Srijeda, 25 Decembra, 2024

Tina Turner – baka, kraljica, legenda rock and rolla

26.11.1939. godine, u gradiću Natbush u Tennesseeju, rodila se Anna Mae Bullock, danas poznatija kao Tina Turner. Dobitnica osam nagrada Grammy, pjevačica, glumica, skladateljica i plesačica, jedna od najvećih rokerskih ličnosti svih vremena, žena koja je čak s dva singla ušla u Grammy Hall of Fame, baka i kraljica rock and rolla.

Piše: Milena Benini 

No, nije do toga došla nimalo lako. Anna Mae Bullock rodila se kao druga kći u obitelji tvorničkih radnika, sa kombinacijom afroameričkih, europskih, čeroki i navaho gena. U djetinjstvu ih je napustio otac, a onda, privremeno, i majka. Anna je je pohađala školu Flag Grove, a 1956. godine, djevojke su iz Natbusha otišle u St. Louis kako bi živjele s majkom.

Tamo je osamnaestogodišnja Anna upoznala tada već relativno poznatog rokera, Ikea Turnera. Nakon mnogo nagovaranja, Turner joj dopušta da počne pjevati kao prateći vokal u njegovoj grupi. Ključni trenutak, međutim, dogodit će se 1960. godine, kad se pjevačica nije pojavila na snimanju za pjesmu A Fool in Love, Anna Mae ju je zamijenila tako uspješno da singl stiže na 2. mjesto top-ljestvice. Anna Mae mijenja ime u Tina, po zvuku slično imenu Sheena, prema liku Sheene, kraljice džungle.

Godine 1962., Ike i Tina vjenčaju se u Meksiku, i započinje gotovo vrtoglavi uspon. Tina Turner postaje prepoznatljiva po svojem energičnom plesanju po sceni, i električnom nastupu s plesnom trupom “Ikettes”. Najveći uspjeh Ike i Tina Turner postigli su kad je, pod vodstvom producenta Phila Spectora, Tina Turner snimila River Deep Mountain High.

o TINA TURNER IKETTES facebook

Krajem šezdesetih godina, okreću se i rokerskijim naslovima, te doživljavaju najveći uspjeh svojom verzijom Proud Mary Creedence Clearwater Revivala, koja će do danas ostati prepoznatljiva kao zaštitni znak Tine Turner. 

Cijelim pothvatom u to doba upravlja Ike Turner, koji je istovremeno i menadžer, i umjetnički direktor, i producent, i sve ostalo, i koji od samog početka braka svojoj ženi izdaje gotovo isključivo naređenja. Kad se još počnu pojavljivati i sve veći problemi s drogom, Tina Turner počinje razmišljati o tome kako bi se mogla izvući iz svega. Posljednji veliki uspjeh Ike i Tina Turner doživljavaju 1973. godine s pjesmom Natbush City Limits, koju je napisala sama Tina Turner i godinama se morala boriti da bi je snimila. 

Dvije godine kasnije, nakon neuspješnog “solo” albuma Tina Turns the Country On koji je i opet producirao Ike Turner, Tina Turner nastupa u filmskoj verziji rok-opere Tommy. No ni ta dodatna popularnost ne uspijeva riješiti probleme u braku, i, 1976. godine, usred napola propale turneje, Tina Turner napušta svoga supruga s 36 centi u džepu i jednim malim kovčegom odjeće. Sljedećih šest mjeseci provodi skrivajući se od Ikea i preživljavajući uz pomoć prijatelja.

Postupno, pronalazi nove poslove: nastupa u televizijskim emisijama, i polako počinje vraćati dugove. Usput pokreće i postupak razvoda, koji se dovršava 1978. godine. Slavna je priča, koju je ponovila i u svojoj autobiografiji Ja, Tina, o tome kako je od Ikea Turnera tražila samo jednu stvar: svoje ime. Da bi ga smjela zadržati, preuzela je otplaćivanje svih dugova nastalih zbog poništenih ugovora i propalih turneja nekadašnjeg para. 

Slijede vrlo teške godine. Iako objavljuje dva albuma – Rough i Love Explosion – ni jedan ne doživljava veći komercijalni uspjeh, te je prisiljena pjevati po hotelima kako bi skupila novac za dugove i za život. U Europi, međutim, njena popularnost i reputacija “scenske zvijeri” nisu još dokraja nestale, te 1982. uspijeva potpisati s engleskim Capitolom. 

Prvi veliki hit doživljava s pjesmom Let`s Stay Together. Nakon što se pjesma popela do prvog mjesta britanskih ljestvica, Capitol odlučuje riskirati i pružiti joj mogućnost da snimi cijeli album. I tako, 1984. godine, nastaje “najveći comeback u povijesti glazbe”, album Private Dancer. Uz Let`s Stay Together naravno, album se proslavio s mnogim drugim naslovima, među kojima je vjerojatno najpoznatiji What`s Love Got to Do With It, no tu si i Better Be Good To Me, zatim pjesma Marka Knopflera Private Dancer, te Show Some Respect. Album koji je postigao treće mjeste po prodavanosti nije do danas ostao bez reizdanja, i dosad je prodao kakvih 20 milijuna primjeraka.

