Foto: Peđa Milosavljević/Starsport
Da li će Igor Dodik imati neku značajniju ulogu u SNSD-u u onom trenutku kada Milorad Dodik ne bude na vlasti?
Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, i prije svega SNSD-a, za tri decenije bavljenja visokom politikom, od kojih je većinu proveo kao najmoćnija figura na prostoru od Trebinja do Novog Grada, i pored stotina više ili manje značajnih funkcionera koji su mu godinama vjerno služili, nije našao nikoga po svom ukusu da ga u nekom doglednom periodu zamijeni na „tronu“ pa se odlučio na toliko puta viđen kliše – da na svoje mjesto ustoliči, ni manje ni više, nego sina.
A da se taj trenutak približava pokazala je užurbanost po kojoj je Igor Dodik preskočio niz unutarstranačkih stepenica, pa od člana Glavnog odbora preko noći postao organizacioni sekretar najveće partije u Srpskoj, nove funkcije, tek nedavno skrojene, najvjerovatnije upravo zbog njega.
On se potom počeo pojavljivati i u medijima, za sada u pisanoj formi, bez televizijskih nastupa, u kojima je počeo komentarisati dnevnopolitičke događaje, što će u narednom periodu biti sve učestalija pojava, pa će se javnost vremenom naviknuti na „dva Dodika“ ovdašnje političke scene.
Glavna dilema analitičara, kada je riječ o pomenutom, za mnoge naprasnom imenovanju, jeste da li smo svjedoci početka tranzicionog perioda u kojem će stariji Dodik političku moć pokušati da prebaci na mlađeg, a potom iz sjenke upravlja političkim procesima ili je samo riječ o (ne)povjerenju koje lider SNSD-a ima u partijske kolege, pa bi mu Igor trebao poslužiti tek kao „oficir za vezu“, bez nekih dugoročnijih planova.
Novinar Saša Bižić smatra da imenovanje Igora Dodika za organizacionog sekretara SNSD-a, nesumnjivo, predstavlja pripremu za period u kojem će sin preuzeti lidersku poziciju u stranci od oca.
„To jeste prvi formalni gest u tom pravcu, ali, već izvjesno vrijeme se mogu registrovati relativno neupadljive situacije sa ovakvim predznakom, poput ne tako davnog prisustva na jednom važnom sastanku većine sa nivoa BiH. ‘Tranzicija’ može biti sporija ili brža, što će zavisiti od raznih okolnosti, prije svega od raspleta sage u Sudu BiH, odnosno, što je još važnije, od ukupnih odnosa starijeg člana porodice sa zapadnim centrima moći. Iako se, u tom kontekstu, nije dešavalo ništa spektakularno, naprasna radikalizacija nikada nije isključena. Ukoliko ‘senior’ procijeni da mu, u hipotetički izmijenjenim okolnostima, više odgovara djelovanje iz sjenke i uloga sive eminencije, nije isključeno da ‘junior’ ranije u dogledno vrijeme i oficijelno preuzme partiju. Ako izostanu potresi, pokrenuti van RS, onda će se primopredaja odvijati postepenije i sporije, uz dovoljno vremena da Igor Dodik stekne potpuni uvid u unutarstranačke procese i relacije“, kaže Bižić za Gerilu.
Specifičnost ovog procesa je u tome, dodaje naš sagovornik, da su preskočene sve uobičajene procedure za uspon određene osobe u bilo kojoj partiji.
„Međutim, potpuni izostanak negodovanja drugih zvaničnika stranke zbog takvog izuzetka nije samo posljedica autoritativnog ustrojstva SNSD-a, već i protoka vremena tokom kojeg je, očito, rukovodstvo ove opcije, interno, upoznato sa namjerom da se stvari odvijaju u tom pravcu. Ovakvi planovi ne odudaraju previše od načina funkcionisanja niza političara u regionu, kako u novijem periodu, tako i u daljoj prošlosti. Možda je donekle paradoksalno da se to dešava nakon dvije i po decenije postojanja SNSD-a, jer, sa stanovišta političke logike, više ima smisla očekivati da je lider oprezan u odnosima sa saradnicima u ranoj ili srednjoj fazi u hronologiji određene organizacije. Međutim, ovdje je situacija obrnuta, pa se koncentracija moći unutar porodice može tretirati i kao gest nedovoljnog povjerenja prema najbližem unutarstranačkom okruženju“, kaže Bižić.
