Foto: Element5 Digital/Unsplash
Posljednji bastion „alternative“ i prostor oslobođen SDA stranke – Kanton Sarajevo, polako ali sigurno gubi utakmicu s vremenom u postizanju vidljivih rezultata, koji će mu donijeti prevagu na budućim izborima. Da li će famozna trojka napraviti zaokret ili će doživjeti fijasko na predstojećim izborima?
piše: Muhamed Kovačević
Krivac je uvijek neko drugi
„Ideologijom na krizu“ – to je bila parola ponovno ustanovljene koalicije, koja je s prethodnog broja 6 spala na broj 3, kada je po drugi put u vrlo kratkom vremenskom periodu Kanton Sarajevo oslobodila vlasti SDA stranke. Obećanja su bila, kako uvijek i bude u tim prilikama kada se preuzima vlast – nerealna. Iako se donekle opravdanje uvijek može naći u velikoj globalnoj krizi koju je izazvao kovid-19, s druge strane, opravdanja nema u odgovoru isključivo na taj segment krize, koji se odnosi na zdravstvenu zaštitu stanovnika Kantona Sarajevo. Naime, nova (stara) vlada je imala od ranije dovoljno ulaznih podataka da otkrije u kakvom se katastrofalnom stanju nalazi cjelokupni zdravstveni sistem u kantonu, posebno onaj primarni kojeg sačinjavaju domovi zdravlja. I umjesto da se sva energija usredotočila na rješavanje tog gorućeg problema, na način da se krene u masovno zapošljavanje preostalog stručnog medicinskog kadra i da se maksimalno rastereti primarna zdravstvena zaštita, izabrana je strategija inata i treniranje strogoće nad odveć otuđenim Univerzitetsko – kliničkim centrom, na čijem je čelu prva dama u Bošnjaka, profesorica s nikad istraženom diplomom – Sebija Izetbegović. U jeku tog sukoba, građani Sarajeva su bili ponižavani nemogućnošću dobivanja normalne zdravstvene usluge, a potpuni vrhunac i jedan sasvim novi nivo zapleta i kažnjavanja istih tih građana, došao je s federalnog nivoa vlasti, kojeg u tehničkom mandatu već četiri godinu vodi SDA, a koji se odnosi na „detalj“ da gradska opća bolnica biva izbačena iz svih finansijskih tokova u budžetu FBiH. Ova situacija, kao i slučaj preminule djevojčice Džene Gadžun u nepostojećoj privatnoj ordinaciji, u kojoj su radili doktori bez licence, najbolji je dokaz apsolutnog haosa i raspada sistema koji je jednostavno neoprostiv, posebno zbog činjenice da ministarstvo zdravstva vodi čovjek koji pripada stranci, koja se deklariše kao „potpuna“ opozicija, odnosno, koja nije nastala usitnjavanjem SDA stranke.
