Zakon o elektronskom potpisu, koji je donesen još 2006. godine, i dalje nije u potpunosti zaživio u našoj zemlji, te stoga bh. kompanije, ali i građani propuštaju brojne pogodnosti koje on nudi.
I dalje je problematična ta famozna papirologija oko dobijanja kvalifikovanog elektronskog potpisa/pečata, koji je jedan od preduslova da naša zemlja napokon krene ukorak s vremenom i postane interesantnija zapadnim investitorima. A direktne strane investicije, logično je, znatno popravljaju ekonomsku sliku BiH.
Neminovno je, kažu sagovornici sa kojima smo razgovarali, da će naša zemlja u konačnici ipak morati slijediti trendove u regiji, ukoliko želi postati dijelom EU, te podržati barem osnovne usluge koje građanima i privredi trebaju u njihovom svakodnevnom poslovanju i životu.
Digitalizacija poslovnih procesa ima veliki uticaj na privredu i ekonomiju jedne zemlje. A u prevodu za običnog bh. građanina to bi značilo: nema više cjelodnevnog čekanja u redovima i “ganjanja” papira, manji su administrativni troškovi, brže i jednostavno će obavljati transakcije – i to čak sa daljine, dok im je istovremeno pristup njihovim vlastitim podacima omogućen u svako doba, bilo odakle, online putem.
Ohrabrujuća je vijest, kažu stručnjaci, da svakodnevno raste zainteresovanost bh. privrednih subjekata za elektronskim potpisom/pečatom. No, da bi to u potpunosti zaživjelo, još je puno posla pred nama.
Bojčić: Ušteda vremena i fleksibilnost najveći benefiti
Direktor Unije Smart Accounting d.o.o. Sarajevo Dino Bojčić smatra da je Bosna i Hercegovina u poređenju sa zemljama regiona i EU ubjedljivo na posljednjem mjestu kada se radi o digitalizaciji poslovnih procesa i elektronske uprave.
– Mi smo u tom polju i dalje vrlo nazadni, a tu prije svega mislim na svakodnevne poslove kompanija od izdavanja faktura, potpisivanja bilo kakvih dokumenata, zahtjeva i molbi, pa do predaje godišnjih obrazaca, završnih izvještaja i svega ostalog što u principu jedna firma treba da komunicira sa državom – govori Bojčić u izjavi za Vijesti.ba.
Naglašava da bosanskohercegovački entiteti sami razvijaju svoje platforme i sisteme. U tom pogledu, Poreska uprava RS i Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH posljednjih su godina dosta napredovale, dok Porezna uprava FBiH tu najlošije kotira.
Bojčić konstatuje da su ušteda vremena i fleksibilnost najveći benefiti koje bi bh. građanima donio digitalizovan sistem i funkcionalna elektronska uprava.
– I ušteda troškova jedan je od benefita jer više neće biti tih administrativnih taksi za nekakve podneske. Međutim, dva najveća benefita svakako su ušteda vremena i fleksibilnost u radu, posebno u malim firmama – u tim nekim start-up i micro-preduzećima, koja i jesu nosioci ekonomije, a u kojima sve češće imate rad od kuće. Digitalizacija i elektronizacija administracije u principu bi im omogućila poslovanje s bilo koje lokacije u BiH – dodaje Bojčić.
Funkcionalan digitalizovan sistem, mišljenja je naš sagovornik, itekako može doprinijeti razvoju bh. ekonomije u budućnosti.
– Mi kao Unija dosta poslujemo sa stranim kompanijama i jednostavno ljudi i dalje ne mogu da vjeruju koliko smo, nažalost, u tome zaostali. I vjerovatno bi to privuklo puno tih stranih kompanija. Direktor neke strane kompanije više ne bi morao jednom godišnje da dođe u BiH da otvori račun i potpisuje neke dokumente – rekao je Bojčić.
