Miljan Kovač: Pioni su u SDS-u, Bosić je na potezu

Kako se lokalni izbori bliže, sve jasnije postaje da je sudbina Saveza za promjene u rukama Mladena Bosića. To se naročito odnosi na Banjaluku, što posljednja dešavanja u Gradskom odboru ove stranke i potvrđuju. Kap u čaši prelilo je imenovanje “starog kadra” SDS-a Vesne Ećim Zlojutro na mjesto načelnice Klinike za ginkologiju i akušerstvo Kliničkog centra Banjaluka.

Autor: Impuls

Ne ulazeći u profesionalne vrijednosti ove ugledne doktorice, ne može se a ne postaviti pitanje: Kako je to “provjereni kadar SDS-a” odjednom toliko podoban rukovodstvu UKC Banjaluka, u kojem se ni medicinska sestra ne može zaposliti bez crvene članske knjižice!?

Ovo pitanje ima posebnu dimenziju s obzirom da je Dr Ećim, do prije nekoliko dana viđena kao jedan od tri najozbiljnija kandidata za predsjenika Gradskog odbora SDS-a u Banjaluci. Pa iako nije izabrana, Vesna Ećim Zlojutro je odigrala jednu od ključnih uloga u drami koja se odigrala u tom odboru SDS-a.

A upravo slika koju smo tom prilikom vidjeli prijeti da će ozbiljno ugroziti pobjedu kandidata Saveza za promjene za gradonačelnika Banjaluke na predstojećim izborima, koja zbog trenutnog rasporeda snaga nikada nije bila izvjesnija.

Činjenica da, pred izbore 2012, nije spriječio Nenada Stevandića i tadašnje rukovodstvo SDS-a u Banjaluci da osujete pobjedu opozicije nad SNSD-om, Mladena Bosića posebno obavezuje da djeluje vrlo odlučno kako bi se nastala situacija razjasnila. U protivnom, upečatljiva će biti, njegova uloga u još jednoj predaji Banjaluke SNSD-u, a svaki napor opozicije da stvar okrene u svoju korist besmislen.

Da li bi, da je prethodno izabrana za predsjednicu SDS-a u Banjaluci, Vesna Ećim Zlojutro, postala načelnica klinike na UKC? Vjerovatno bi. Odluke o takvim imenovanjima se ne donose preko noći. Drugo je pitanje šta bi to značilo za SDS u Banjaluci.

Ono što je ipak najgore jeste, činjenica da su izbori u banjalučkom SDS-u otvorili pandorinu kutiju koju Mladen Bosić ne može zatvoriti, ali je mora ili bolje rečeno morao je raspustiti jer iz nje ništa dobro nije izašlo. To dobro sigurno nije Predrag Vulin novoizabrani šef Banjalučkog SDS-a, koji je prava ilustracij propasti te stranke u najvećem gradu Republike Srpske. Da li bi Davor Šešić bio bolje rješenje na toj poziciji? Svako rješenje od sadašnjeg (ne)rješenja bi bilo bolje. Vulin nije čak ni kompromis, kako neki tvrde. Nije toliko sporan Vulin. Spornije su njegove liderske sposobnosti. Upitne su namjere onih koji su presudno uticali na njegov izbor i koje on bezpogovorno sluša.

Bliske veze sa Draganom Kalinićem, nekada perjanicom SDS-a, a danas savjetnikom Milorada Dodika, koje se spočitavaju Vesni Ećim Zlojutro, njoj mogu biti jedino dobra preporuka za napredovanje među SNSD kadrovima u Kliničkom centru Banjaluka. Nije upitna ni njena bliskost sa Kalinićevom desnicom Goranom Popovićem, takođe nekad “provjerenim kadrom” SDS-a. Ako afirmativno pisanje Kopanjinih Nezavisnih novina o dr. Ećim, neposredno pred izbore u Gradskom odboru SDS-a, nije plod odličnih odnosa Kopanje i Popovića, onda je valjda puka slučajnost!? Rođeni brat Vesne Ećim Zlojutro je kontroverzni funkconer nekadašnje službe bezbjednosti i kum Željka Ražnatovića Arkana, Ljuban Ećim.