TinaTurner 29

Sljedeće godine, Turner snima pjesmu Ii`s Onlz Love u duetu s Bryanom Adamsom, sudjeluje u snimanju američke vjerzije pjesme za Etiopiju, We are the World, te na Live Aid koncertu nastupa zajedno s Rolling Stonesima. Prisjećajući se njenog sjajnog nastupa u Tommyju, pozivaju je u Mad Max 3, gdje igra Aunty Entity, te pjeva ključnu pjesmu filma, We Don`t Need Another Hero, što joj donosi još jednog Grammyja. 

Godine 1986., Turner seli u Europu, i počinje živjeti sa svojim partnerom, Erwinom Bachom, u kući na obali jezera Zurich. Iste godine izdaje još jedan album, ‘Break Every Rule’, sa kojeg stiže superhit Typical Male, a uspijeva dobiti i 3. Grammy zaredom kao ženski rock-vokal. Tijekom turneje za ovaj album, u siječnju 1987., stiže i u Ginnessovu knjigu rekorda, pjevajući na najvećem ne-dobrotvornom koncertu svih vremena, pred 184 000 ljudi. Na toj turneji snimljen je i album Tina Live in Europe, koji joj donosi i četvrti Grammy.

https://www.youtube.com/watch?v=x9iwonrgDMY

Posljednji album u ovom valu bio je Foreign Affair iz 1989., koji je također doživio ogroman uspjeh, i ostavio singlove The Best te Steamy Windows, I Don't Wanna Lose You…

Početkom devedesetih, Turner polako usporava paklenski ritam prethodnog desetljeća. Godine 1991. izdaje prvu kompilaciju, Simply the Best, sa tri nove pjesme, te sudjeluje u nekoliko grupnih albuma, između ostaloga i Two Rooms Tribute Eltona Johna. Pojavljuje se i u maloj ulozi u Schwarzeneggerovoj parodiji Posljednji akcijski junak.  

tina turner leather web

Godine 1993. izlazi film What's Love Got to Do With It, filmska verzija njene autobiografije, u kojoj je ulogu Tine Turner majstorski odigrala Angela Bassett, dok je Ikea igrao Laurence Fishburne. I za ovaj film snimila je novu pjesmu, a pojavila se i na špici tada silno popularnog Bonda s Pierceom Brosnanom, Goldeneye. Uz još nekoliko turneja i filmskih pjesama, novi album,  Twenty Four Seven, objavljuje tek 1999. godine, a za njim slijedi ono što Turner najavljuje kao svoju posljednju veliku turnueju. Samo u Americi, to je peta najveća turneja svih vremena, i doista označava dulje razdoblje nepojavljivanja. 

To je i dalje ne sprječava u povremenom pjevanju: tako snima pjesmu Great Spirits za film Brother Bear, a 2004. objavljuje i novu kompilaciju, All the Best, na kojem se pojavljuju još tri nove pjesme. A onda, 2008. godine, nije izdržala, i – na nagovor Sophije Loren! – vratila se sceni s turnejom Tina!.  

article 1117482 03105A41000005DC 635 468x679 popup

Osim svega ovoga, Tina Turner odgojila je četvero djece – dvoje svoje, i dva sina iz Ikeovih prethodnih veza. 2001. godine, autocesta 19 između Brownsvillea i Nutbusha preimenovana je u “Autocestu Tina Turner”. Tina Turner danas živi u Švicarskoj i Francuskoj, još uvijek ima mrak noge, i do danas je nenadmašena kao solo izvođačica (ili izvođač) s najvećim brojem prodanih karata za koncerte ikada i puni sedamdeset i sedam godina.

Strašna žena.

https://www.youtube.com/watch?v=GiSp-ml1tK0

Voxfeminae

Povezane vijesti

“Tu su od početka kinematografije”: Ženske akcijske zvijezde

Foto: Eureka Entertaiment

Dugo se smatralo da su akcijski filmovi isključivo muška priča. Međutim, snaga i spretnost žena vidljivi su na velikom ekranu još od doba nijemog filma.

Uvijek postoji sutra – snaga žena

Foto: Claudio Iannone

Jim Jarmusch, kultni američki redatelj, jednom je prilikom izjavio kako ne postoji ništa ljepše od otkrivanja umjetnosti, neovisno o kojoj se radi. Filmska, dakako, ona najčarobnija, posebna je za svakog filmofila, pa tako, gle čuda, nisam ni ja iznimka. Otkrivanje novih filmova, odnosno priča koje su isprepletene s realnošću na projektoru pokretnih slika uvijek su u meni stvarale osjećaj sreće, poput djeteta koje pronađe novu igračku, zakopanu u pijesku, otkrivenu morem umjetnosti. Tko će ga znati, možda je i odlazak u kino toliko poseban za mene, upravo jer mi iznova stvara osjećaj neizvjesnosti, leptirića u trbuhu kao kad se zaljubiš u posebnu osobu. Mrak kino dvorane isprekidan svjetlom projektora često zna donijeti životne priče, ali one tihe, ispunjene šutnjom. Priče koje su oko nas, ali za koje ne želimo čuti. Ili, još gore, za koje se pravimo da ne postoje. Jednu od takvih priča ispričala je talijanska redateljica Paola Cortellesi u filmu „Uvijek postoji sutra“.

Popular Articles