Foto: Gerila
Predsjednik SNSD Milorad Dodik, čvrsto je stajao uz bivšeg predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, studente, između ostalog, nazivao „smradovima“ i upozoravao da bi njihov dolazak na vlast mogao ugroziti Republiku Srpsku.
Predsjednik NS RS Nenad Stevandić u njima je vidio „autošoviniste i srbofobe“.
Studenti iz Srbije bili su nepoželjni gosti u Republici Srpskoj, a podrška Vučiću gotovo politički test za one koji su željeli da se predstave kao zaštitnici srpskih interesa. Čak ni većina opozicije nije odoljela tom iskušenju: dok su udarali po Dodiku i SNSD, istovremeno su stajali uz Vučića i SNS.
A onda se promijenila izborna računica i odjednom su na red došle čestitke.
Političari iz Republike Srpske, koji su do posljednjeg trenutka stajali uz Vučića, sada se suočavaju s pitanjem na koje nema baš jednostavnog odgovora: kako se približiti onima koje ste mjesecima predstavljali kao neprijatelje Srbije i Republike Srpske, a da se pritom ne pravite da ništa od onoga što ste govorili nije postojalo?
Još donedavno studenti su bili prijetnja, izdajnici i strani plaćenici, a sada su izborni pobjednici kojima se čestita. Pitanje je samo da li je riječ o iskrenom prihvatanju nove političke realnosti ili o dobro poznatom pokušaju da se ostane blizu onih koji će sutra odlučivati.
Jer, jedno je čestitati izbornim pobjednicima, a sasvim drugo objasniti zašto ste ih do juče predstavljali kao opasnost za sopstveni narod.
Ali, priča se ne završava na onima koji su otvoreno stajali uz Vučića, a studente zasipali uvredama. Tu su i oni koji su sve vrijeme mudro ćutali – čitajte: tiho navijali za Vučića. Sada, kada su se karte promiješale, odjednom su im puna usta promjena, novih političkih okolnosti i čestitki Studentskoj listi.
Da li sada svi okreću leđa Vučiću? Jer, politika je igra interesa, a svijet, čini se, voli pobjednike. Vučić nakon ovih izbora to nije, a oni koji su se donedavno utrkivali da mu pruže podršku sada bi mogli procjenjivati kome se ubuduće više isplati približiti.
Politički analitičar Velizar Antić smatra da su političari iz Republike Srpske koji su najglasnije podržavali Vučića sada mnogo izgubili.
– Iako u politici nema mnogo ljubavi i prije svega dominiraju isključivo interesi, mislim da su svi oni koji su podržavali režim Aleksandra Vučića mnogo izgubili. Što je neko davao veću i otvoreniju podršku, to je gubitak vlasti za Vučića i njihov veliki gubitak – ocjenjuje Antić.
Prema njegovim riječima, svi oni će u sljedećem periodu biti izuzetno zainteresovani da vide ko će biti u samoj izvršnoj vlasti u Beogradu kako bi pokušali da naprave i lične dobre kontakte sa tim ljudima.
– Međutim, mislim da im ovo neće uspjeti, jer vjerujem da će nova vlast u Beogradu zauzeti neutralan stav prema političarima i partijama u Republici Srpskoj. Ne vjerujem da će se odnosi nove vlasti u Beogradu mijenjati prema institucijama Republike Srpske i vjerujem da će ti odnosi ostati na visokom nivou. Međutim, lični kontakti i podrška koju su u prethodnom periodu imali političari iz Banjaluke s vlastima u Beogradu neće biti mogući – kaže Antić.
A kada je riječ o uvredama na račun studenata, Antić smatra da će one političare, koji su ih izgovarali, još dugo pratiti.
– Što se tiče teških riječi koje su političari iz Republike Srpske upućivali prema studentima, to je njihova bruka i te izjave će ih pratiti sve vrijeme nove vlasti u Beogradu – poručuje Antić.
“Aco Srbin”
Politički analitičar Cvijetin Milivojević ocjenjuje da je odnos političara iz Republike Srpske prema studentskom pokretu u Srbiji bio sramotan, ističući da su podršku Vučiću pružali predstavnici vlasti i gotovo cijele opozicije. Upozorava da bi takvo ponašanje dugoročno moglo narušiti odnose građana Srbije i Republike Srpske.
