Larisa Latinina je s 18 osvojenih olimpijskih medalja držala titulu olimpijke ili olimpijca s najviše osvojenih olimpijskih medalja punih 48 godina.
Nakon OI u Londonu 2012. godine olimpijac s najviše osvojenih olimpijskih medalja postao je američki plivač Michael Phelps s ukupno 22 osvojene olimpijske medalje. Larisa Latinina je bila u gledalištu kad je Phelps osvajao svoje medalje u Londonu i prestigao je u ukupnom poretku najtrofejnijih olimpijaca. Čak je i tražila od Međunarodnog olimpijskog odbora da joj ukaže čast i dopusti da upravo ona dodijeli Phelpsu olimpijsku medalju s kojom ju je pretekao u ukupnom vodstvu.
Danas je žena s daleko najviše osvojenih olimpijskih medalja u povijesti olimpijskih igara ispred njemačke kanuistice Brigit Fischer koja je od OI 1980. do 2004. osvojila ukupno 12 olimpijskih medalja.
Počela je s baletom
Larisa Latinina rođena je 24. prosinca 1934. godine u ukrajinskom gradu Hersonu. Rođena je kao Larisa Dirij (Latinina postaje udajom 1955.) i prvo se počela baviti baletom. Kada se s krajem II. Svjetskoga rata njen učitelj baleta i koreograf odselio, a baletna škola koju je pohađala zatvorila 11-godišnja djevojčica je tražila nove izazove. Okrenula se gimnastici. Bilo je vrijeme kada se, za razliku od današnje gimnastike, s treninzima gimnastike počinjalo u tinejdžerskim godinama, a natjecalo se sve do kasnih 20-ih godina života. Sa završetkom srednje škole 1953. godine preselila se u Kijev i nastavila školovanje na Kijevskom politehničkom institutu (danas vodećem ukrajinskom tehničkom sveučilištu). Nastavila je i s treniranjem gimnastike u Dobrovoljnom sportskom društvu SSSR (Dobrobolvolnye Sportivye Obshestva SSSR (DSO SSSR)) koji je uz društva Dinamo i CSKA bio vodeće sportsko društvo u tadašnjem SSSR, a okupljao je dominantno učenike i studente.
Sportska karijera
Prvi izlazak na međunarodnu sportsku scenu obilježen je njezinim prvim međunarodnim uspjehom. Godine 1954. na Svjetskom gimnastičkom prvenstvu u Rimu sudjelovala je u sovjetskom osvajanju zlata u ekipnom višeboju. To je bio početak njezinog 12-godišnjeg briljantnog niza sportskih uspjeha koji je okončan nakon Svjetskog gimnastičkog prvenstva 1966. godine u Dortmund na kojem je osvojila srebrnu medalji medalju i formalno zaključila svoju gimnastičku karijeru. U karijeri je osvojila ukupno 46 medalja na olimpijskim igrama, europskim i svjetskim prvenstvima od čega čak 25 zlatnih medalja. Na četiri Svjetska prvenstva (1954., 1958., 1962. i 1966.) Latinina je osvojila 9 zlatnih, 4 srebrne i 1 brončanu medalju, dok je na tri Europska prvenstva (1957., 1961. i 1965.) osvojila 7 zlatnih, 6 srebrnih i 1 brončanu medalju.
Trener joj je bio Aleksandr Myšakov, koji je bio i trener još jednog slavnog sovjetskog gimnastičara, olimpijskog pobjednika, Borisa Šaklina.
Zanimljivosti
Na Svjetskom gimnastičkom prvenstvu u Moskvi 1958. godine osvaja 5 od ukupno mogućih 6 zlatnih medalja (zlato u ekipnom, višeboju, preskoku, dvovisinskim i gredi, te srebro na parteru), a u tom je trenutku bila u 4. mjesecu trudnoće koju je uspješno skrivala od svih uključujući i svog trenera. Samo sedam mjeseci nakon poroda nastupila je na nacionalnom gimnastičkom prvenstvu. Udavala se tri puta i ima dvoje djece.
Nakon završetka natjecateljske karijere bila je trenerica sovjetske nacionalne gimnastičke reprezentacije od 1966. do 1977., a njezine gimnastičarke osvojile su ekipna zlata na OI 1968., 1972. i 1976. godine. Na OI u Moskvi 1980. bila je voditeljica gimnastičkih natjecanja.
Danas živi u Rusiji u gradu Semenovskoje.