Opravdan je strah Milorada Dodika, kada kaže da međunarodni centri moćni planiraju njegovu smjenu. Uporište ovoj paranoji nisu, međutim, informacije do kojih su domaći obavještajci došli.
Riječ je o Dodikovom logičnom sagledavanju stvari i iskustvu koje je on do sada imao sa Zapadnim centrima moći. Upravo iz tog iskustva on najbolje zna kavim mehnizmima se ti centri služe kada u nekoj zemlji žele kreireti vlast po svojoj volji.
Primjera radi, kada je tadašnji premijer Dodik, 1999. godine ostao bez čvrste podrške u Narodnoj Skupštini RS i kada je bilo izvjesno da će izgubiti vlast u pomoć su mu pritekli njegovi moćni saveznici sa Zapada.
Specijalni američki predstavnik za Balkan Rober Gelbard tada je hitno doputovao u Banjaluku i jasno stavio do znanja ko je američki favorit u Banjaluci.
Prema pisanju „Glasa Srpske“ (na Dodikov rođendan, 12.03.1999.) Gelbard je u Banjaluci izjavio da su SAD spremne da podrže samo Vladu Republike Srpske sa Miloradom Dodikom na čelu. On je po završetku sastanaka sa Dodikom novinarima naglasio da bi RS najbolje sačuvala svoje interese ako bi Milorad Dodik ostao premijer, a da su SAD spremne da nastave pa čak i prošire pomoć RS, ako Dodik ostane na toj funkciji.
„Bez Vlade Milorada Dodik imali bi smo najozbiljniju prepreku da nastavimo davati bilo kakvu pomoć Srpskoj. Ne bi me iznenadilo kada bi i drugi donatori isto uradili“, rekao je Gelbard.
A kako su prolazili oni funkcioneri u RS koji su se suprotstavljali Dodiku, najbolje vidi se iz izjava koju je u martu 1999. „Glasu Srpske“ dao tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Karlos Vestendorp.
Odgovarajući na pitanje zašto je donio odluku da smijeni predsjednika RS Nikolu Poplašena, Vestendorp je jasno odgovorio:
„On je odbijao da imenuje osobu koja će imati većinu u skupštini zato što ta osoba pripada drugoj partiji“.
Ako je neko zaboravio Nikola Poplašen, smijenjeni predsejednik RS, ni pod pritiscima međunarodne zajednice nije želio da mandat za sastav nove Vlade da Miloradu Dodiku predsjedniku SNSD-a.
Nakon što je Poplašen smijenjen Dodik je nastavio da obavlja dužnost premijera, a voljom međunarodnog faktora na toj poziciji je ostao i nakon što je njegova Vlada izgubila podršku skupštinske većine.
Ako je javnost i zaboravila ovu „davnu“ 1999. godinu, Dodik nije. Otuda i njegove opravdane strepnje, nakon što je izgubio podršku Zapadnih saveznika.
U ovom nesigurnom vremenu u kojem on više nije “dašak svježeg vjetra sa Balkana” ne preostaje mu ništa drugo nego da se oproba na svom terenu – na estradi.
Dodikovo prisustvo vjenčanju Severine Vučković i Igora Kojića Kebe u Beogradu trenutno je njegov stvarni “politički” nivo. Nije riječ ni o kakvoj šali već je to, na žalost, mjera do koje je on srozao domaću političku scenu i instituciju na čijem se čelu nalazi. Prirodan je to ishod puta kojim je Dodik preoteklih desetak godina skretao političke vode u estradno ušće. I to mu je, zašto ne reći, odlično svih ovih godina polazilo za rukom. Njegovo prijateljstvo sa mnogim regionalnim estradnim zvijezdama lako bi se moglo prepoznati kao Dodikova viza za budućnost.
U pokušaju da skretane pažnje javnosti sa po njega nemilih tema Dodik, opet pribjegava svojoj staroj taktici.
Ova taktika se i do sada razvijala u dva paralelna pravca. Jedan je aktiviranje nacionalističkih dimnih bombi, a druga pridobijanje simpatija na estradi. Suština i jednog i drugog pravca jeste podilaženje najprimitivnijim ljudkim slabostima.
Na njegovu žalost, stara takika sve manje nailazi na plodno tlo. Dok se u medijskim izvještajima i u zemlji i u regionu sve češće čuje njegovo ime u kontekstu raznih afera koje se razotkrivaju kao gljive poslije kiše, od propasti banaka do veza sa sumnjivim poslovima svjetskih razmjera i istraga koje vode Tužilaštvo BiH i SIPA, Dodik je opet zaigrao na “nacionalnu” kartu.
Eto čemu sada plasiranje ideje da bi se u skupštinu Srbije trebali birati i poslanici iz Republike Srpske. Koliko je ova ideja ozbiljno shvaćena u javnosti dovoljno govori to što je ostala u sjenci vijesti o njegovom počasnom mjestu na svadbi hrvatske pop zvijezde Severine Vučković i sina srbijanskog folkera Dragana Kojića Kebe.
Međutim sigurno je da ta karta nije još savim upotrijebljne i da će Dodik ukaže li se potreba opet na nju odigrati. Vjerovato i ozbiljnojim potezom. Nije isključeno da ovakva inicijativa npr. Bude upućana Narodnoj skupštini RS, a odatle i vlastima u Beogradu. Ovakava ideja Milorada Dodika, predstavlja njegov novi pritisak na srbijanskog premijera Aleksandra Vučića. Te, tihe, udare na Vučića, Dodik aktivira svaki put kada premijer Srbije napravi novi korak u distanciranju od njegove politike.
Ta distanca je naročito izražena nakon zajedničke sjednice Vlade Srbije i Savjeta ministara BiH nedavno u Sarajevu.
Ali po principu bolje išta nego ništa Dodik nema razloga za nezadovoljstvo efektom svoje nove estradne dimne zavjese. Ostaje jedino nepoznanica kako će njegovo glasačko tijelo inače muzički orijenitisano ka Baji Malom Knindži ili Sinovima Manjače reagovati na njegovo koketiranje sa hrvatskom pop scenom!?
Najvjerovatnije, onako kako im Mile kaže kao i do sada, pa makar Seve konačno i na Manjačkoj koridi zapjevala.
P.S. Pouzdani izvori kažu da Dodik ima razrađen tajni plan za odbranu Srpske na “Farmi” i u “Parovima”, gdje je njegov čovjek iz Šipova već priprema teren.
Impulspotral