Mirjana Tešanović: Američki izbori i šta sam o njima naučila

Što se tiče nas u BiH, koji smo eto usred glavnog grada održali i skup podrške Hilari Klinton, možemo samo biti sretni što je Trampova žena Slovenka pa će mu objasniti da je BiH neka mala državica na Balkanu, a ne vrsta češkog porculana.

Uostalom krajnje je vrijeme da prestanemo prepotentno i samozadovljno čekati da nam “veliki brat” riješi sve naše probleme jer nedajBože da se sami oko toga zahmetimo ili zamjerimo nekome pa eto nedavno izabrasmo iste seksiste, rasiste, fašiste i mačo tipove samo što su oni naši pa su nam OK, a ovaj američki nam je fuj.

Autor: Impuls

Nisam analitičarka sa zavidnim poznavanjem američke političke scene, kao oni koji se u posljednje vrijeme javljaju po društvenim mrežama, a pogotovo nakon za mnoge neočekivane i neželjene pobjede Donalda Trampa.

Tokom kampanje koja je trajala mjesecima nisam iznosila svoj stav jer nemam dovoljno znanja da bih se usudila davati neke prognoze, ali nisam smatrala da Trampa treba otpisati niti da je klaun, kako su ga često nazivali.

Za njega sam čula još davno, osamdesetih godina, kada su i neki naši mediji pisali o njemu, ali najviše 1989. godine kada sam bila kod brata u Baltimoru koji je tamo živio. Baš u to vrijeme i Tramp je došao u Baltimor, sa svojom jahtom. 

Bila je to tada najskuplja jahta na svijetu a Tramp je kupio od tadašnjeg poznatog trgovca oružjem Adnana Kašogija, koji se našao u finansijskim i nekim drugim problemima.

Čovjek rođen u bogatoj porodici koji je umnožio nasljeđeno bogatstvo ne može nikako biti klaun a i bez političkog iskustva, što su mnogi navodili kao njegov hendikep. Tramp nikada nije bio direktno u politici, ali gdje ima mnogo novca tu je i politika, koju je često finansirao, kampanje i republikancima i demokratama.

U medijima se rijetko pominjao njegov poslovni uspjeh i sposobnosti, ali su zato bili puni priča o tome kako je ženskaroš, učesnik nekih rijalitija i slično. Da je Tramp ženskaroš, poznato je valjda od kada je ušao u javni život. Ništa bolji nije bio ni Bil Klinton, ali je njegova afera prošla kao nešto što nije seksistički, valjda zbog toga što mu je Hilari oprostila.

Što se rijalitija tiče, bivši predsjednik Regan bio je glumac u pokušaju, a ako je neki američki predsjednik bio klaun onda je to Džordž Buš mlađi koji je u knjigama najviše volio slike, tako da Tramp nije na američku političku scenu donio ništa što nije bilo već viđeno.

To su uglavnom bili razlozi zbog kojih sam smatrala da Trampa nikako ne treba otpisivati a pogotovo ga potcjenjivati i ismijavati.

Rezultate izbora pratila sam do 4 ujutro mada nisam imala tu namjeru ali već kada su počeli pristizati prvi rezultati, bilo je jasno da će do kraja biti neizvjesno, pa me “ponijelo”. Nisam pogriješila, bilo je veoma napeto i jako poučno.

Saznala sam da američke birače više zanima unutrašnja od vanjske politike iako se većina medija bavi ovom drugom. Dok je Hilari Klinton nudila uglavnom nastavak Obamine politike i izradila veoma studiozan program, Tramp je igarao kako kažu na emocije. Ja bih rekla, a to su i rezultati pokazali, da je samo mnogo bolje procijenio stanje u američkom društvu. Iako su veoma precizne ankete tokom kampanje davale uvijek prednost Hilari Klinton, Donald Tramp je, priča jedan analitičar, jednom prilikom izjavio kako mnogi građani neće otvoreno reći da će galasati za njega. Taj isti analitičar je rekao kako su mnoge Trampove izjave bile socijalno neprihvatljive ali ih je on naglas izgovorio i čini se da je to upravo ono što mnogi misle.

Zanimljiv je i način na koji je vodio kampanju. Iako je finansirao neke kampanje, u svoju nije utrošio monogo novaca, pogotovo u izbornu noć.

Njegov odnos prema islamskim zemljama nije ništa novo, samo ga je pozajmio od Buša mlađeg. Što se pak Meksikanaca tiče i izgradnje zida na granici koji će platiti Meksiko, činilo se to kao lopta nabačena Klintonki. Ali, samo činilo. Naime, to nije bila cijela priča, jer Tramp je obećao i da će poništiti trgovinske sporazume koje je predhodna administracija potpisala a koji su za rezultat imali izmještanje proizvodnje iz USA u Meksiko i Kinu gdje je jeftinija radna snaga. Neki analitičari koji dobro poznaju prilike u Americi rekoše sinoć da ima dosta Amerikanaca koji su ostali bez posla i izgubili se u tom raskoraku između industrijalizacije i novih tehnologija. Dakle, ono na šta je Klintonova računala, da će te njegove izjave mobilisati hispanske glasače, očito je bila loša procjena.