Zakon o elektronskom potpisu, koji je donesen 2006. godine, potcrtava, skoro da se nikako i ne primjenjuje u našoj zemlji.
– Tek su prije nekoliko mjeseci u principu stečeni svi uslovi i tek sada određene institucije, banke i kompanije dobijaju taj elektronski pečat/potpis. Ne želim govoriti o tome zašto od 2006. pa do danas nije primjenjivan, ali je u tom cijelom lancu nedostajala neka karika. Sada je to prevaziđeno, ali je i dalje problematična ta papirologija da se dobije taj pečat, tako da to još ni blizu nije zaživjelo onako kako bi trebalo – poručuje Bojčić.
Napominje da se tu ne radi samo o Zakonu o elektronskom potpisu, već da je potrebno uskladiti i čitav set drugih zakona kako bi Bosna i Hercegovina dostigla zadovoljavajući nivo.
Pečat kao predmet u Evropi ne postoji već godinama, pojašnjava Bojčić. Npr. u Sloveniji, koja nam je relativno blizu, ne primjenjuje se već 8-9 godina.
– Jednostavno, ako sam ja ovlašteno lice, direktor, i moj potpis je svetinja, pečat je tu manje bitan. A mi i dan-danas imamo na snazi propise po kojima i u privatnim kompanijama morate voditi i knjigu protokola i raznorazne stvari koje su ostale iz starog sistema. Ali opet kažem, elektronski pečat/potpis je samo jedan preduslov da bismo mi išli ukorak s drugima i bili toliko interesantni zapadnim kompanijama da ovdje investiraju. To je samo jedna karika u tom cijelom lancu – govori Bojčić.
Bh. entiteti i dalje imaju različite poglede na elektronski potpis, iako je ta oblast definirana državnim zakonom. Bojčić kaže da ekonomija ne poznaje granice i mora biti iznad entiteta, a ekonomski interesi i privlačenje novih investicija iznad entitetskih želja i političkih ambicija.
– A da bismo privukli te nove strane investicije, svakako da je jedan od preduslova primjena elektronskog pečata/potpisa. Što ovdje bude više stranih kompanija, to će biti bolja ekonomska slika Bosne i Hercegovine, a samim tim dugoročno će biti bolje i entitetima – dodaje Bojčić.
Muftić: Raste broj zainteresovanih za elektronski potpis
Amela Muftić, direktorica Halcoma d.o.o. Sarajevo, certificirane kompanije za e-potpise u BiH, u razgovoru za Vijesti.ba kaže da je digitalizacija širok pojam i može obuhvatiti pojmove kao što su korištenje nekih samouslužnih uređaja, različitih modela web i mobilnog poslovanja, online trgovanje i plaćanje, zatim primjenu raznovrsnih usluga na web portalima institucija i kompanija, primjenu elektronskih potpisa, elektronske i video identitete…
– Činjenica je da BiH u određenim oblastima kaska za zemljama regiona i EU, a posebno u domenu online servisa koji bi uz primjenu digitalnih identiteta omogućili pravnim i fizičkim licima poslovanje na daljinu – kaže Muftić.
Ohrabrujuća je okolnost, dodaje, to što smo na dobrom putu ka digitalizaciji jer se o tome sve više govori u javnosti, planiraju se strategije i pokreću projekti.
Jedan od jako dobrih projekata e-uprave koji je već uveliko zaživio je projekat “SOKOP” koji je implementiralo Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) BiH. Riječ je o sistemu za elektronsko podnošenje i obradu predmeta male vrijednosti. Tu je, također, Uprava za indirektno oporezivanje BiH koja već sada pruža određene e-servise, a najavila je i nove usluge koje uključuju upotrebu kvalifikovanih digitalnih potpisa.
