Prati trag novca, i dobićeš odgovore na mnoga pitanja! Ako mislite da je to teško, varate sa. Treba samo odvojiti vrijeme, otići na zvaničnu stranicu Gradske uprave Banjaluka i odabrati Odsjek za informatiku kojim šefuje Ljiljana Vasojević Radovanović.
Kada ste već na stranici Gradske uprave, prvi korak je klik mišem na Plan javnih nabavki za 2015. godinu. Ako prođete sve, sam Plan, dopune Plana i odluke o izmjenama plana, kojih ima 12, vidjet ćete da nema niti jedne nabavke za Odsjek za informatiku.
Ako odete na modul iznad, koji se zove Aktivnosti, naći ćete Objave pregovaračkih postupaka, a u jednom od njih Održavanje software za pisarnicu (koriste službenici/ce na šalteru što primaju dokumente i soba 14 što protokoliše primljenu poštu), Firma MEGA iz Beograda, Vrijednost: 9,000 KM.
Održavanje GIS sistema – firma INOVA. Priča se da se oni ukažu jednom godišnje kao Gospa, no priče su priče, ali podataka o tome šta su radili tokom 2015. godine nigdje zvanično nema. Zato ima podatak o vrijednosti “poslova”, 40,000 KM.
Održavanje zvanične stranice Grada – ETF Banja Luka, vrijednost: 15,000 KM. Oni koji se u to razumiju kažu da se za ovaj novac može svake godine kupiti nekoliko novih i ljepših stranica. Zvanična stranica grada nema nikakvih vidljivih izmjena od kako je postavljena, osim naravno ako ima neke nevidljive nama običnim smrtnicima.
Održavanje programa za kadrove i plate – Lanaco, vrijednost: 25,000 KM.
Lanaco je ovaj program “poklonio” Gradu, bar tako tvrde u računovodstvu, a poslije poklona ovo je godišnje održavanje. Za ovaj novac može se platiti inžinjera da 12 mjeseci, 8 sati, sjedi i samo gleda u taj program.
Ali inžinjer nije Lanaco, vodeća firma u Banjaluci, a i šire u poslu poznatom kao “kako uzeti novac poreskih obveznika za nepostojeće usulge”.
Održavanje softvera, ljudski resursi i obračunavanje zarada
Održavanje sistema EDMWS – firma iz F BiH, preko GAP projekta, vrijednost: 6,000 KM. Priča se da su maksimalno korektni.
Lijepo od njih, ali iako je zakonom propisano, ovu nabavku ne možete naći u Planu javnih nabavki za 2015.
Posebno interesantna je još jedna nabavka koju je obavio “Lanaco”. Iznos nabavke sa PDV-om dostiže vrtoglavih pola miliona maraka, ali te nabavke na zakonom propisanom mjestu nema. Nema je u Planu nabavki za 2015 grada Banjaluka, nema u objavljenim Pregovaračkim postupcima bez objave obavještenja. Grad Banjaluka je krije kao “zmija noge”. S razlogom…
Na zvaničnom sajtu Agencije za javne nabavke, u dijelu e-Nabavke Agencije za javne nabavke izborom Pretraga obavještenja možemo pronaći nabavku označenu brojem 320-4-1-18-5-11/15
Lanaco: Software Assurance za postojeći Enterprise Agreement
Obavještenje o dodjeli ugovora
Ukupna vrijednost: 397 877,96 KM
Godišnja vrijednost: 132 624,57 KM
U “prevodu na razumljiv jezik” ovo znači – Grad je 2008. godine sklopio Ugovor sa Lanacom za nabavaku trajnih Microsoft licenci (Enterprise Agreement) neutvrđene vrijednosti koji je vrijedio do 2011. godine. Znači, kad sve platiš, licence su trajno tvoje. Ne moraš više ništa da doplaćuješ ako ti ne treba. Lanaco je tu po svemu sudeći napravio propust, jer se tada nisu dobro obučili kako kontinuirano izvlačiti pare. Ali brzo su se popravili i nakon ove nabavke, Lanaco svim državnim institucijama prodaje “pretplatničke licence” (Enterprise Subscription Agreement), koje se moraju plaćati svake godine. Ali nisu si mogli “oprostiti” ove greške koju su napravili u Gradu Banjaluci. Šteta je da su prodali samo jednom, treba naći način kako da ponovo prodamo isto.
Tu nalaze nekoga ko se slaže sa njima. Tako Ljiljana Vasojević Radovanović smatra da Windows 7 i Office 2010 nisu dovoljno dobri za gradske službenike. Iako 70% njih samo kuca dopise, a to mogu raditi jednako dobro u bilo kojem programu, Ljiljana Vasojević Radovanović odlučuje se da plati još pola miliona maraka da bi gradski službenici kucali dopise u Wordu 2013. U čemu je razlika? Za službenike razlike nema. Word k’o Word.
Da li će stati na samo pola miliona. Naravno da neće. Čim je istekao Ugovor 2015. godine, ispostavlja se da ni Word 2013 nije dovoljno dobar za službenike Gradske uprave, pa se ponovo Ljiljana Vasojević Radovanović odlučuje da ih nagradi sa najnovijim Word-om koji je građane Banjaluke koštao novih pola miliona maraka.
Nije Grad Banjaluka bilo ko, iako se npr. Grad Minhen odlučio da njihovi službenici koriste besplatne verzije programa za “kucanje dopisa”, Grad Banja Luka je evo bar po nečemu ispred Minhena. A izgleda da se i autor ovog teksta mora svrstati zajedno sa “zaostalim” gradom Minhenom jer sav ovaj tekst otkucah u Wordu 2003. Bez greške.
Cijela ova priča je dobro osmišljena. Sve je zapetljano gomilom stranih riječi koje niko ne razumije, misterioznim “software assurance”, nekim licencama, pravima, ugovorima… Ali, ako to ispričamo običnim jezikom, ta priča bi zvučala ovako:
Neko je kupio 2008. godine npr. Golf 5 i plaćao to u tri godišnje rate sve do 2011.godine. Te godine kad platiš zadnju ratu ti postaješ vlasnik tih Golfova 5. Ali onda se odlučiš da plaćaš još tri godine nešto manju sumu, da ti proizvođač šalje sve novine koje se pojave. Tako ti dobijaš prvi navigaciju, dobiješ i parking senzore, veliki displej, pa sve to lijepo ugradiš u svoje Golf-ove. Tako bi u teoriji tvoj Golf-5 postao Golf 6. Ali kome trebaju te novine? Da li je cijena od milion maraka uložena u to zaista bila neophodna službenicima Gradske uprave. Prema riječima Ljiljane Vasojević Radovanović skoro neophodna. Ali ako provjerimo, na mnogim računarima u Gradskoj upravi su i dalje Windows 7 i Office 2010. Da li ti službenici kucaju lošije dopise od onih koji su počašćeni novim, milion maraka plaćenim verzijama programa?
Tako je šefica Odsjeka za informatiku Ljiljana Vasojević Radovanović na nepostojeće poslove, koje nije moguće naći u zvaničnim dokumentima, Planu javnih nabavki, Odlukama, izmjenama ovog plana i dostupnim pregovaračkim postupcima za 6 godina potrošila milion maraka!
Stručnjaci mi kažu da su to su dva mosta.
Ovako je novac otišao u nepoznatom pravcu, za nešto što nikome ne treba.