Foto: Impuls
Dok se na računima Uprave za indirektno oporezivanje bilježe istorijski rekordi, a političari svađaju oko raspodjele miliona, redovi ispred javnih kuhinja u Bosni i Hercegovini sve su duži. Milioni se gomilaju, raspodjela novca je na čekanju, a građani tonu sve dublje u ekonomsku neizvjesnost.
Rekordni prihodi, nikada punije kase i nikada siromašniji građani. Prema zvaničnim podacima Uprave za indirektno oporezivanje, u periodu januar – maj prikupljeno je gotovo pet milijardi maraka što je 248 miliona više u odnosu na isti period prošle godine. Umjesto da taj novac, izvučen iz džepova osiromašenih građana kroz inflaciju i poskupljenja, posluži za stabilizaciju sistema, on je plijen za političke ucjene. Kočnica je, po običaju, na raspodjeli.
“Bez obzira što razumijemo pritisak ekonomije, što je taj granični prelaz zaista potreban, jednostavno se riješi. Amidžić sazove sjednicu, poravnamo dugove, to samo potvrđuje u kakvoj je dubiozi bh. entitet RS, da oni ne mogu nekih 180 miliona poravnanja da prežive uopšte”, rekao je Elmedin Konaković, predsjednik NiP-a i ministar vanjskih poslova BiH
U dubiozi su i državni službenici koji već mjesecima jedva preživljavaju politička prepucavanja. Zadnje ih je ponovo koštalo retroaktivne isplate razlike u platama, dok se u Domu naroda vodila rasprava o legitimitetu.
“Politička prepucavanja i određene stvari koje se iznose u političkom životu BiH nas više ne dotiču nekada bi vodili računa o tim stvarima međutim nama je ugroženo egzistencijalno pravo. Imali smo neki dan frapantnu informaciju da se čak predlaže da se trenutni budžet koji je predložen od VM i ministarstva finansija smanji, dakle i tu se prikupljaju politički poeni. Pa šta treba? Da se ovako male plate smanje ne znam na kakav nivo”, naveo je Dragan Matović, predsjednik Sindikata Granične policije BiH.
Dok političari trguju javnim novcem, matematika raspodjele kućnog budžeta mnogo je prostija od one u UIO. Plata ili penzija ne mogu pokriti ni polovinu potrošačke korpe.
Konačni bilans ove ekonomske politike su sve duži redovi u javnim kuhinjama. Tamo gdje zvanična statistika o “rekordnim prihodima” postaje uvreda za ljudsko dostojanstvo, broj korisnika raste alarmantnom brzinom.
“Svakodnevno se susrećemo sa pritiskom novih korisnika, ustvari ljudi nam dolaze koji nisu na spisku, ne vraćamo nikoga, pokušavamo da niko ne ode odavde gladan, teška je situacija, svi znamo kakva je situacija u državi svijetu, hrana je skupa, nije lako preživiti”, kazao je Antonio Zelenika, direktor Pučke kuhinje Mostar.
Analitičari upozoravaju da država akumulira kapital koji ne investira, već ga drži kao glavnu monetu za potkusurivanje u neodrživom sistemu ili vlastite interese.