Plutarhovo pismo koje slijedi napisano je za vrijeme jednog od njegovih putovanja kad mu je stigla vijest da je umrla njegova trogodišnja kći jedinica. Daleko od doma, on ženi piše pismo utjehe. U njemu možemo prepoznati dva Plutarha. Jedan je Plutarh filozof koji se razborito postavlja pred fenomenom smrti, a drugi je Plutarh roditelj koji ne uspijeva prikriti bol zbog gubitka kćeri ljubimice.
Šerlok Holms je ime koje praktično zna svaki čovek na planeti Zemlji, a dobar deo njih je ubeđen da je stvarno i postojao. Detektiv stvoren u bujnoj mašti škotskog autora i lekara ser Artura Konana Dojla, rođen 1887. u priči "Studija u grimizu".
Ja pokušavam u svojim knjigama autobiografskog žanra da postavljam pitanja o smislu života, odakle sam? ko sam? kuda idem?, uzimajući najčešće samog Pripovedača kao specimen ljudske vrste (jer tu je sasvim nevažno koji je čovek u pitanju, pred osnovnim pitanjima svi smo isti)
Htio bih da mogu za trenutak da stavim taj teret na nečija ramena, ispravim vrat i pogledam to što sam nosio. Potreban mi je saučesnik za nova otkrića.
Eto, prošao si pored malog djeteta, prošao si ljut, sa ružnom riječju, sa ozlojeđenom dušom; i nisi možda ni primjetio dijete, ali je ono tebe vidjelo, i lik tvoj, ružan i zao, možda je ostao u njegovom slabačkom i nezaštićenom srdašcu.
Jer ko može reći da druga kakva misao neće doći do svesti o sebi i da taj grob u kome ćemo mi počivati neće biti kolevka jedne nove duše? Kakve duše, ja ne znam.
Nalazimo se u pravoj internet poplavi informacija koje su nam dostupne na dodir prsta. Sa druge strane to vas može ometati u poslu, odvlačiti vas od porodice, umarati ali vas i činiti razdražljivim izavisnim od novih informacija. Evo kako knjige pomažu.
