Foto: Lava Lab
Ovo nije samo priča o zatvorenom društvu – „Silos“ je surova alegorija ljudske istorije i budućnosti. Postavlja pred nas neprijatno pitanje: ako bismo imali priliku da ponovo gradimo svet, da li bismo izbegli greške prošlosti, ili bismo ih samo maskirali novim slojem kontrole?
Zamislite svet u kojem je svaki aspekt vašeg života pod nadzorom, gde su zakoni neumoljivi, a kazne nepovratne. Svet u kojem se ljudska pohlepa, strah i ambicija spajaju u mehanizam savršene kontrole – zatvor bez rešetaka, gde vas vlasti uče da je poslušnost jedini put do opstanka. Takav svet je srce „Silosa“, distopijskog univerzuma Hugha...
Foto: Profil, naslovnica (detalj)
Roman „Mračna kći“ Elene Ferrante, po kome je snimljen istoimeni film, na potresan način propituje realnost majčinstva i kompleksnost odnosa između roditeljstva i identiteta, bez crno-bijelog portretiranja
Mračna (izgubljena) kći
Iako djeluje da je pričati i pisati o majčinstvu i ženskom iskustvu traganja za identitetom danas postalo pomalo ofucana tema, čini se da je ipak nepresušna. Iako sam se i sama pomalo umorila čitajući pa i pišući o tome, opet sam se odlučila na isto.
Na to me potaklo prvenstveno čitanje romana „Mračna kći“ italijanske autorice Elene Ferrante koja piše pod pseudonimom. Prije tog romana pročitala sam već jedan...
Bertolt Breht
Čuo sam da nećete ništa učiti,/ Iz toga zaključujem: milioneri ste.
Čuo sam da nećete ništa učiti,
Iz toga zaključujem: milioneri ste.
Budućnost vam je osigurana – ona je
Pred vama u sjaju. Vaši su se roditelji
Postarali da vam se noge
Ne spotaknu o kamen. Onda i ne moraš
Ništa učiti. Kakav si
Takav i ostani.
A ako bi i bilo teškoća, jer su vremena,
Kako sam čuo, ipak nesigurna,
Imaš svoje vođe, koji će ti točno reći
Što trebaš raditi da vam bude dobro.
Oni su to nakupili kod onih
Što znaju istine
Koje vrijede za sva vremena
I recepte koji uvijek pomažu.
Gdje su toliki za tebe,
Ne moraš ni prstom mrdnuti.
Naravno, kad...
Maca na recept
Roman "Maca na recept" autorke Syou Ishida predstavlja osvežavajuću kombinaciju magijskog realizma i svakodnevnih priča, smeštenih u čarobni ambijent Kjota. Priča se vrti oko neobične klinike koja svojim pacijentima prepisuje mačke kao deo terapije, što vodi ka neobičnim i dirljivim transformacijama likova.
Ishidin stil pisanja je jednostavan, ali bogat detaljima, stvarajući žive slike u umu čitaoca. Njeni opisi su suptilni, ali efektni, dopuštajući čitaocu da se poveže sa likovima na dubljem nivou. Kroz priče se provlači motiv isceljujuće moći ljubavi i veze između ljudi i životinja, posebno mačaka, koje služe kao simboli nade i promene.
Svaka priča unutar romana...
Ljubomora...Paradoksalno je to što je ona čedo ljubavi, a utješno to da bez ljubavi ni ona ne može postojati, da umire s njom, nestaje ostavljajući samo nevidljivi trag stida…