S obzirom na to da svojim primanjima nikako ne mogu da sustignu troškove života, mnogi građani, osim osnovnih životnih namirnica, na veresiju uzimaju čak i lijekove.
To potvrđuje i gest jedne nepoznate osobe koja je u apoteci u Kalesiji prije nekoliko dana izmirila sva dugovanja ljudi koji su se tu snabdijevali lijekovima.
Naime, zbog teške finansijske situacije u kojoj se nalaze, pojedini pacijenti bili su primorani da čak i lijekove uzimaju na veresiju.
A sveske dužnika u radnjama širom BiH iz godine u godinu postaju sve nezaobilazniji inventar, i to ne samo u malim trgovinama, nego i u frizerskim salonima, automehaničarskim radnjama, zubarskim ordinacijama, a odnedavno i u apotekama.
– Svake godine je sve više onih koji preživljavaju “na teku”. Nemamo izbora, nego da ovako poslujemo, jer bolje išta, nego ništa. A ljudi se zapisuju za hljeb, mlijeko, jaja, sapun, toalet-papir… Ako je, na primjer, sredina mjeseca, određene mušterije ne pitamo kako će platiti robu, nego odmah vadimo svesku na pult, podvlačimo crtu ipod prethodnog računa, te upisujemo datum i iznos nove kupovine. Onda ljudi početkom mjeseca plate dug ili njegov dio, u zavisnosti koliko imaju para, i opet po starom – kažu trgovci.
Takođe, nije rijetkost da ljudi, nakon smrti člana porodice, “na poček” uzimaju i najjeftiniju pogrebnu opremu, koju nakon sahrane otplaćuju u nekoliko rata.
To potvrđuju i u pogrebnim društvima, u kojima kažu da je sve više onih koji nisu u stanju da gotovinom plate ni skromnu pogrebnu opremu.
– Članovi porodica preminulih često ne mogu da kupe ni najjeftiniju opremu koja košta oko 250 KM, a u koju su uračunati sanduk, pokrov i krst, nego uzimaju na rate. Izlazimo im u susret, jer smo svjesni činjenice da ljudi teško žive i da mnogi nemaju novca, posebno za neplanirani trošak – kažu pogrebnici.
U udruženjima potrošača naglašavaju da su mnogi građani već odavno u začaranom krugu zaduženosti iz kojeg će, s obzirom na neravnotežu između troškova i primanja, teško izaći.
– Veliki dio radničke klase i gotovo većina penzionera aktuelnim primanjima jedva mogu da podmire režije i obezbijede dovoljno hrane, i to one jeftinije. Za gotovo sve ostalo moraju da pozajmljuju ili se zadužuju u bankama. Pošto su im primanja ionako nedovoljna za sve troškove, teško mogu na vrijeme da otplaćuju rate, pa nemaju kud, nego da dižu nove kredite i tako ukrug. Takođe, ljudi sve češće uzimaju robu na veresiju, a dugove plaćaju kad i kako mogu – kaže izvršna direktorka prijedorskog Udruženja potrošača „Don“ Murisa Marić.
Uprkos činjenici da ionako jedva sastavljaju kraj s krajem, mnogi građani u malim trgovinama na veresiju najčešće traže i pivo i cigarete.
– Ljudi u velikom broju slučajeva „na teku“ uzimaju i luksuzne robe, a ne samo one najosnovnije životne namirnice. Trgovci im nekad izađu u susret, s tim da su obavezni da dug plate u toku dana, eventuelno sutradan. Neki su pošteni pa uredno izmire svoj dug, dok ima i onih koji se samo „presele“ u drugu radnju – rekli su u Asocijaciji samostalnih trgovačkih radnji banjalučke regije.
(Srpskainfo)