Iz Praga Sofija Kordić
Ivan Bartoš predvodi najuspješniju piratsku stranku na svijetu, otkako su islandski Pirati s 15 pali na ispod 10 posto podrške birača. Češkim Piratima uoči jesenskih parlamentarnih izbora predviđali su ulazak u parlament, ali osvojenih 10,8 posto i treća pozicija na izborima iznenadila je mnoge. Trideset sedmogodišnji doktor informatike s dreadlocksima, DJ psihodeličnog transa, svirač harmonike u skupini „Nogama naprijed“ i suprug Lydije Franke, članice Pirata, alias „svećenice kaosa“, odudarao je u predizbornoj kampanji u svakom pogledu. Nisu se raspali nakon izbora kako su im neki predviđali, nisu pogubili konce.
Dok u parlamentarnim prostorijama Pirata razgovaramo s Ivanom Bartošem, on nam s ponosom pokazuje najnovija istraživanja javnog mišljenja u Pragu, gdje su izbili na prvo mjesto s 20 posto, ostavljajući za sobom pobjednike izbora, populistički pokret premijera Andreja Babiša na 15 posto. Ankete od prošlog mjeseca pokazuju da bi na razini države sada dobili preko 13 posto. Naglašava nam da Pirati nisu samo produkt nezadovoljnog društva i rezultat frustracije mlađih birača već da je u pitanju kombinacija obje stvari.
“I dalje smo punkeri, i dalje je s nama zabava, ali, ja sam istodobno vrlo ozbiljan i discipliniran čovjek” – Ivan Bartoš (FOTO: Lupiga.Com)
„Mi smo osnovali Piratsku stranku dvije godine nakon Švedske. Počeli smo od nule – nula novaca, nula znanja, ali smo se proširili po svim regijama, odradili dobar posao i svake godine rasli za određeni postotak. Prije četiri godine sam bio na granici za Europski parlament, nedostajalo mi je 3.000 glasova, a onda smo osvojili Prag i Mariánské Lázně. Zadali smo si cilj od 10 posto na parlamentarnim izborima 2017. godine, i dobili 10,8 posto. Realno gledano, rezultat bi bio niži u drugačijim okolnostima, ali frustracija ljudi dosadašnjom politikom nam je dodala dva do tri posto. U potpunosti smo redizajnirali kampanju, način komunikacije s ljudima, sve smo pojednostavili. Kad smo to uradili, naše pristalice van članova stranke su nam to malo zamjerili. Međutim, ako želite uspjeti u političkoj utrci morate stvari pojednostaviti, tako da vas razumije svatko i ne smatram to populizmom. Ljudi nisu znali tko smo, ni kakvi su nam ciljevi. Kad kažete socijaldemokrati ljudi pomisle, aha to su oni što žele da siromašnima bude bolje, kad kažete građanski demokrati, to su oni koji žele da bogatima bude još bolje, a što žele ti Pirati. Cijelu kampanju smo zasnovali na četiri stuba: kontrola moćnih, e-government, zaštita građana pred šikaniranjem državne administracije i obrana slobode“, ističe Bartoš za Lupigu.
Ozbiljni punkeri
Jedna od presudnih stvari za uspjeh čeških Pirata je to što su stavili u pogon veliki broj ljudi, on-line i na terenu, koji nisu članovi stranke. Više od 1.500 ljudi je dijelilo piratske novine, majice …. Privukli su ljude koji nisu nikad glasali, i ne samo mlade. Privukli su i glasače stranke TOP 09 koja se naziva liberalnom, ali prema riječima Bartoša to je, premda moderna, ipak konzervativna stranka, koja se poziva na kršćansko-židovsku tradiciju.
„Mnogi glasači su za njih glasali iz nužde, a mi smo opet za mnoge od njih bili previše punkeri. Ali meni je za nekoliko dana 38 godina i mi vrlo ozbiljno radimo svoj posao. I dalje smo punkeri, i dalje je s nama zabava, u predizbornoj kampanji sam naokolo hodao u kožnoj jakni, vozili smo se zajedno s hip-hoperima. Ali, ja sam istodobno vrlo ozbiljan i discipliniran čovjek, strog sam prema sebi, ali ne tražim to od drugih. To je liberalizam“, primjećuje lider Pirata.
Nazivaju ih anarhistima, ljevičarima, populistima, a oni stalno ponavljaju da su liberalna, konstruktivna, opozicijska stranka centra. Svoju viziju grade na uvjerenju da bogatstvo potiče odozdo, od strane slobodnih ljudi, od inovatora, malih poduzetnika, a ne od bogataša koji ovise od poticaja.