Fabrika nema, ali možete praviti djecu
Eksperiment koji je uvela druga koaliciona stranka (NiP), koja sama vodi političke procese i kontroliše politički život u kantonu, a koji se ogledao u postavljanju nestranačkog kadra na funkcije izvršne vlasti u kantonu postao je tragikomičan. Adnan Delić, nagrađeni poraženi kandidat na općinskim izborima u općini Novi Grad, dokazao je da i nestranački kadar i te kako može doprinijeti benificijama prema određenoj stranci, posebno onoj koja ga kandidira i postavi na političku funkciju. Tako je nedorasli ministar, predstavljen kao ekonomski genije, pored svog osnovnog resora koji se bavi privredom u kantonu, dobio i dodatni resor, koji rješava pitanje uređenja i planskog građenja stambenog fonda u kantonu. Niti u jednom od tih sektora nije pokazao ništa što bi opravdalo njegovu promociju i postavljanje na tu funkciju. Nasuprot tome, ministar Delić je iskoristio ili, bolje rečeno, zloupotrijebio svoju ministarsku poziciju, otimajući nadležnosti državnog nivoa i organizirajući privatnu eksurziju za predsjednike koalicionih stranaka, koji su na čuvenom svjetskom sajmu EXPO, koji se ove godine održava u Arapskim Emiratima, bili počasni gosti. Posebno je zanimljiva ministrova uloga u procesu privatizacije planine Igman, gdje je po vrlo ubrzanom postupku čuveni hotel „Igman“ prodan još čuvenijem sarajevskom biznismenu, koji je inače eskluzivni zastupnik „arapskih“ ulagača u kantonu, ali i širom BiH. Zanimljivo je da se ova operacija dešava dok se na planini Bjelašnici odobravaju građevinske dozvole za klasični ekocid, koji bez problema provodi već godinama nedodirljivi korumpirani načelnik općine Trnovo – Ibro Berilo. Pored toga, ministar nije uradio ništa da se makar i simbolično pokuša smanjiti tradicionalno zagađenje vazduha, koje je među najvećim u svijetu, a koje je za „divno čudo“ ove zime bilo potpuno neispraćeno kao problem. Posebna priča je to da ni ministar, a ni vlada, nisu učinili ama baš ništa da se izbjegne tragični scenarij gašenja Fabrike duhana Sarajevo, sada već bivšeg industrijskog giganta, koji je u svom nazivu imao ime grada i kantona u kojem je poslovao. No, prema svemu sudeći, taj će se gubitak nadoknaditi vrlo vještom propagandom o mjesečnoj isplati svim porodiljama u kantonu, u visini prosječne plate u FBiH, u trajanju od jedne godine. Ako već ljudi nemaju gdje raditi, onda makar mogu praviti djecu da prežive, ako ništa prvu godinu dana.
Lijepa naša dijaspora
Za kraj ostaje misterija šta će se desiti s ovom eksperimentalnom vladom, koja je ne tako davno, u američkom senatu, bila proglašena daškom svjetla na mračnom Balkanu. Skupina političkih amatera i anonimusa, koju predvodi skandal-majstor u liku premijera Forte, već danas se može reći, nije ispunila svoj zadatak kao ni obećanja, kojima bi ubijedili stanovništvo da su uistinu oni ta neophodna promjena koju svi tako željno iščekujemo u ovoj političkoj kaljuži. Tako je Kanton Sarajevo ponovo izgubio šansu da svojim primjerom napravi zaokret i povede cjelokupnu državu u jednom sasvim drugom i političkom, ali i mnogo važnijem – ekonomskom pravcu. Ovako se samo pokazalo da je koncept ideoloških podjela, okarakterisan u suštoj primitivnosti, koja se ogleda u tome ko ide u kafanu, a ko u džamiju, jedan potpuno pogrešan koncept, jer bez obzira koliko se trudili, svi ljudi, koji su već napustili SDA i napravili novu stranku u koju su prešli, ne mogu i neće nikada biti ni alternativa ni opozicija. Jasno se to vidi iz svih procesa, u kojoj neparlamentarna stranka na višim nivoima vlasti u BiH prisvaja atribute države na onom nivou na kojem ona ima političku kontrolu. Ovakav razvoj situacije nam govori da je buduća saradnja originalne SDA sa svojim odbjeglim pulenima i više nego izvjesna u budućim postizbornim kombinacijama, jer je već pripremljena užarena politička atmosfera o veleizdajnicima i tobože spasiocima države, koji vode „teške“ pregovore o reformi izbornog procesa. Zbog svega toga može se očekivati veoma vrelo političko ljeto u kantonu, posebno zbog činjenice da će svaka stranka od njih tri raditi svoju sopstvenu političku kampanju predstavljanja budućim potencijalnim biračima. U međuvremenu, genijalna ideja o otvaranju ureda za dijasporu bi mogla predstavljati praktično rješenje, ako ništa, onda finansiranja izbornih kampanja. Jer je postalo očigledno da bar za sada stranci nisu raspoloženi da odriješe kesu nego, naprotiv, prijete potpunim ukidanjem mogućnosti bilo kakvog finansiranja.
Autor: Impuls