– Ja sam prije ovih izbora govorio da je to što čine političari iz Republike Srpske, dakle svi političari iz vladajuće koalicije i svi relevantni političari iz opozicije, ne računajući Nebojšu Vukanovića, sramota za srpski narod u Republici Srpskoj. Sramota je način na koji su se vlasti Republike Srpske odnosile prema studentima iz Srbije koji su došli da objasne svoju poziciju, da oni nisu nikakve ustaše, nego da su braća i da su dio istog naroda. Pogotovo što su mnogi od tih studenata koji su došli iz Beograda i Novog Sada zapravo studenti iz Republike Srpske koji studiraju u tim gradovima. Način na koji je vlast Republike Srpske reagovala, zabranjujući im skupove i obraćanje ili ih fizički protjerujući, predstavlja sramotu koja će teško biti izbrisana. Drugo, postoji konstantna, latentna sramota o kojoj sam govorio i proteklih godina. To demonstrativno glasanje predstavnika vlasti i opozicije iz Republike Srpske, čak i na lokalnim izborima u Srbiji, gdje se Dodik pojavljuje na izborima u mjesnoj zajednici na Dedinju, Nenad Nešić u Novom Sadu, Jelena Trivić, ako se dobro sjećam, u Zemunu i tako dalje, zaista je sramota – kaže Milivojević.
On smatra da je jedan od najvećih problema to što se podrška Srbiji poistovjećivala s podrškom jednoj političkoj stranci i njenom lideru.
-Zašto je ovo opasno? Zato što su se gotovo svi predstavnici opozicije, osim Nebojše Vukanovića, ponašali na isti način. I oni su davali podršku i očekivali pobjedu, davali su izjave u korist Aleksandra Vučića. Nije Aleksandar Vučić „Aco Srbin“, nego je bio kandidat jedne političke stranke, jedne od političkih stranaka u Srbiji, koja je izgubila izbore. Hoće li se saf promijeniti situacija? Naravno da će se promijeniti. Ja sam za Dodika prvi put čuo kada je bio poslanik Saveza reformskih snaga Ante Markovića u Skupštini BiH. Na veliku političku scenu ulazi uz pomoć režima Slobodana Miloševića sredinom devedesetih godina prošlog vijeka. Potom ga preuzima Vojislav Koštunica, zatim pokojni Zoran Đinđić, a potom Boris Tadić. Međutim, mislim da ni Milošević, ni Đinđić, ni Koštunica nisu koristili činjenicu da im se Dodik faktički umiljavao. U vrijeme Borisa Tadića to nije bilo u ovom obimu, ali je Dodik izigravao neku vrstu potrčka Tadića. Dolazio je na mitinge Demokratske stranke i slično, ne kao lider stranke, nego kao predsjednik ili premijer Republike Srpske. Juče je mogao da nastupi kao predsjednik SNSD i pruži podršku, ali on je, nažalost, faktički čovjek koji simbolizuje vlast Republike Srpske. Čestitku Studentskoj listi gotovo da je poslao iz štaba SNS – kaže Milivojević.
On naglašava da je obaveza vlasti Republike Srpske da ima najbolje moguće odnose sa bilo kojom vlašću u Srbiji.
– Ali to moramo razgraničiti od onoga što je Dodik radio posljednjih 14 godina. On je dugo bio tas na vagi za pobjede Vučića. Pozivao je ne samo građane Republike Srpske koji imaju biračko pravo da glasaju za Vučića, nego i građane koji su u prvim, drugim, trećim ili četvrtim koljenom s one strane Drine, a žive u Srbiji, kojima je jako bitan glas Banjaluke i koji se često prvo usmjeravaju prema tom glasu. Hoće li mu Studentska lista oprostiti to što je do posljednjeg trenutka radio? On ih je vrijeđao. Vidio sam njegove govore u kojima je tokom kampanje izgovarao stvari o tim ljudima koje su bile gotovo na nivou onoga što je govorio Aleksandar Vučić. Trebalo je samo još da ih nazove ustašama. On je govorio najgore stvari o njima i operativno djelovao protiv njih. Volio bih da Studentska lista kaže: „Puј, pike, ne važi“, da oprosti i nastavi dalje. Ali, kao Srbin i kao čovjek koji je rođen s ove strane Drine, plašim se da će i na Studentskoj listi biti ljudi koji to neće željeti da oproste. Mogu da razumijem zašto ne žele – rekao je Milivojević.
On smatra da je licemjerno da Studentskoj listi čestitaju oni koji su do juče podržavali Vučića, ali i oni koji su sve vrijeme ćutali, a sada čestitaju izbornim pobjednicima.
Političari mogu promijeniti ton preko noći, ali javne izjave ne nestaju samo zato što se promijenio izborni rezultat. A ako su studenti juče bili prijetnja Srbiji, danas se s pravom može postaviti pitanje šta se to promijenilo – oni ili računica onih koji im sada čestitaju.
Za Republiku Srpsku dobri odnosi sa Srbijom jesu važni, ali oni ne bi smjeli zavisiti od toga ko je na vlasti. Jednako tako, podrška Srbiji ne bi smjela biti izgovor za bezrezervnu podršku jednoj stranci.
Studentska lista tek treba da odluči hoće li prihvatiti čestitke onih koji su je do juče proglašavali neprijateljem.