O ZBIRCI POEZIJE „OTAC TVOJ, MEDITERAN“ BORISA KASTELA
San o Mediteranu je rođen u kapljici vode, u kristalnom zrnu morske soli. Ponikao je u rosi agava i miruhu levande. Snivali smo svoj san o Mediteranu posmatrajući kruženje galebova na blijedom ljetnjem nebu iznad morskih hridina. Kada se činilo da je Mediteran u mreži i da je ostvarenje sna na dohvat ruke, skrivao ga je suton. U toj šumi snoviđenja, pod svakim se listom kriju plodovi koje će pokupiti budućnost, negdje pročitah. Buđenje sa novim jutrom je porađalo novu nadu, i snivanje se nastavljalo. U jednom svom stihu Boris Kastel zapisuje:...
Foto: Google
Dobri prijatelji, dobre knjige i usnula savjest – to je idealan život.
Sveti osjećaj Prijateljstva je tako ljupke, postojane, vjerne i trajne naravi da će trajati cijeli život - ako ne zatražite novaca na posudbu.
Pravi prijatelj biti će uz vas kad ste u krivu. Kad ste u pravu, ionako će skoro svi biti na vašoj strani.
Da netko može biti heroj svome bliskom prijatelju još nikad nije shvatio nijedan heroj.
Potrebno je neko vrijeme da bismo prihvatili I shvatili da dok mi starimo, ni naši prijatelji ne zaostaju u tome.
Suradnja neprijatelja i prijatelja može vas pogoditi u samo srce: kad vas...
The second sex; Published in 1949, Librairic Gallimard, Paris, France
Simone vrlo dobro, možda bolje nego ijedna žena zna šta zapravo znači biti drugi, poput bosanskohercegovačke anomalije Ostalih, jer razlika je minimalna, obzirom da drugi, a i Ostali su zapravo oni koji se manje pitaju, koji zapravo nisu toliko važni. Da li Simone uopće ima pravo kada tvrdi da je muškarac posmatran kao apsolut, a žena kao drugi, ostali? I, da li kategorija apsoluta pripada bijelom muškarcu, ili svakom?
Piše: Ilma Garankić
Ova knjiga koja je potpuno anatemizirana je izazvala potpuni šok, prije razočarenje onih koje je tako lako razočarati; konzervativce i...
Tek mi je peta godina, a već se svijet oko mene počinje zatvarati i stezati. Ovo možeš, a ono ne možeš, ovo je dobro, ono nije, ovo smiješ kazati, ono ne smiješ. Niču tako zabrane sa svih strana, jato ljutitih gusaka, hoće i da udare.
Foto: Freepik
Bliži se kraj 2024. godini, a zima, mada nije još zvanično kalendarski počela, klimatski ona je tu. Iako snijega za sada nije bilo mnogo, mnogi se nadaju zimskoj idili, lijenim popodnevima i uživanju u dobroj literaturi. Čitanje zimi zaista ima neku posebnu čar.
Piše: Jelena Blesić
Ova godina je bila posebna i po tome što je Nobelovu nagradu za književnost dobila južnokorejska spisateljica Han Kang. Prva južnokorejska, a tek petnaesta dobitnica najvišeg priznanja u svijetu književnosti od početka dodjele 1901. godine.
“Ona ima jedinstvenu svijest o vezama između tijela i duše, živih i mrtvih, a u svom poetskom i eksperimentalnom stilu...
Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš. Želim znati možeš li ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, kad se osjećaš iscrpljeno, do kostiju izubijano, i učiniti sve što je potrebno da nahraniš svoju djecu.
Foto: Marina Uzelac
Ovih je dana objavljen "Soundtrack za život", knjiga biografskih zapisa o odrastanju i životu Mile Kekina u kojoj, među ostalim, pripovijeda i kako su nastajale neke od dobro poznatih pjesama Hladnog piva.
Knjigu je pročitala Mara Pocrnić.
Kekin, kako i u istoimenoj pjesmi "Soundtrack za život" kaže: "Za svoje male katastrofe, što će ih biti i što ih je bilo, tražim melodiju i strofe kao soundtrack za moj život."
Knjiga zrcali tko je Kekin, kakav je, kako se formirao Kekin i kako je nastao taj njegov soundtrack za život. Za Interlibera, na štandu Profila, izdavača kod kojeg je objavio knjigu,...
