vizija koju je Dankanova imala zbog toga se smatrala prijetnjom po nacionalnu bezbjednost i prema mišljenju nekih vojnih starešina, mogla je da ugrozi ishod rata.

Uhapšena je, proglašena izdajnikom i postala posljednja žena u Velikoj Britaniji koja je osuđena zbog vještičarenja, prema zakonu iz 1735. godine.

Dankanova je umrla 1956. godine a zakon zbog kog je provela devet mjeseci u zatvoru, ukinut je 1951. godine.

Sada se aktivisti bore da i ona bude pomilovana posthumno, zahvaljujući istom zakonu koji je pomilovao Alana Tjuringa, velikog matematičara i čovjeka koji je dešifrovao “Enigmu”, ali je, uprkos svom doprinosu u borbi protiv nacista, osuđen zbog svog seksualnog opredjeljenja.

Tjuring je nakon donošenja presude izvršio samoubistvo, ali ga je posthumno pomilovala kraljica Elizabeta II 2013. godine.

(B92)

Povezane vijesti

Jelica Belović Bernadžikovska najznačajnija etnografkinja: Borila se za žensko stvaralaštvo

Etnografkinja, književnica i novinarka koja se borila za žene i njihova prava u kulturnom i društvenom radu. Žena koju su austrijske vlasti cenzurisale i proganjale, da bi na kraju bila zaboravljena, otkrila je ljepotu ručnog rada boreći se za autorska prava žena i iskazivanje ženske kreativnosti i stvaranja. Bila je daleko ispred svog vremena, oštrog jezika, snažne volje i britkog pera pisala je smatrajući da žena treba da bude obrazovana i načitana. Jedno vrijeme je vodila Višu djevojačku školu u Banjaluci, a živjela je i stvarala u Sarajevu, Mostaru, Zagrebu i Novom Sadu. Ona je i prva žena pedagoški pisac u Bosni i Hercegovini. Svojim naučnim istraživanjima željela je da izloži nekonvencionalni i netradicionalni pogled na ženske stvaralačke mogućnosti, pogled lišen stereotipa koji su podrazumijevali da žena nema pravo na autorsko stvaralaštvo.

Pogled iz tame patrijarhalne tamnice

Krug (Jafar Panahi, 2000.) Jafar Panahi jedan je od onih iranskih i svetskih režisera koji pretvaraju svaki trenutak rada na filmu u složeno pregovaranje između...

Popular Articles