– Ne trebamo zanemariti i unapređenja koje je zdravstveni sistem omogućio upotrebom e-zdravstvenih kartica, zatim obrazovni sistem upotrebom e-dnevnika i e-obrazovanja, kao i mnoge druge dobre primjere. U svakom slučaju, neminovno je da će BiH morati da prati trendove u regiji ukoliko želi biti dio EU i podržati barem osnovne usluge koje građanima i privredi trebaju u njihovom svakodnevnom poslovanju i životu – precizira naša sagovornica.
Najveći benefit za građane i privredu koji bi donio potpuno digitalizovan sistem, nastavlja, bio bi u tome da im se omogući pristup njihovim bazičnim podacima, dokumentima i uslugama za koje sada stoje u redu i čekaju, a koje mogu imati elektronski 24/7 sa svog mobitela ili računara.
– Posebna olakšica bi bila i u elektronskoj razmjeni dokumentacije koja bi se digitalno potpisivala (npr. ugovori, obrasci, punomoći, izjave, potvrde, otpremnice itd.). Suština digitalizacije je da se građanima i privrednicima omoguće usluge koje bi se pružile brzo i efikasno, finansijski pristupačno i jednostavno – navodi Muftić.
Svakako da digitalizacija, potcrtava, ima veliki uticaj na privredu i na ekonomiju zemlje. Sve što ubrzava procese, smanjuje troškove i povećava profitabilnost dobro je za ekonomiju zemlje. No, sa druge strane postoji izvjesna doza “straha” kod zaposlenika da bi digitalizacijom mogli ostati bez svojih radnih mjesta.
– Tu bojazan treba potpuno odstraniti, jer će se kroz procese digitalizacije stvarati nove potrebe, otvarati nova tržišta i nove prilike za povećanje i širenje poslovanja kako u zemlji, tako i u EU, pa i u svijetu – govori Muftić.
Po važećem državnom Zakonu o elektronskom potpisu već sada možemo bez problema da primjenjujemo elektronske potpise, ali Muftić ističe da se kvalifikovani elektronski potpisi još uvijek ne primjenjuju u obimu u kojem bi trebalo.
– Koliko ja mogu da primijetim, nekoliko je razloga: nedovoljna educiranost javnosti o primjeni elektronskog potpisa, nedovoljan broj otvorenih servisa/usluga koji bi omogućili upotrebu e-potpisa, neusklađenost zakonskih i podzakonskih akata ovisno o kojoj grani industrije je riječ, te nužnost usvajanja novog Zakona o elektronskom identitetu koji bi pratio eIDAS regulativu – konstatuje direktorica Halcoma.
Međutim, dodaje, i pored nabrojanih izazova, želi ohrabriti i pozvati sve zainteresovane da počnu da se informišu o elektronskim potpisima, jer smatra da se i sa važećim zakonskim okvirom puno toga može da napravi.
– Značaj kvalifikovanog elektronskog potpisa, a posebno elektronskog identiteta za kompletno društvo je neprocjenjiv. Njegovom primjenom se dobija jedna potpuno nova dimenzija poslovanja i digitalizacija u punom smislu te riječi. Najkraće rečeno, kvalifikovani elektronski potpis je vaš elektronski identitet, pa samim tim pruža mogućnost autentifikacije i autorizacije prilikom prijava na online usluge (portale) koje budu dostupne u zemlji, ali i u EU. Istovremeno, to je vaš lični potpis u elektronskoj formi koji vam omogućava da elektronski potpišete dokumente čiji se pravni učinak izjednačava sa vlastoručnim potpisom – pojasnila je.
Na naše pitanje da li bi se zbog pandemije koronavirusa ove promjene trebale smatrati prijeko potrebnima i njihova implementacija započeti što je moguće prije, Muftić kaže da su promjene svakako prijeko potrebne i sa pandemijom, ali i bez nje.
