Foto: Ziher.hr
Brdo snijega i osamljena kuća usred tišine te neprestane bjeline, dvojica u kući. U takvoj se okolini odvija radnja romana „Težina snijega“ kanadskog pisca Christiana Guaya-Poliquina.
Piše: Iva Kolar
Snijeg je u romanu možda i glavni lik, neprestano prisutan, njegovo tiho šaputanje kada se spušta na tlo itekako čujno, čak i kada roman čitate usred toplinskog vala u kolovozu. A ono na što se snijeg spušta ljudsko je očajavanje u izolaciji i nemogućnost izlaska iz naizgled nerješive situacije. Zvuči poznato?
Drama (post)apokaliptičnog života
„Težina snijega“ u radnju ulazi bez okolišanja – odmah dolazimo u neimenovano selo na neimenovanoj planini, koje se priprema...
Dragi brate, ako imaš kakvu vrlinu, tvoju vrlinu, onda je ona samo tvoja i ničija više. Ali ti bi, naravno, da joj daš ime, i da joj tepaš; ti bi da je smeš povući za uho, i da se možeš poigrati s njom.
Desetine hiljada ljudi, osjećajući duboku tugu, dolazile su da se oproste s tijelom voljenog pjesnika što je najbolje svjedočilo koliko je Puškin bio važan ruskom narodu. Bio je poseban talenat, buntovna priroda, čovjek koji je osjećao sve probleme i potrebe naroda i izdvajao se hrabrošću.
Foto: Milomir Kovačević Strašni
Još davno je moj prijatelj Branko Čučak imao ideju da svojoj knjizi da naslov Na Drini ćuprija, pa kad neko dođe u biblioteku da traži istoimenu knjigu, pitaju ga: "Od koga? Andrića ili Čučka?"
Naslov ovog teksta nije iz nimalo sličnog razloga, nego zato što sam se, nakon sedam godina, ušavši u bife Pozorišta mladih, osjećao kao da sam zaronio u hladne morske dubine i kao da plutam u olupini jednog broda, koji je nekad davno bio simbol svega onoga pozitivnog što je simbolizovalo Sarajevo: duha i duhovitosti, onoga što se sada tako popularno zove multietnička kultura,...
Kapitalistička je klasa bila dovoljno bistra da uoči što joj se sprema, pa je zatomila međusobne razdore i prešla u protunapad, a ishod borbe bit će najkrvaviji i najnemilosrdniji što ga je svijet ikad vidio.
Foto: Banski dvor
U Vijećnici Banskog dvora 29. januara (četvrtak) 2026. godine u 20.00 časova održaće se projekcija kratkog dokumentarnog filma „Poslije zabave“ reditelja Stefana Tomića.
Film će biti prikazan 29. januara, na simboličan datum, tačno dvije godine od kada je Stevo Grabovac proglašen dobitnikom NIN-ove nagrade.
Radnja ovog filma koji traje 29 minuta prati Stevu Grabovca, prodavca u maloprodaji, tokom posljednjih deset dana prije objave dobitnika prestižne književne nagrade, za koju je nominovan po drugi put u životu.
Film je do sada prikazan na 3 festivala i osvojio je jednu nagradu (Specijalna nagrada žirija na 14. Balkan Nordic Film Festival DOC:SHORT 2025...
