Ilustracija
Dok se većina ljudi osjeća neprijatno kada neko turpija nokte, oni koji pate od mizofonije mogu imati jednako intenzivnu reakciju na zvukove kao što su, hrkanje, disanje i žvakanje. Istraživanja sugerišu da je mizofonija rasprostranjenija nego što se mislilo.
Istraživanja sprovedena širom Evrope sugerišu da stanje mizofonije „dijeli gene“ sa anksioznošću, depresijom i posttraumatskim sindromom (PTSP), prenosi RTS.
Psihijatar sa Univerziteta u Amsterdamu Dirk Smit i njegove kolege analizirali su genetske podatke iz Konzorcijuma za psihijatrijsku genomiku, potom “UK Biobank” i “23andMe” baza podataka, i otkrili da ljudi koji su prijavili da imaju mizofoniju, imaju veću vjerovatnoću da imaju genetsku sliku kao i ljudi sa psihijatrijskim poremećajima, i oboljelima od tinitusa i PTSP-a.
„Nalazi bi mogli da ukažu na zajedničku neurobiološku postavku, a to bi moglo da sugeriše da bi se tehnike liječenja koje se koriste za PTSP takođe mogle koristiti za mizofoniju“, navode istraživači u svom radu.
To ne znači da mizofonija i ova druga stanja moraju nužno imati zajedničke mehanizme, već da neki od genetskih faktora rizika mogu biti slični.
Jedno prethodno istraživanje je pokazalo da ljudi koji imaju mizofoniju imaju i veću vjerovatnoću da pate od stanja kao što su čest osjećaj zabrinutosti, krivice, usamljenosti ali i od neuroza.
Reakcije na zvuk kreću se od iritacije i ljutnje, do uznemirenosti koja ozbiljno ometa svakodnevni život.
S druge strane, pokazalo se da ljudi sa poremećajem autističnog spektra (ASD) rjeđe pate od mizofonije, što je neočekivano jer osobe sa autističnim spektrom poremećaja imaju smanjenu toleranciju na zvukove.
„Naši rezultati sugerišu da su mizofonija i ASD relativno nezavisni poremećaji u pogledu genetičkim varijacija. To otvara mogućnost da razmatramo i druge oblike mizofonije, koji su uglavnom vođeni bijesom ili drugim negativnim izražavanjem emocija”, pišu istraživači u svom radu.
Inače, zvuci-okidači zavise od određenih osobina ličnosti. Smit i kolege upozoravaju da su njihovi podaci uglavnom zasnovani na istraživanjima u okviru evropskih populacija, tako da se iste veze možda ne bi pojavile u drugim narodima.
Ipak, studija je pružila naznake o tome gdje bi dalja istraživanja mogla da se fokusiraju na pronalaženje biološkog mehanizma koji stoji iza mizofonije.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Frontiers in Neuroscience.