Artur Rembo – Moje boemstvo

Moje boemstvo

Ja kretah, s rukama u dva džepa šuplja;
Imao sam čak i kaput idealni;
U skitnji, o Muzo, bio sam tvoj stalni
Zatočenik što u snu cvijet ljubavi skuplja.
Rupom su zjapile hlače mi jedine.
– Bijah Palčić-sanjar što slikove ište.
Velika mi Kola bjehu konačište,
A moja sazvježda šuštahu iz tmine,
Te, uz put sjedeći u jesenje veče,
Ja ih osluškivah, pustivši da teče
Mojim čelom rosa – sok što snagom vrca,
Pa, slažući rime sred čarobne tmice,
Ja sam prebirao, ko na liri, žice
Ranjenih mi cipela – stopu pored srca!

Povezane vijesti

Herman Hese: Ljepota leptira

Sentimentalni odnos čovjeka prema prirodi novijega je datuma, nastao možda tek iz naše nečiste savjesti prema njoj. 

U Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH predstavljene pjesničke zbirke Edina Rikala „Od kamenja do stakla“ i „Zvao sam se Edin“

Foto: NUBBiH U Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine 3. novembra održano je predstavljanje pjesničkih zbirki „Od kamenja do stakla“ i „Zvao sam se...

Popular Articles