Ljubomora...Paradoksalno je to što je ona čedo ljubavi, a utješno to da bez ljubavi ni ona ne može postojati, da umire s njom, nestaje ostavljajući samo nevidljivi trag stida…
Ima takvih trenutaka kad je grijeh spavati. Trenutaka kad bi se trebalo iz najtvrđeg sna probuditi. Koji su ljepši od svega što se može usniti. I za koje čovjek poslije ne zna da li su bili, ili ih je samo sanjao.
Usne mi nemaju zvuka, one su najtiša luka cela od kaučuka, sivoga kaučuka. Međ usne mu jarboli brode. Brodovi do njih dohode prepuni mladih sanduka, čamovih, malih sanduka.
Čisti bol i tuga obuzimaju čovjeka dok čita o sudbini Mare milosnice, te o nesreći Anušine unuke koju su silovali i upropastili, o Pamukovića nevjesti koja je prihvaćena tek kad je postala majka. I dok nestaje jedan svijet, dok se ruši turska imperija a Bosnu okupira austrougarska posmatramo vijekovnu nesreću žene. I dok se ruše carstva i smjenjuju vladari umire čisto biće Mare milosnice skrhano zlom koje gospodari zemljom.
Foto: Imrana Kapetanović za UNFPA
Prošle sedmice promovisana je zbirka pjesama “Kaktus i orhideja” u kojoj pjesnik Almir Agić predstavlja svoj životni put.
Piše: Nejra Hasečić
Prošle sedmice u Ilijašu, opštini smještenoj nedaleko od Sarajeva, predstavljena je zbirka pjesama “Kaktus u polju orhideja“ autora Almira Agića u kojoj govori o ljubavi, ali i Romima i njihovoj borbi za prihvatanjem u društvu.
Ovaj dvadesetjednogodišnji pjesnik za Diskriminacija.ba kaže da je kroz simboliku kaktusa i orhideje želio prikazati emotivnu borbu sa pritiscima “u društvu koje ne prihvata različitosti”. Kroz ovu zbirku pjesama želio je pokazati koliko je važno razumjeti i prihvatiti ljude onakvi kakvi jesu,...