– Pandemija je samo dodatno stvorila okruženje koje nužno treba promjene u pravcu online poslovanja i smanjenja ličnih kontakata te pokazala da se društvo vrlo brzo prilagođava novim načinima života i rada. Tokom pandemije privreda i društvo trpe velike negativne posljedice ali iste mogu da se ublaže i olakšaju ukoliko se što prije počnu primjenjivati digitalni servisi u svim granama privrede – poručila je Muftić.
Sve pretpostavke za izdavanje certifikata za kvalifikovani elektronski potpis stvorile su se prije dvije godine. Ovlaštena je upravo firma Halcom, koja je u Registar ovjerilaca kvalifikovanih elektronskih potpisa pri Uredu za nadzor i akreditaciju BiH upisana 3. oktobra 2019. godine.
Muftić napominje da zainteresovanost privrednih subjekata za elektronskim potpisima svakodnevno raste, s tim da je tek od četvrtog kvartala 2020. godine taj interes značajno intenziviran.
– Kako je tema digitalizacije sve više prisutna u javnosti, te kako se počinju realizirati i najavljivati pojedinačni projekti, tako i upotrebna vrijednost elektronskog potpisa dobija na značaju. Prethodno sam spomenula da je UIO najavila puštanje novog e-servisa od 1. jula 2021. godine za koji će biti potreban kvalifikovani elektronski potpis, tako da privrednici već sada mogu isti da poruče direktno u Halcomu ili kada se UIO certificira – i kod njih – kaže Muftić.
Na kraju dodaje da su oba elektronska potpisa jednako validna, s tim da Halcomov ima dodatnu upotrebnu vrijednost jer “dolazi iz EU”, pa je njegova validnost priznata i u EU, a korisnici Halcomove elektronske banke mogu ujedno i da obavljaju sve radnje u Hal E-Bank kao i do sada.
Muhović: Digitalizacija je postala neophodna
Izvršni direktor Centra za politike i upravljanje (CPU) Adis Muhović kaže da sve naše susjedne države već dugo izdaju elektronske potpise i da tu mnogo kasnimo. Zato i zaostajemo u digitalizaciji javne uprave.
– Sistemi uspostavljeni u Crnoj Gori, Srbiji i Hrvatskoj nude različit obim e-usluga, te su različite u preglednosti i jednostavnosti korištenja. Ali, ako pogledamo listu servisa i usluga, naročito u Srbiji, jasno je da imamo mnogo da sustignemo i puno da naučimo – govori Muhović u razgovoru za Vijesti.ba.
Digitalizacija društva i poslovanja je višedimenzionalan izazov. Ona osim digitalizacije javne uprave uključuje i povezanost, ljudski kapital, korištenje internet servisa i integraciju digitalnih tehnologija u preduzećima.
– U nekim od ovih aspekata smo možda u prednosti u odnosu na zemlje regije, u drugim sigurno zaostajemo. Teško je znati gdje smo tačno, jer se takva mjerenja kod nas ne rade. Znamo gdje je Hrvatska u odnosu na ostale članice EU – našla se na 20. mjestu na Indeksu digitalne ekonomije i društva 2020 (DESI2020) Evropske komisije – objašnjava Muhović.
Naš sagovornik kaže da digitalizacija poslovanja za privatni sektor dugoročno donosi uštede, a samim tim i povećanje cjenovne konkurentnosti, te proširenje tržišta. Ona može podići i otpornost kompanija u krizama – platforme za online narudžbu hrane sačuvale su restorane i brojna radna mjesta u toku pandemije.
– Digitalizacija poslovnih procesa, odnosno komunikacije i transakcija sa klijentima i partnerima je uglavnom domen kooperacije između subjekata privatnog sektora i nema razloga da ona ne bude stalna investicija kompanija u rast preduzeća – rekao je Muhović.
Potcrtava da će elektronska uprava smanjiti administrativni i finansijski teret za kompanije i građane, ali i omogućiti da veliki dio stvari, za koje danas moramo potrošiti vrijeme i novac radi odlaska u neku instituciju, radimo iz udobnosti svog doma ili kancelarije. A kada građani i kompanije štede vrijeme i novac, te resurse mogu da usmjere u poslove koji će generisati novu vrijednost i profit.