U svakom slučaju, kaže naš sagovornik, uticaj Igora Dodika u stranci, koji je već sada velik, a u budućnosti će samo rasti, proći će bezbolno.
„Ali, to nije garancija da će i u čitavom društvu ‘tranzicija’ proteći jednostavno kao u samoj partiji, prije svega u domenu izbornih rezultata. Naravno, politički marketing može mnogo toga da ‘nabilduje’, ali, za sada nema indicija da sin posjeduje onaj ‘faktor X’ koji oca čini atraktivnim za glasačku bazu SNSD-a. Da ova razlika u ličnim stilovima i personalnim profilima ne bi izazvala osjetan pad entuzijazma među biračima, vjerovatno se u tim krugovima razmatra i izvjestan period ‘dvovlašća’, odnosno zajedničkog pojavljivanja u javnosti, neophodan da se šira populacija navikne na ‘smjenu generacija'“, zaključio je Bižić za naš portal.
Politički analitičar Velizar Antić ističe za naš portal da aktiviranje Igora Dodika nije ništa neuobičajno te da je „uvlačenje“ djece u politiku dokaz da je pomenuta profesija, prije svega, jako isplativ posao, daleko iznad drugih oblasti.
„Ovo nije prvi slučaj da političari uvlače svoju djecu u politiku i postavljaju ih na visoke pozicije u stranci. Najupečatljiviji je primjer Bakira Izetbegovića koji je predsjednik najveće bošnjačke stranke, SDA. Pored ovog, postoji mnogo primjera na nižim nivoima da su visoki funkcioneri političkih partija uvlačili svoju djecu u partije i postavljali ih na visoke pozicije. Ovo nam prije svega govori o tome da je politika u BiH jako isplativ posao. Jer da to nije slučaj, sasvim sigurno niko svoju djecu ne bi ubacivao u onaj posao koji je stresan i koji im neće donijeti korist“, kaže Antić.
Naš sagovornik ističe da je SNSD već odavno izgubio svoju ideološku osnovu te da danas, prije svega, čini jednu interesnu organizaciju.
„I to takvu da funkcioniše po principu da svako ima svoj dio kolača. U jednoj takvoj strukturi niko nikome ne vjeruje i svi gledaju samo svoj interes. Dok je taj interes zadovoljen to izgleda kao čvrsta organizacija u kojoj su svi zajedno. Međutim, onog trenutka kada kola krenu nizbrdo od ove interesne organizacije neće ostati ništa. Trenutno su oni u poziciji da odlučuju o mnogo resursa i sasvim je logično da Milorad Dodik ima najviše povjerenja u svog sina i uvlači ga na visoku poziciju u stranku kako bi i zvanično mogao da kontroliše i procese ali i ljude koji su u stranci. Dakle, sve dok još uvijek ima kolača koji može da se podijeli da svi budu zadovoljni i mlađi Dodik će imati prostor da bude dio samog vrha stranke i odlučuje o mnogim bitnim pitanjima“, kaže Antić.
Ipak, on ne vjeruje da će Igor Dodik imati neku značajniju ulogu u stranci u onom trenutku kada Milorad Dodik ne bude bio na vlasti.
„U tom trenutku ni SNSD neće biti ni blizu ovoga što je sada jer nema osnovnog elementa koji će na okupu držati članstvo a to je ogroman državni kolač kojim sada raspolažu. Tako da ni mlađi Dodik neće imati veliku organizaciju koja će imati resurse da održi članstvo u stranci. Samim tim neće ni imati izazov da se bavi politikom“, zaključio je Antić.
Politička analitičarka Tanja Topić podsjeća da je Igor Dodik već dugo prisutan u političkom životu, posebno stranačkom.
„Bio je i zamjenik šefa Izbornog štaba SNSD-a a nova pozicija je činjenje te uloge vidljivijom, samim tim je i dobio na značaju. Ako je vjerovati stranačkom rukovodstvu, tako su oni odlučili dok se stranački šef držao po strani. Organizacioni sekretar bi trebalo da drži sve konce na terenu, samim tim ovo je i jedna od bitnijih funkcija u stranci. Tranzicija moći nije stvarna, ona je simbolična jer je jedan čovjek alfa i omega unutar ove partije“, zaključila je Topićeva.
Izvor: Gerila.info