Ećim je 2010. u Srbiji osuđen na 28 mjeseci zatvora zbog nedozvoljenog držanja i nošenja oružja i falsifikovanja dokumenata. Ećim je takođe bio blizak “starim kadrovima” SDS-a.

Naravno, neprimjereno bi bilo teretom njegovog kriminalnog imidža opterećivati njegovu sestru. Međutim, nema sumnje da bi politički protivnici SDS-a itekako ovu činjenicu, ako bi bili u prilici, distribuirali na adresu SDS-a.

S druge strane u bliske veze sa Popovićem, a preko njega s Kalinićem, u javnosti se dovodi i generalni sekretar SDS-a Vlado Babić. On je zajedno sa Ognjenom Tadićem, čvrsto stao iza izbora Predraga Vulina na čelo Banjalučkog SDS-a. To je, ujedno i Vulinova najslabija tačka. To što je Vesna Ećim, koja je izgubila izbore još u prvom krugu, tvrdila da je u drugom podržala Davora Šešića, ne zadire u suštinu da su oni koji su nju podržavali na kraju stali uz Vulina. Tu suština dolazi do izražaja: Sporniji su motivi onih koji su stajali iza pojedinih kandidata, nego sami kandidati. Koliki je uticaj Dragana Kalinića, a samim tim i aktuelnog režima na banjalučki SDS, pitanje je na koje Mladen Bosić, hitno mora naći odgovor i osujetiti svaki mogući pipak tog uticaja u najvećoj opozicionoj stranci. Prije svega trebao bi pitati Babića, Tadića, Vesnu Ećim, zašto do sada nisu demantovali optužbe koje su se čule u javnosti da su u bliskim vezama sa Kalinićem? Konačno i Vulin bi trebao odgovriti na pitanje na koga je mislio kada je netom poslije izbora na čelo Gradskog odbora SDS-a rekao da su “poražene snage koje su bliske našim političkim rivalima”!?

Najveća tragedija banjalučkog SDS-a je da za dvadesetak godina nije iznjedrio ni jedno jako kadrovsko rješenje u svojim redovima. S druge strane stiče se utisak da se vrh te stranke ponaša kao da ne razumije da je bez preuzimanje vlasti u Banjaluci dolazak sadašnje opozicije na vlast na nivou RS, samo teoretski moguć. Teško je i zamisliti da Mladen Bosić i njegovi najbliži saradnici toga nisu svjesni, a ako jesu onda se otvara pitanje da li oni zaista žele promjene vlasti u RS? Sa ovakvim SDS-om suštinske promjne nisu moguće, personalne jesu. Otvaranje afera Milorada Dodika i aktuelne vlasti pred pravosuđem BiH jeste zasluga Mladena Bosića, međutim kakav god ishod pokrenutih procesa bio, to neće dovesti do promjene vlasti. Vlast se može rušiti na samo dva načina – izborima ili revolucijom poslije koje opet moraju doći izbori! Šta je to što SDS u ovom trenutku nudi koalicionim partnerima u Savezu za promjene, osim nekoliko razotkrivenih afera? Ništa – osim velike mase članstva bez koje je nemoguće dobiti izbore. Politikom kakvu Mladen Bosić predvodi SDS će ostati i bez te mase.

Eventualni strah od SNSD-ovog protiv kandidata u Banjaluci, s druge strane, potpuno je neopravdan. Ukoliko opozicija samo malo konsoliduje svoje snage, Igor Radojičić, čija kandidatura je već izvjesna neće imati nikakve šanse. Njegova lična politička snaga je, što se već pokazalo, bezrazložno naduvana i od strane SNSD-a i od onih bliskih opoziciji. Osim toga, savim je jasno da su odnosi u banjalučkom SNSD-u takvi da je unutra previše onih koje će obradovati Radojičićev izborni poraz. Radojičić je toga svjestan do te mjere da je, kako se priča, razmišljao da ne prihvati kandidaturu ili čak da se kandiduje kao nezavisni kandidat. U svakom slučaju, jedino na što može računati je podrška Milorada Dodika.  Nije da Dodik ne bi rado vidio pregaženog Radojičića, ali je za razliku od nekih lidera opozicije svjestan da se gubitkom Banjaluke gubi i Republika Srpska.