Trampovo predizborno obećanje kako će smanjiti poreze razljutilo je Vol strit, ali čini se ne i obične građane. Zanimljivo je da Donald Tramp još od osamdesetih nije platio porez na dohodak i da ga za to niko od nadležnih institucija nije ništa pitao sve do izbora i novinara, kada je odgovorio da je to samo znak da odlično poznaje američki poreski sistem.

Kako su rezultati polako pristizali, bilo je sve jasnije da ne stoji ni ona kako će za Trampa glasati “polusvijet” a za Klintonovu školovani i obrazovani. Bila je zanimljiva izjava jednog građanina Njujorka, koji baš nije izgledao, a ni govorio kao “polusvijet”, a rekao je sljedeće: “Tramp je poslovni čovjek, Hilari Klinton je elitista.”

Specifičnost Amerike je i elektorsko glasanje. Elektorski kolegij ima 538 članova koji su raspoređeni po saveznim državama prema broju stanovnika. Tako Kalifornij sa najviše stanovnika ima 55 a recimo Aljaska 3 elektora. Onaj kandidat koji pobjedi u nekoj državi bez obzira da li je razlika u glasovima minimalna, teoretski i samo jedan glas, dobija sve glasove elektora.

Postoje države koje tradicionalno glasaju za demokrate i one koje glasaju za republikance, a prava bitka se vodi u onim državama koje se zovu neodlučne, kao što su Florida, Ohajo itd.

Obama je uspio pridobiti glasače nekih tradicionalno republikanskih država posebno zahvaljujući glasovima afroamerikanaca koji kao i hispanci u velikom procentu apstiniraju. I pored Obamine pomoći, Klintonova nije uspjela zadržati te države. Sa druge strane Tramp je pobijedio u nekim od tih “neodlučnih” država, pa tako i stigao do 270 elektorskih glasova, što je značilo pobjedu.

Praktično cijela karijera Hilari Klinton, koja je sinoć prikazana u jednom kratkom filmu, vezana je za “drugu u politici”. Bila je prva dama senatora a potom i predsjedinka, a onda državna sekretarka. Na prvi pogled to bi trebala biti ogromna prednost u odnosu na Trampa koji nikada nije obnašao nikakvu političku funkciju. Međutim, prednost je bila i mač sa dvije oštrice. Kilintonova je svojim funkcijama, posebno državne skeretarke stekla pravo da donosi i neke odluke, a svako pravo vuče sobom i neku odgovornost. Tramp nije imao ni prava, pa tako ni odgovornosti.

Tvrdnje koje se kod nas sada iznose kako su američki birači glupi osim što su bezobrazne veoma su i prepotentne. Donald Tramp nije pao sa neba, on je posljedica dosadašnje američke politike u kojoj je Hilari Klinton igrala bitnu ulogu a ta politika očito nije bila po volji većini, pa su izabrali nekoga bez “političkih kredita”. Samo da napomenem, to su oni isti birači koji su izabrali i Baraka Obamu, prvog crnog predjednika i to u dva mandata.

Mislim da prije nego što etiketiramo nekoga ko je tek zakoračio u politiku, treba da vidimo šta je to zaostavština njegovih prethodnika. Globalizacija, ratovi, siromaštvo, izbjeglička kriza, žice, pokušaji zabrane abortusa i sve te pojave koje zapadni svijet vraćaju nazad, ka vremenu fašizma, nije prouzrokovao Donald Tramp, one su ga izbacile na političku scenu, on je posljedica politika koje su do sada vođene, usudila bih se reći još od Regana i Tačerice.

Prognozirati šta će biti nakon što Tramp preuzme dužnost, e to se već ne usuđujem, samo mi se čini da se neće desiti nikakva posebna katastrofa i nije mi sasvim jasno na šta tačno misle oni koji je prognoziraju.

Kao poslovni čovjek moguće je da uvede malo drugačiji sistem rada u svojoj administraciji. Za ostala obećanja ćemo vidjeti, ipak nije sve do njega, a i kampanja je jedno a biti predsjednik nešto sasvim drugo.

Mogućnost poboljšanja odnosa sa Rusijom, tačnije sa Putinom, Trampu a mislim i Putinu bi jako pasalo jer su obojica “mačo tipovi”. Bio bi to međutim, veliki šamar Evropi koja već luta, a bez “velikog brata” mogla bi i potpuno da izgubi kompas. Ko zna, možda to ne bi bilo ni loše, da se malo spusti na zemlju i shvati gdje joj je stvarno mjesto u svjetskoj politici. Možda se onda sjeti da se ujedinila ne kako bi se birokratizovala i izigravala neku veliku silu, već promovisala istinske vrijednosti, ljudska prava i slobode, antifašizam, vrijednosti koje su tekovine dva krvava svjetska rata.

Što se tiče nas u BiH, koji smo eto usred glavnog grada održali i skup podrške Hilari Klinton, možemo samo biti sretni što je Trampova žena Slovenka pa će mu objasniti da je BiH neka mala državica na Balkanu, a ne vrsta češkog porculana.

Uostalom krajnje je vrijeme da prestanemo prepotentno i samozadovljno čekati da nam “veliki brat” riješi sve naše probleme jer nedajBože da se sami oko toga zahmetimo ili zamjerimo nekome pa eto nedavno izabrasmo iste seksiste, rasiste, fašiste i mačo tipove samo što su oni naši pa su nam OK, a ovaj američki nam je fuj.