„Razlikujemo se od drugih liberala jer je naša glavna snaga sloboda izbora. I stranke koje se označuju za liberalne imaju potrebu diktirati liberalizam, ali sloboda se ne naređuje: mi ćemo vam reći kako to morate uraditi i slično. Mi smo za otvaranje mogućnosti, za edukaciju ljudi, i radimo s uvjerenjem da će se odlučiti za put koji je nama blizak. Kod nas ne postoji lijevo i desno rješenje, samo dobro i loše, a to nije traženje alibija. U Češkoj je, primjerice, oporezivanje takvo da, ako zarađujete više, plaćate manje poreza. Mi smo predložili jedinstvenu poreznu stopu, netko bi rekao da je to desni potez, ali uzimajući u obzir češku poreznu strukturu, to je lijevi potez. Naša stranka je zasnovana na socijalnom aspektu. Mi nismo tehnokrati. Zalažemo se za podršku države školstvu, to bi opet netko označio socijalističkim. Ljudima je lakše kad znaju gdje vas svrstati, ali ja mislim da je podjela na lijevo i desno mrtvi koncept. Kod nas je naglasak na individualne slobode, na pravo na privatnost, liberalni smo jer smo i pacifisti. Pogledajte pokret ANO premijera Babiša, on je faktički ukrao program socijaldemokratima, s njim je pobijedio, ali on nije lijevi političar. Njemu nužno trebaju građanski demokrati kao koalicijski partneri, ali oni s njim ne žele, jer bi tada imao na koga svaliti odgovornost da ne može uraditi ono što je obećao“, gotovo u jednom dahu govori nam Bartoš.
“Ne bojimo se nepopularnih tema”
Na pitanje da li je izbjegavanje svrstavanja u ideološke koncepte i zalaganje za izravnu demokraciju i referendum populizam, Bartoš odgovara da nije, kao i da populizam nije apriori loša stvar, te da je jedino što se u politici računa odrađeni posao.
Slavlje u izbornoj noći (FOTO: Pirati)
„Kod nas u Češkoj populizam je spojen s Tomiom Okamurom (lider desničarke, antiimigracijske stranke SPD koja je osvojila 10,6 posto glasova, op.a.) Mi imamo izravnu demokraciju u programu devet godina, u naših 20 prioriteta, i prije nego što se pojavio Tomio Okamura, ali to nismo spominjali u predizborno vrijeme. Jedini koji žele referendum o Europskoj uniji su ‘okamurovci’, a o NATO-u komunisti. Okamura je došao sa zahtjevom za općim referendumom kod premijera Babiša, dvadeseti put mu predočio prijedlog i ovaj je rekao ‘ok, pozabavit ćemo se s tim u parlamentu’. Mediji su to vidjeli u našem programu i odmah naslovi u novinama – Pirati žele referendum o istupanju iz EU. Za nas je najvažnije digitalno, informacijski umreženo i educirano društvo. A legislativa i društvo uzajamno moraju sazrjeti da bi se došlo do takve vrste referenduma. Kad bi od sutra važio opći zakon o referendumu, pa i sa strožim parametrima, ja bih se zaista bojao i ne bismo u parlamentu za to digli ruku. Predsjednici parlamentarnih stranaka su prije neki dan imali sastanak s premijerom oko EU. Svi smo bili konstruktivni. Međutim, rekao sam im da mi između sebe možemo to sto puta ponoviti, ali čim krene neka kampanja oni izvlače antieuropske teme iz rukava zbog domaćih glasova, i time utječu na mišljenje ljudi o EU, jer im to ide na ruku. Neophodno je reformirati politiku, neprestano obrazovati ljude u doba interneta kako bi zaista imali slobodu odlučivanja. A uvjet za slobodu odlučivanja je u prvom redu materijalni. Na piramidi sloboda prva stvar je da na koncu mjeseca imate novca. Dok god se ne ispuni materijalna potreba slobode, nije moguće očekivati od ljudi da budu društveno angažirani, da čitaju novine, da se obrazuju. Zato Pirati žele tu piramidu riješiti odozdo. Stranka zelenih nije zbog toga uspjela, premda imaju super program. Ljudi ne kupuju lošu i nezdravu hranu jer su glupi, već zato što za nešto bolje nemaju novca. Dok to ne riješimo, uzalud nam poruke ljudima da se obrazuju, čitaju, da se zanimaju za politiku i angažiraju, da se bore za slobodu govora. Kad se prije godinu dana u Italiji zatvarala tvornica zbog kancerogenih materija u procesu proizvodnje, radnici su demonstrirali protiv zatvaranja s transparentima ‘glad je sigurna, rak moguć’. To je užasno tužno, ali to je za njih realnost, glad je nešto što ih se dotiče danas, a rak možda za deset, dvadeset godina“, priča nam piratski vođa dok sjedimo u središtu Praga.