– Uposlenicima u javnim institucijama će biti lakše raditi poslove administracije i nadzora, a sve strane će biti zaštićene od korupcije. To je otklanjanje jedne značajne prepreke za ekonomski razvoj. Također, “bespapirno” poslovanje će uz korištenje zelene energije imati pozitivni uticaj na okoliš, ali i na rashode kompanija – jasan je Muhović.
Osvrnuo se potom i na Zakon o elektronskom potpisu u BiH. Muhović ističe da sada pri Ministarstvu komunikacija i transporta (MKT) BiH imamo Ured za nadzor i akreditaciju ovjerilaca, a uspostavljen je i registar ovjerilaca u kojem je za sada certificirana samo jedna kompanija.
– Uprava za indirektno oporezivanje bi trebala u prvom kvartalu ove godine postati certificirano tijelo za izdavanje digitalnog kvalifikovanog potpisa, čime ćemo dobiti i e-potpis državne institucije koji u potpunosti mijenja ručni potpis i pečat, a što je sjajan resurs za primjenu u drugim javnim sistemima – govori nam Muhović.
Ipak, nastavlja, državno zakonodavstvo neophodno je uskladiti sa EU propisima, a državni i entitetski nivoi vlasti su se u Zajedničkim socioekonomskim reformama za period 2019-2022. godine na to obavezali, kao i na osiguranje interoperabilnosti sistema elektronskog potpisa u cijeloj zemlji.
– Baš zato što su se obje entitetske vlade obavezale na nastavak procesa, iznenađuje da politički predstavnici RS-a politiziraju donošenje novog Zakona o elektronskoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektronske transakcije. Iz RS-a insistiraju na tome da Nacrt zakona krši ustavno načelo podjele nadležnosti između državnog i entitetskog nivoa, što nema logike, jer je Ured za nadzor i akreditaciju pri MKT BiH 2006. godine glasovima većine zastupnika iz oba entiteta dobio nadležnost da vrši akreditaciju i nadzor certifikacionih tijela na teritoriji cijele BiH – riječi su Muhovića.
Podsjeća da je prvi Zakon o elektronskom potpisu RS-a donesen tek 2008. godine, dakle dvije godine nakon državnog.
– Ako pitate EU, s kojom moramo uskladiti naš zakonodavni okvir, akreditacija ovjerilaca mora biti na nacionalnom nivou. Zato nije jasno zašto se državi naknadno pokušavaju osporiti nadležnosti koje neosporno već ima i koje mora imati – pita se Muhović.
Najbezbolnije je ujedno i najozbiljnije i najlakše rješenje – da se svi donosioci odluka podsjete na šta su se obavezali, šta su zajedno dogovorili, koje su obaveze na našem putu da budemo uređena zemlja i da se drže tog dogovora pri implementaciji.
– S obzirom da imamo sistem koji funkcioniše na način na koji je neophodno da funkcioniše i koji su, ponavljam, dobrovoljno definisali predstavnici oba entiteta bez nametanja, taj sistem treba uskladiti s posljednjim EU zahtjevima u novom državnom zakonu, a entitetske zakone uskladiti s državnim – precizira Muhović.
Kaže da je digitalizacija prijeko potrebna za unapređenje poslovnog okruženja i bez pandemije koronavirusa. A s pandemijom je postala neophodna kako bi se organi uprave i privatni sektor mogli pridržavati propisa i pravila koji su za vrijeme ograničenja kretanja veoma fleksibilno primjenjivani.
