Foto: Gerila
Tokom skupštinske rasprave predstavnici vlasti pokušavali su proces protiv Dodika predstaviti kao suđenje cijeloj RS, a entitetski ministar unutrašnjih poslova Siniša Karan otišao je predaleko tvrdeći da je proces protiv Dodika “završni čin dugogodišnje borbe protiv Srpske i da od suđenja zavisi opstanak Republike”.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i vršilac dužnosti direktora Službenog glasnika RS Miloš Lukić ne treba da se odazivaju na pozive Suda BiH, sve dok Dodik ne bude zdravstveno sposoban da učestvuje u postupku.
Ovo je ključni zaključak posebne sjednice parlamenta RS, na koju su poslanici pozvani da dođu hitno, upkos nevremenu i snijegom zavejanim putevima, samo da bi se Dodiku dao alibi da se 30. decembra ne pojavi na nastavku procesa pred Sudom BiH, gdje mu se sudi za neizvršavanje odluka visokog predstavnika.
KIDISANJE NA USTAV BIH
Poslanici vladajuće koalicije u RS, predvođeni Savezom nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), teško su zlupotrijebili Narodnu skupštinu, ponizili je i u cjelosti stavili u zaštitu pojedinca, koji sebe poistovjećuje sa cijelim entitetom. Ponovo su, kao i bezbroj puta ranije, usvajajući set zaključaka (koje bi potom zamrzli do daljnjeg), kidisali na ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Dodikovi poslanici iz vladajuće većine u RS nastoje da entitetski parlament predstave kao neprikosnovenog arbitra, koji ima moć (a daleko da je tako), da odlučuje o tome kako će djelovati sudska vlast na nivou BiH.
Nebrojeno puta je iz vladajućeg establišmenta izrečena konstatacija da se protiv Milorada Dodika vodi “politički montiran proces”, zasnovan na, kako je navedeno, nezakonito nametnutim odlukama visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta. Takva ocjena uvrštena je i u zaključke posebne sjednice entitetskog parlamenta, u kojima su Tužilaštvo i Sud BiH nazvani “neustavnim kategorijama” i od kojih je zatraženo da odmah obustave proces protiv Dodika.
Ako je već tako kako tvrde Dodik i njegovi podanici, ključno pitanje je – zašto je Milorad Dodik pristao na suđenje, ako ne priznaje državno Tužilaštvo i Sud i ako Schmidta smatra “neizabranim strancem”, a ne legalnim visokim predstavnikom u BiH?
Odgovor je jednostavan – i Dodiku i njegovim poslušnicima iz vladajuće koalicije jasno je da su Sud i Tužilaštvo BiH institucije koje su dio ustavno-pravnog poretka BiH i koje godinama rade u punom kapacitetu, kao što i izbor Christiana Schmidta za visokog predstavnika, bez obzira na to što njegovo imenovanje nije potvrđeno u Savjetu bezbjednosti UN-a, nije izuzetak. Ista stvar bila je i sa nekadašnjim visokim predstavnikom Christianom Schwarz-Schillingom, što u to vrijeme, nije smetalo ni Dodiku ni njegovoj stranci.
Na usvojene zaključke zajedničkim saopštenjem reagovale su ambasade Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Francuske i Italije, te Delegacija Europske unije u BiH i Ured specijalnog predstavnika EU.
„Niti jedan entitet nema ovlaštenje da ospori primat institucija ili zakona BiH. Zaključci koje je sinoć usvojila NSRS predstavljaju ozbiljnu prijetnju ustavnom poretku zemlje i kao takvi su antidaytonski te izravno podrivaju autoritet institucija vladavine prava na državnom nivou i put BiH ka evroatlantskim integracijama. U trenutku kada formalno otvaranje pregovora za pristupanje EU nikada nije bilo bliže, povratak političkim blokadama imao bi negativne posljedice za sve građane BiH, od kojih većina podržava pristupanje EU“, navedeno je u saopštenju.
POSTOJI LI DODIKOVA „SLAMKA SPASA“?
Tokom skupštinske rasprave predstavnici vlasti pokušavali su proces protiv Dodika predstaviti kao suđenje cijeloj RS, a entitetski ministar unutrašnjih poslova Siniša Karan otišao je predaleko tvrdeći da je proces protiv Dodika “završni čin dugogodišnje borbe protiv Srpske i da od suđenja zavisi opstanak Republike”. Karan je dosadašnju istoriju RS opisao riječima “od plebiscita do plebiscita”, aludirajući, valjda, da će, ako Dodik bude presuđen pred Sudom BiH, u ovom bh. entitetu biti raspisan referendum o secesiji RS!
Teško, jer je sama vlast RS, prvobitne zaključke koje je namjeravala da usvoji, značajno redukovala, ublažila i svela na niz mnogo puta usvojenih zaključaka koje nisu provedeni. Najavljeni zaključak da svi srpski predstavnici u zajedničkim institucijama BiH obustave odlučivanje na nivou BiH, sve dok Sud i Tužilaštvo BiH ne obustave proces protiv Dodika i Lukića, promijenjen je u nešto što može i ne mora značiti ništa.
“Od srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama BiH se zahtijeva da obustave odlučivanje na nivou BiH, osim u slučaju odlučivanja po kojem se vrši prenos nadležnosti sa RS na nivo zajedničkih institucija ili se na drugi način ugrožava pozicija RS, sve dok Evropska unija ne obezbedi normalne i pravične uslove i standarde suđenja u BiH”, glasi zaključak.
Iz konačne verzije zaključaka nestao je i onaj da NSRS “zahtijeva prekid evropskih integracija dok se ne uspostavi vladavina prava u BiH”.
Tek je tragikomičan zaključak kojim se bezuslovno traži poništavanje akata koje je donio Schmidt, koji je, kako je navedeno, uslov da bi se nastavilo neometano kretanje ka EU, jer srpski predstavnici u državnim institucijama BiH u poslednje vrijeme predano rade na usvajanje zakona iz Reformske agende.
Na kraju, notorno je da parlament RS pokušava da kupi vrijeme za Dodika, koji bi već 30. decembra trebalo da se pojavi pred Sudom BiH. Cilj je odložiti glavni pretres protiv Dodika i izricanje presude do 20. januara, kada bi u SAD trebalo doći do tranzicije vlasti. Dodik se nada da će dolaskom administracije Donalda Trumpa doći do promjene odnosa SAD prema njemu i situaciji u BiH.
To je slamka spasa za koju se Dodik drži kako bi se opstao u političkom životu BiH, mada je jasno da od potpisivanja Dejtonskog sporazuma do danas, bilo da su u SAD na vlasti bile demokrate ili republikanci, njihova strateška politika prema BiH nije mijenjana. Posebno je iluzorno da će se lično Trump založiti za Dodika.