Brojni analitičari Pirate vide kao atrakciju za jedno izborno razdoblje, uvjereni da će jednostavno izgorjeti u ringu sa starijim i iskusnijim političarima i strankama. Iz konkurentskih stranaka upozoravaju da su Pirati „trendy“, zabavni, veseli, ali da nemaju jasan program ni jasne vrijednosti. Bartoš takva tumačenja odlučno odbija.
„Mi znamo što nam je u programu, znamo što želimo i kako to ostvariti. Stalno nas optužuju da nemamo jasan program, da bludimo u političkom prostoru, ali nama ne treba programski kongres stranke, mi znamo što radimo, imamo program za 20 godina unaprijed, ali rješavamo nove izazove koji se pojavljuju u društvu. Ne želimo biti restriktivni, poštujemo slobodu informiranja u procesu odlučivanja. Naša najveća snaga je u tome što smo u stanju predočiti neuspjeh. Najgora je negativna ustrajnost u politici, kad političari pošto-poto žele zadržati funkcije. Kod Pirata je u tom pogledu potpuna demokracija, svatko je odgovoran i smjenjiv. Sad su svi u čudu da radimo pet mjeseci nakon izbora ono što smo obećali prije izbora, i što se nismo raspali kao što su nam mnogi predviđali. Mi se, za razliku od mnogih, ne bojimo govoriti o stvarima koje nisu popularne. Uzmimo problem predškolske romske djece, ljudi bi vas zatukli kad to spomenete, ali ne smijete zaobići teme samo zato što nisu ugodne i što su teške. Mi ne mijenjamo svjetonazor prema trenutačnoj koristi. U Češkoj je danas prosta riječ kad netko radi u neprofitnom sektoru. Građanski sektor uopće prolazi kroz vrlo teško razdoblje“, objašnjava nam Bartoš neke stvari koje neodoljivo podsjećaju na Hrvatsku.
Taština je uzdrmala liberalnu demokraciju
U Češkoj se za posljednjih nekoliko godina izrazito promijenila politička kultura bez obzira na odlične makroekonomske rezultate, uključujući najmanju stopu nezaposlenosti u EU od tri posto. Na čelu nove vlade koja još nije dobila povjerenje je kazneno gonjeni premijer Babiš, potpredsjednik zastupničkog doma parlamenta je ekstremist Okamura, a Vlada će se, po svoj prilici, prvi put otvoreno oslanjati na podršku nereformiranih komunista. Staro-novi predsjednik Miloš Zeman je otvoreno proruski i prokineski orijentiran, ne poštuje ustavne običaje, svaku prigodu koristi za podjelu društva, naširoko je poznat po rasističkim izjavama, u svom inauguracijskom govoru je napao javnu televiziju i ugledne medijske kuće, vrijeđa novinare i govori o njihovoj likvidaciji. Ogromnom broju građana više nisu bitni principi koje su samo prije nekoliko godina smatrali važnim i neupitnim. Pitamo Bartoša što se dogodilo Češkoj.
Da Bartoša zanima tema Kurdistana jasno je vidljivo i s njegovog panoa (FOTO: Lupiga.Com)
„Češkoj se dogodilo ono što se događa u cijelom svijetu. Ogroman utjecaj ima migracijska kriza, ali i otuđenje elita. Političari su dugo vremena u kontaktu s biračima samo za vrijeme izbora. Liberalna demokracija je uzdrmana zbog taštine liberalnih demokrata, zbog njihovog osjećaja ekskluziviteta. Vi za nas glasajte, a mi ćemo sve srediti. Ali ljude to više ne zadovoljava, pogotovo nezadovoljne i siromašne. Vidjeli smo to najbolje u Americi. Kampanje svugdje izgledaju isto. Donald Trump nije predsjednik iz naroda za narod, a nije ni Hillary Clinton. Ali vulgarizacija politike, na žalost, daje rezultate. Najuspješnija je strategija imati zajedničkog neprijatelja, a toga se istinski plašim. Češka antiislamska histerija je rezultat govora mržnje od strane političara i medijske masaže. Spominjali smo populizam, e to je populizam. Kad je bio rat na Kosovu došlo je 18.000 ljudi, neki su bili sa mnom u gimnaziji, nitko tada nije pitao za njihovu nacionalnost i vjeru. Što se tiče predsjednika Zemana, on je izabran izravno, ovisi o glasovima svojih pristalica, a on je pragmatik. Nekad je podizao zastavu EU na Hradčanima, sada je svoj nazor potpuno izokrenuo jer osluškuje raspoloženje među glasačima. Za Okamuru je to čisti biznis. On ne želi graditi bolje društvo, nema on nikakvu ideologiju. A kad se u politici pojavi netko poput oligarha Babiša, za njega je najjednostavnije s kapitalom s kojim raspolaže i s ljudima oko sebe sve to jednostavno preuzeti. Taj trend je svugdje. Isto je uradio i Berlusconi, izdržao je osam godina. Takav trend se može zaustaviti samo na izborima, a to znači ići među ljude, a ne samo kukati u medijima. Babiš i Okamura su obilazili mjesta gdje nitko nikad nije bio. Tamošnji ljudi drugi doticaj s politikom nemaju. Nemaju za to vremena, i pamte samo to da su neki političari kod njih bili i ono što su im rekli, a to im potvrđuju i mediji koje prate. A u tim medijima političara poput mene nema. I onda morate među ljude. Ako netko misli da su ovoj zemlji najveći problem izbjeglice, onda morate otići k njemu i objasniti im da nisu. Ja sam to iskusio na sjeveru Češke gdje će vam svatko reći da su za sve krivi Romi, ali nakon razgovora s njima ti ljudi shvate da nisu problem Romi ni njihove socijalne naknade, već što nemaju posla. A kad se govori o romskom pitanju ili o izbjeglicama svi će vam u zboru reći: za naše ljude nema novca, a za njih ima. I zato ponavljam opet, a to nije nikakav neomarksizam, da je najvažnije dati vrijednost ljudskom životu“, oštar je odgovor koji nam daje naš sugovornik.