– Vijeće ministara i entitetske vlade su se prije pandemije obavezale na “digitalnu transformaciju usluga svih nivoa vlasti kroz veće korištenje e-uprave i e-usluga” u Zajedničkim socio-ekonomskim reformama 2019-2022. Obavezali su se na povećanje ulaganja u digitalnu infrastrukturu, unapređenje digitalnog ekosistema i poticanje digitalne transformacije zemlje, kao i na unapređenje digitalnih vještina stanovništva. Da, ti su se projekti već trebali započeti, ali se ne vidi da vlade na njima aktivno rade. S obzirom da je kriza i da se budžetski prihodi smanjuju, ti će projekti vjerovatno zavisiti od tehničke pomoći međunarodnih finansijskih institucija i donatora – govori Muhović.
U pravilu, potcrtava, vlasti u BiH ne daju adekvatnu pažnju digitalizaciji. Njihovi napori i aktivnosti su ograničeni na saradnju s međunarodnim donatorima koji na tome insistiraju.
– Institucije koje se izdvajaju kao relativno dobri primjeri su Ured koordinatora javne uprave (PARCO) koji daje podršku institucijama u procesu uspostave e-usluga, UIO i PU FBiH koje imaju uspostavljene određene e-usluge, dok APIF RS ima objavljene e-registre, a Vlada RS planira i projekte digitalizacije usluga poput izdavanja građevinske dozvole. S druge strane, u Federaciji BiH taj proces teče sporo, FBiH je daleko od uspostave agencije koja ima kapacitete da provede digitalizaciju javne uprave i ne vidi se da se ti kapaciteti institucija grade – smatra Muhović.
Kada se radi o e-trgovini, BiH i njeni građani ne propuštaju mnogo prilika, bar ne iz perspektive šta je sve tu moguće uraditi, ocjenjuje izvršni direktor CPU-a.
– U Bosni i Hercegovini možete primijeniti različite sisteme za online narudžbe i plaćanja, imamo čak i domaće banke i kompanije koje su razvile svoja e-commerce rješenja, a brojne kompanije su već investirale u takva rješenja i te investicije su im se vrlo brzo isplatile. Zašto to biznisi ne koriste u većoj mjeri, pitanje je edukacije, kako menadžmenta firmi, tako i samih konzumenata. Također je i pitanje relativno visokih cijena poštanskih usluga u zemlji, što ograničava obim proizvoda koje se isplati nuditi online kupcima u zemlji i inostranstvu – kaže Muhović.
Prema njegovim riječima, činjenica je da stanovništvo BiH još uvijek izbjegava plaćati online putem, a najbitniji razlog je manjak znanja u razlikovanju legitimnog sistema od online plaćanja koje zloupotrebljava povjerljive informacije sa bankovnih kartica. Taj kulturološki strah od novog, nepoznatog i potencijalno finansijski opasnog, dodaje Muhović, može se prevazići boljom edukacijom stanovnika i većim brojem domaćih kompanija koje uvode sigurna rješenja za online narudžbe i plaćanje.
– Ipak, treba naglasiti da su baš zbog tog straha, kompanije koje su investirale u online trgovine u BiH, omogućile i “omiljenu opciju” za online narudžbe za stanovništvo, a to je naplata pouzećem, koja neznatno poskupljuje transakciju zbog poštanskih usluga, dok je za pravna lica to plaćanje uplatnicom po predračunu. Ove dvije opcije su korisnicima koji ne žele unositi podatke s bankovnih kartica online, omogućile online narudžbe od domaćih ponuđača – naglašava Muhović.
Kada je u pitanju e-administracija, i tu dosta propuštamo, kaže Muhović. Počevši od uvođenja jedinstvenih elektronskih registara za privredu i socijalne fondove, zatim, nemamo elektronske usluge koje bi građanima omogućile jednostavno dobijanje certifikata, uvjerenja, dokumenata, dozvola i termina u javnim ili zdravstvenim institucijama.
– Kada građani budu koristili e-potpis, sve bi to mogli učiniti bez izlaska iz kuće ili kancelarije – zaključuje Muhović u razgovoru za Vijesti.ba.
D.K.