Nije problem SDS-a samo u Banjaluci.

Aktuelna vlast u RS ima skupštinsku većinu zahvaljujući petorici poslanika koji su iako izabrani na listama stranaka Saveza za promjene, poslije izbora promijenili stranu svrstavajući se u političke “papke”, kako ih je aktuelna premijerka krstila.

Osim Vojina Mitrovića koji je bio na kandidatskoj listi Narodnog demokratskog pokreta (NDP) Dragana Čavića, svi ostali su bili na listi SDS-a. Čavić snosi odgovornost za Vojina Mitrovića, ali i Bosić bi morao da se osjeće odgovornim zato što SNSD još uvijek vlada zahvaljući, između ostalog, i lošim izborom kandidata SDS-a na čijem je on čelu.

Da li je moguće da Mladen Bosić kada je potpisao listu na kojoj je Slavko Dunjić nije znao da je ovaj samo par mjeseci ranije, tačnije u martu izborne 2014. sa Fondom zdravstva RS sklopio ugovore teške 708.000 konvertibilnih maraka!? Ako je to znao i dalje vjerova da će Dunjić ugroziti svoje poslovne interese zbog “ideala”, onda Mladen Bosić ima vrlo ozbiljan problem za nekoga ko vodi najjaču opozicionu političku stranku.

Slična situacija je i sa kandidaturom Darka Banjca iz Kozarske Dubice o čijoj bliskosti sa DNS-om, u koji je na kraju i prešao su prije izbora i ptice na grani pjevale. To nije smetalo Mladenu Bosiću da mu dopusti da bud nosilac liste SDS-a u toj izbornoj jedinici.

Slučaj “Stevandić”, nije potrebno ni komentarisati. Umjesto da ga istjera iz SDS-a odmah nakon lokalnih izbora 2012, kada ga već nije spriječio da onemogući pobjedu opzicije u Banjaluci, Mladen Bosić je dopustio da Nenad Stevandić bude nosilac liste SDS-a na izborima 2014.godine. Ni to mu nije bilo dosta nego je dopustio i da bude izabran za potpredsjednika Narodne Skupštine RS nakon čega je ovaj napustio SDS i postao dio vladajuće većine u Skupštini.

Objava kandidature poslanika SDS-a Zlatka Maksimovića za gradonačelnika Bijeljine protiv SDS-ovog Miće Mićića, a uz podršku SNSD-a, DNS-a, SP-a i njihovih priljepaka, je druga priča.

Iako je za razumjeti Maksimovićevu ljutnju prema Mladenu Bosiću i SDS-u koji ne shvataju, ili neće da shvate da sa Mićom Mićićem Bijeljina ne može dalje od onoga dokle je stigla, odlukom da napravi “pakt sa đavolom”, što kandidatura uz podršku režima jeste, potpuno diskredituje Zlatka Maksimovića, i svrstava ga u isti koš sa “papcima” u Narodnoj skupštini RS iako mu, realno, u tom košu nije mjesto. Nažalost on je pobrkao babe i žabe, a to su o ovom slučaju politički stav i sopstvena sujeta.

Sve ovo međutim ne daje alibi, Mladenu Bosiću od odgovornosti koju snosi zbog toga što nije povukao poteze dostojne jednog političkog lidera, a koji bi bili sudbonosni za budućnost ne samo SDS-a nego i Saveza za promjene. Ukoliko, u narednih par dana ne bude povukao takve poteze, onda mora biti spreman da se skloni sa pozicije na kojoj se nalazi i otvori put promjenema u Republici Srpskoj.