Profesionalni život mnogih žena reprezentativan je primjer neravnopravnosti koje vladaju u dominantno muškim zanimanjima.
Rosalind Franklin
U nastavku predstavljamo znanstvenice čija su otkrića revolucionarna, a njihova imena danas nepoznata široj javnosti samo zato što su bile žene.
JOCELYN BELL BURNELL
Astrofizičarka rođena 1943. u Sjevernoj Irskoj. Još kao studentica diplomskog studija na Cambridgeu, otkrila je pulsare, ostatke velikih eksplozija zvijezda odnosno supernova. Njezino otkriće dokaz je da ti divovi nisu nepovratno nestali, već su ostavili za sobom sitne, vrlo guste, brzorotirajuće neutronske zvijezde. Otkriće je nagrađeno Nobelom, no on je završio u rukama njezinog mentoraAnthoniya Hewisha i njegovog kolege Martina Rylea.
Jocelyn je to objasnila onodobnom predodžbom o znanosti. To je bila slika određene hijerarhije na čijem je vrhu stariji muškarac, a na dnu njegovi podanici i mladi pomoćnici od kojih se očekivalo samo da izvršavaju zadaće, ne i da misle svojom glavom.
To nije jedina nepravda na koju je naišla Jocelyn u akademskom svijetu. Prilike za provođenje istraživanja do nje gotovo nikada nisu stizale, a umjesto njih, često su joj nudili mogućnost predavanja ili radna mjesta u administraciji ili organizaciji. Danas ima ‘zaštitnički stav ‘ i nastoji povećati broj žena u znanosti. Osnovala je radnu skupinu u Edinburgu koja nastoji osmisliti konkretnu strategiju za veću zastupljenost žena u znanosti, inženjerstvu, matematici i tehnologiji.
ESTER LEDERBERG
Djevojčica rođena 1922. u Bronxu narast će u znanstvenicu koja će položiti temelje genetike, a na području mikrobiologije proslaviti se otkrićem virusa imena lambda bakteriofag koji napada bakteriju.
U suradnji sa suprugom Joshuom, Lederberg je razvila način jednostavnog prenošenja kolonija iz jedne petrijeve zdjelice u drugu, koji je omogućio istraživanje otpornosti na antibiotike. Joshuin rad na navedenom otkriću rezultirao je Nobelovom nagradom koju je podijelio s Georgeom Beadleom iEdwardom Tatumom, no ne i s Lederberg. Osim tog povijesnog zakinuća, nije imala zaslužen tretman ni u akademskim krugovima. „Morala se boriti da postane znanstvena suradnica, a zasigurno je trebala dobiti profesuru. Nije bila jedina“, istaknuo je mikrobiolog Stanley Falkow.
CHIEN-SHIUNG WU
Znanstvenica rođena 1912. u kineskom gradu Liu Ho, koja će preokrenuti zakone fizike. Tijekom 40-ih, dolazi na Columbiju kao članica Manhattanskog projekta u sklopu kojeg je provodila istraživanje o zračenju i obogaćivanju uranija. Nakon rata ostala je u Americi i proslavila se kao jedna od najboljih eksperimentalnih fizičarki onog doba.
Sredinom 50-ih, njezinom istraživanju o zakonu pariteta, pridružuju se teorijski fizičari Tsung-Dao Lee i Chen Ning Yang. Wuini eksperimenti u kojima je koristila kobalt 60, radioaktivnu formu kobalta, srušili su navedeni zakon koji je bio prihvaćen u znanstvenim krugovima punih 30 godina. To otkriće nagrađeno je Nobelovom nagradom, koja je opet završila u rukama muških kolega ne i same Wu. Pnina Abir-Am, povjesničarka znanosti, složila se s grupacijama koje su smatrale ovu odluku nečuvenom i dodala da je u tom isključenju značajnu ulogu igrala i njezina etnička pripadnost.
LISE MEITNER
Bečanka Meitner, rođena 1878. godine, zaslužna za otkriće nuklearne fizije, a njezina životna priča još je jedan splet politike, seksizma i etničke pripadnosti.
Nakon doktorata iz fizike, Meitner se seli u Berlin i počinje suradnju s kemičarom Ottom Hahnom, koja će trajati više od 30 godina. Nakon pripojenja Austrije nacistima, Meitner koja je bila Židovka, seli u Stockholm. Nastavlja suradnju s Hahnom koja se odvija inkognito, preko korespondencije i tijekom tajnih sastanaka u Kopenhagenu.
Dok se Hahn bavio eksperimentalnim dijelom, Meitner i njezin nećak Otto Frisch postavili su teorijske temelje. Hahn je objavio rad, no Meinter nije naveo kao koautoricu. Iako mnogi tvrde da je Meitner razumjela to izuzimanje, imajući u vidu situaciju s nacistima, riječ je o još jednom povijesnom previdu. I njezin je rod bio razlog negiranja njezinih doprinosa. Meitner je u pismu povjerila prijatelju kako je gotovo zločin biti žena u Švedskoj, a znanstvenik koji je bio u Nobelovom selekcijskom odboru ju je aktivno pokušavao izopćiti.
ROSALIND FRANKLIN
Godine 1920. u Londonu, rođena je Rosalind Franklin, znanstvenica čija je životna priča još jedan primjer diskreditiranja ženskog rada. Nakon doktorata iz kemije, provela je tri godine na institutu u Parizu gdje se upoznala s rendgenskim zrakama i tehnikama difrakcije, odnosno mogućnošću određivanja molekularne strukture kristala.
Vratila se u Englesku 1951. kao znanstvena suradnica u laboratoriju John Randall na King’s Collegeu te upoznala Mauricea Wilkinsa. Wilkins i Franklin su se bavili istom temom, strukturom DNA, no na odvojenim projektima. James Watson i Francis Crick, također su nastojali proniknuti u strukturu DNA. Upravo njima je Wilkins pokazao Rosalindinu sliku DNA, poznatiju kao Fotografija 51, bez njezinog znanja.
Fotografija 51 omogućila je Wilkinsu, Watsonu i Cricku da deduciraju točnu strukturu DNA, koju su objavili u nizu članaka u časopisu Natural. Franklinina Fotografija 51 bila je ključna u dešifriranju strukture DNA, no samo je trojka dobila Nobelovu nagradu 1962. godine.
NETTIE STEVENS
Genetičarka rođena 1861. u Vermontu koja će dokazati da spol organizma određuju kromosomi, a ne faktori iz okoliša. Proučavajući kromosome ličinaka shvatila je da mužjaci proizvode spermu s x i y kromosomima, a ženke reproduktivne stanice s isključivo x kromosomima. No i Nettie je postala žrtva ‘Matilda efekta’, odnosno represije i negiranja otkrića znanstvenica. Naime, njezino otkriće pripisuje se Thomasu Huntu Morganu, uvaženom genetičaru onog doba.
Piše: Jasmina Jurčan
Izvor: http://www.voxfeminae.net/strasne-zene/item/7094-sest-znanstvenica-ignoriranih-zbog-seksizma