Foto: utahscanyoncountry.com
Svojom čudesnom veličinom, a da ne spominjemo njegovu veličanstvenost i tajanstvenost, Dugin most u Sjedinjenim Američkim Državama je inspirisao ljude kroz sva vremena. Indijanci koji žive u regiji most smatraju svetim. Od vremena kada je most postao poznat svijetu početkom 20. vijeka, hiljade ljudi iz cijelog svijeta posjećuju ga svake godine. Od podnožja do vrha luka, dugačak je 88 metara — što je skoro visina Kipa slobode — i proteže se oko 83 metra preko rijeke; vrh luka je 12 metara debel i 10 metara širok.
Kako je nastao Dugin most?
Jednom riječju voda. Iste sile koje su oblikovale Dugin most također su oblikovale lukove od pješčenjaka i udubljenja. Voda u dodiru s pješčenjakom otapa kalcijev karbonat (vapnenac) koji cementira zrnca pijeska. Voda koja se smrzava i širi u pukotinama lomi cijele ploče stijena.Tako je tokom miliona godina stvoren golem svijet raznolikih skulptura.
Sloj stijene od kojeg je nastao Dugin most je relativno mekani „Navaho“ pješčenjak, koji leži na tankim slojevima tvrđeg pješčenjak. Željezni oksid i mangan obojili su sve ovo kamenje u različite nijanse ružičaste, crvene i smeđe. U početku je voda koja je tekla s obližnje Navaho planine vijugala preko Navaho pješčenjaka, slijedeći put najmanjeg otpora na svom putu do rijeke Kolorado. S vremenom je kanal iskopan iz stijene postajao sve dublji. Na mjestu Duginog mosta, potok je tekao u uskoj krivini oko uske peraje mekog Navaho pješčenjaka. Kad se potok spustio sve do sloja Kayenta, voda je počela probijati svoj put kroz mekšu peraju Navaho pješčenjaka. Na kraju je potok potpuno presjekao peraju i nastao je Dugin most. Druge sile – otapanje kalcijevog karbonata i led koji odvaja komade stijena – oblikovale su Dugin most u gotovo savršenu parabolu. Tokom vremena, iste sile koje su oblikovale Dugin most također će ga rastaviti.
Ušuškan među neravnim, izolovanim kanjonima u podnožju planine Navaho, Dugin most je vijekovima bio poznat Indijancima koji su živjeli u toj oblasti. Puebloanske stanovnike predaka su mnogo kasnije pratile grupe Pajute i Navaho. Nekoliko porodica Pajute i Navajo, zapravo, još uvek živi u blizini.
Do 1800-ih, Dugin most su sigurno vidjeli i lutajući lovci, kopači i kauboji. Međutim, tek 1909. godine njegovo postojanje je objavljeno u spoljnom svijetu. Dvije odvojene istraživačke stranke — jednu koju je vodio dekan Univerziteta Juta, Bajron Kamings, a druga vladin geodet, V.B. Daglas—počeo je da traži legendarni raspon. Na kraju su udružili napore. Pajute vodiči Nasja Begai i Jim Mike su predvodili put, zajedno sa trgovcem i istraživačem, John Vetherill. Ljudi i konji su podnosili vrućinu, glatke padine, podmukle izbočine i lavirinte od pješčara. Kasno popodne 14. avgusta, spuštajući se u sadašnji kanjon Mosta, grupa je prvi put vidjela Dugin most.
Foto: Tom Gainor/Unsplash
Sljedeće godine, 30. maja 1910., predsjednik Vilijam Hauard Taft proglasio za je nacionalni spomenik Duginog mosta da bi sačuvao ovaj „izuzetan prirodni most, koji ima luk koji je u obliku i izgledu istraživačkog tima Cummings-Douglass-a veoma sličan duginoj boji, i koji je od velikog naučnog interesa kao primjer erozije ekscentričnog toka“.
Dugin most je posjetio i 26. predsjednik SAD-a, Teodor Ruzvelt.
Ono čemu su Teodor Ruzvelt i njegovi savremenici bili svjedoci — dokaz značaja Duginog mosta za rane i današnje kulture Indijanaca — danas je teško razaznati. Od tada, mnogo arheoloških dokaza je izgubljeno jer je jezero Pauel, zajedno sa hiljadama posjetilaca, stiglo. Brana u kanjonu Glen je izgrađena 1956. Do 1963. kapije na brani su se zatvorile i jezero Pauel je počelo da guta rijeku i njene bočne kanjone. Viša voda je znatno olakšala pristup mostu Duge, donoseći hiljade posjetilaca svake godine.
Godine 1974, članovi plemena Navaho koji su živjeli u blizini mosta Duge podnijeli su tužbu Okružnom sudu SAD protiv sekretara unutrašnjih poslova, komesara Biroa za melioraciju i direktora Službe nacionalnih parkova. Tužba je bila pokušaj da se sačuvaju važna vjerska mjesta Navaha koja su bila preplavljena nabujalom vodom jezera Pauel. Sud je presudio protiv Navaha, rekavši da potreba za skladištenjem vode nadmašuje njihovu zabrinutost. Godine 1980, Deseti okružni apelacioni sud je presudio da bi zatvaranje mosta Duge, javnog mjesta za vjerske ceremonije Navahoa, prekršilo Ustav SAD koji štiti vjersku slobodu svih građana.
Do 1993. usvojen je Generalni plan upravljanja Službe nacionalnog parka. To je dugoročni plan za ublažavanje uticaja posjetioca i očuvanje resursa Nacionalnog spomenika Duginog mosta. Kao dio procesa planiranja, Služba nacionalnog parka konsultovala se sa pet indijanskih nacija povezanih sa Duginim mostom: Navaho, Hopi, San Huan Southern Paiute, Kaibab Paiute i Vhite Mesa Ute. Među njihovim brigama glavna je bila da Dugin most — religiozno i sveto mjesto — bude zaštićen i posjećen na način poštovanja. Pored toga, plemena su izrazila zabrinutost zbog turista koji se približavaju ili hodaju ispod mosta. Danas, služba Nacionalnog parka jednostavno traži da posjetite ovu lokaciju na način poštujući njen značaj za ljude koji dugo drže Dugin most svetim.
Foto: Ronan Dorard/Unsplash