Foto: N1
Glavno pitanje nedjeljnih izbora u Srbiji nije ko će pobijediti, nego ko će preduhitriti protivnika i prvi se proglasiti pobjednikom. A u pobjedu su uvjereni i Aleksandar Vučić i studenti, s tim da Vučić ima više mehanizama za manipulaciju i prevaru, piše Jutarnji.
Protivnici su uvjereni da će Vučić lažirati izbore. Vučić je, kažu, već osigurao više od stotinu hiljada glasova iz takozvane regionalne dijaspore – u Republici Srpskoj, Crnoj Gori i na Kosovu, a neće prezati ni od „višestrukog glasanja“ svojih „simpatizera“. A onda počinju metež i pometnja koji bi Srbiji mogli vratiti sve ono što je svojom politikom pokrenula u Jugoslaviji još sredinom osamdesetih godina 20. stoljeća.
Kriza na pomolu
On će, najvjerovatnije, proglasiti pobjedu bez obzira na rezultat, ali studenti, odnosno njegovi protivnici, neće je priznati, nego će se i oni proglasiti pobjednicima jer su takvi klima i duh u srbijanskom društvu i javnosti, što bi Srbiju moglo dovesti čak na rub građanskog rata. Pa nisu studenti dvije godine „uzalud krečili“ da bi sada mirno pristali na poraz, a uvjereni su da im je pobjeda nadohvat ruke. Zato ne treba isključiti ni scenarij „revolucije“.
Ako se to dogodi, onda je u Srbiji sve moguće. Svi će braniti svoje pozicije jer znaju da pobjednici neće imati milosti prema poraženima. Prema svim procjenama, Srbiju nakon izbora, bez obzira na rezultat, najvjerovatnije očekuju haos, a možda i nasilje manjeg ili većeg intenziteta. To će biti vrhunac dugogodišnje srbijanske politike. Krug se zatvara, a poremećaj se vraća na mjesto na kojem je počeo.
Većina srpske javnosti strahuje da bi Srbija mogla potonuti u dugotrajnu krizu, uz stalnu prijetnju sukobima, upravo zato što nijedna strana – ni Vučić ni studenti – ne namjerava popustiti. Teško je povjerovati da će bilo jedna bilo druga strana mirno prihvatiti poraz u tako polariziranom društvu koje je, da apsurd bude veći, u mnogim pitanjima gotovo identično, posebno kada je riječ o politici prema regiji (Kosovo, Crna Gora, Republika Srpska), Evropi (većina ljudi ne podržava članstvo u EU) i Rusiji (ni studenti nisu za uvođenje sankcija). Kakav nas scenarij može očekivati u tom slučaju? Ukratko, zlokoban – sve je u rukama policije i vojske.
Nejasne ankete
Može se pretpostaviti da će obje strane proglasiti pobjedu i prije objave rezultata, koji bi, prema posljednjim istraživanjima javnog mnijenja, trebali biti vrlo tijesni. Jedni tvrde da lista Aleksandra Vučića osvaja oko 45 posto glasova, dok druga istraživanja pokazuju da isti procenat dobija studentska lista. Za pobjedu studenata izlaznost bi, kako kažu, trebala biti najmanje 65 posto. Šta, dakle, možemo očekivati u situaciji u kojoj su i jedni i drugi uvjereni u svoju pobjedu?
Aleksandar Vučić neće se dati izbaciti iz sedla. Poraz neće priznati niti prihvatiti i neće prepustiti vlast. Njemu i njegovim saradnicima ovi izbori predstavljaju pitanje opstanka i egzistencije, pa i slobode, s obzirom na to da im se već prijeti zatvorom. Izbori su zapravo referendum o Aleksandru Vučiću.
Nakon što jedni ili drugi proglase pobjedu, u skladu s atmosferom koja bude vladala, ulice Beograda, a možda i nekih drugih gradova, prije svega Novog Sada, odakle je i krenula ta „antivučićeva revolucija“, napunit će se ljudima. Studenti će, dakle, slaviti ili protestovati protiv Vučićeve izborne krađe, koju ionako najavljuju i koja se ne može isključiti jer, kao što smo rekli, Vučić ne namjerava predati vlast, pogotovo ne mirnim putem.
Pitanje svih pitanja
Stoga je pitanje svih pitanja kako će se postaviti represivni aparat, za koji se sada pretpostavlja da je uz režim. U slučaju da Vučić proglasi pobjedu, protesti će najvjerovatnije eskalirati i radikalizirati se. Vlast je već potpuno izgubila kompas i spremna je upotrijebiti brutalnu silu. Zato se u svemu tome postavlja pitanje jesu li studenti spremni na „juriš otpisanih očajnika“ na Vučićeve utvrde moći – od političkih do medijskih. Isto tako, hoće li se Vučić odlučiti za srpski Tiananmen, na šta ga već poziva njegovo radikalizirano klijentelističko okruženje koje brani stečene unosne pozicije. Zato sve zavisi od toga kako će se postaviti represivni aparat i kome će se prikloniti.
Hoće li sva ta represivna i pararepresivna struktura ostati lojalna Vučiću i koliko dugo? Podsjetimo da su se vrlo brzo okrenuli protiv Slobodana Miloševića. I šta onda? E, tu je sada kvaka 22. Ako pretpostavimo da će se ulice Beograda napuniti ljudima, postavlja se pitanje kako će se Vučić postaviti. Zapravo, pitanje je kako će postupiti žandarmerija, specijalci, vojska i njegovi plaćenički paravojni odredi, za koje mnogi tamošnji analitičari tvrde da su već spremni za djelovanje. Hoće li oni staviti glavu na panj zbog Vučića ili će postupiti kao onda kada su se okrenuli protiv Slobodana Miloševića?
Putinovske mjere
Ne treba zaboraviti još jednu veoma važnu stvar. Kada je Milošević padao, SAD i EU podržali su taj proces i u potpunosti stali na stranu opozicije. Ako Vučić pobijedi, odnosno proglasi pobjedu, njegova vlast bit će veoma krhka, ako je uopće uspije formirati, pa će morati posegnuti za putinovskim mjerama kako bi je održao. To se teško može svidjeti Briselu, koji je, začudo, prilično ravnodušan prema izborima. Štaviše, donekle naginje Vučiću, koji je praktično otvoreni antievropejac.
Međutim, ne znamo ni šta dobijamo ako studenti dođu na vlast, osim što više neće biti patološkog autokrate Vučića. Njihova jedina agenda bila je rušenje Vučića i provođenje lustracije, ali pitanje je imaju li dovoljno logističkih kapaciteta da to provedu. Ko kontroliše aparat koji bi to trebao provoditi, prije svega policiju i pravosuđe, koji su u potpunosti pod kontrolom Aleksandra Vučića? Naravno, i to se može promijeniti u tren oka. Barem mi na Balkanu znamo koliko je lako promijeniti kaput i okrenuti se onako kako „vjetar puše“.
Postoji još jedan mogući scenarij, i to u slučaju da studenti odnesu ubjedljivu pobjedu – Vučićev bijeg. On shvata da bi mogao odgovarati za mnogo toga, što njemu i njegovim saradnicima samo daje dodatni motiv da se ne predaju tako lako. Prijeti mu zatvor. Stoga ne treba zanemariti ni mogućnost da na nekoj sporednoj pisti batajničkog aerodroma možda već stoji pretrpani ruski transporter Antonov koji bi ga odvezao u mirniju luku, u Minsk ili Moskvu.
U Srbiji je od ponedjeljka, 26. oktobra, sve moguće. Sve su opcije otvorene, a najviše one zlokobne.