S obzirom da Češka nije prihvatila kvote kao rješenje za izbjegličku krizu, već je primila samo 12 izbjeglica od nešto preko 2.000 koje su joj dodijeljene, zbog čega je u procesu s EU, dotičemo i ovu temu.
„Kod nas je parlament reducirao Dublin samo na pitanje kvota, a tamo je puno važnih stvari, politika povratka, zajednička politika o azilu. Europa je kupila vrijeme zahvaljujući ugovoru s Turskom. Turska je, doduše, zaustavila migracijski val, ali ljudi tamo žive u svakojakim uvjetima, u Siriji se nemilice ratuje, akutan je kurdski problem. Turska krši prava vlastitih građana, ugroženi su i demokratski izbori. A Europa šuti, jer Turska ima moćnu pregovaračku poziciju, i Europa tolerira da u okvirima NATO raste autoritarna država. Problem migracije će u budućnosti biti još veći, a uzroci će biti prirodne katastrofe u Africi, nedostatak vode, ne samo ratovi. Nedavno se kod nas izglasalo sniženje međunarodne pomoći zemljama u razvoju. Svi govore o tome da ne ispunjavamo obavezu dva posto za NATO, a obavezu u okviru UN-a za pomoć zemljama u razvoju ne ispunjavamo uopće. Time stvaramo problem koji će se pojaviti na horizontu za pet do deset godina i bit će daleko gori“, predviđa Bartoš.
Strah od oligarhije
Zbog prezauzetosti Bartoš kaže da ne poznaje dobro situaciju u Hrvatskoj ni u regiji, dugoročno se, objašnjava, zanima za Tursku i Kurdistan. Za kontakte s balkanskim Piratima zadužena je supruga Lydia Franka. Pokušavaju osnovati piratsku stranu u Slovačkoj, ali za sada ne uspijevaju. Blisko surađuju s njemačkim Piratima i s Poljskom piratskom strankom. S njima su sudjelovali u prosvjedu protiv restrikcije abortusa. Imaju krovnu organizaciju Pirate Party International, kao svojevrsnu platformu, a ne centralnu organizaciju kako im se nekad spočitava. Postoji i web stranica i sve to skupa funkcionira kao korisna razmjena informacija.
“Moj prvi apel Piratima nakon izbora bio je da zadržimo poniznost” (FOTO: Lupiga.Com)
Pitamo Pirata Bartoša koliko mu se promijenio život nakon izbora. Izgled nije promijenio, dreadlocksi su na glavi, rijetko nosi kravatu, i dalje je ponekad DJ, i dalje svira harmoniku, i dalje je veseo, energičan, entuzijastičan, optimističan…
„I prije izbora radio sam 12-14 sati, sad je slično, ali najteže mi pada medijska eksponiranost. Stalno negdje morate biti i nešto objašnjavati. U politiku smo ušli prije skoro deset godina, nije bila situacija puno bolja, ali ipak se neke stvari nisu podrazumijevale kao standard u politici. Sad se podrazumijevaju, kao sukob interesa primjerice, to više nikog ne zanima. Plašim se oligarhije naravno. Babiš će na koncu dogovoriti koaliciju sa socijaldemokratima uz podršku komunista. Ali, kad bih mislio da se u politici ne može ništa uraditi ne bih se s njom ni bavio. Nas su očito podcijenili, i sad nam ta pozicija ustvari koristi. Moj prvi apel Piratima nakon izbora bio je da zadržimo poniznost. Financijski mi je sad lošije, ali za mene je zastupničko mjesto najvažniji moment u mom životu. Nakon svadbe, naravno“, zaključuje uz osmijeh najuspješniji politički Pirat na svijetu, Ivan Bartoš.