Kako su građani plaćali stanove Dodikovim policajcima i sudijama

Republiku Srpsku već godinama ruinira kriminal o kojem se moglo pročitati u medijima, ali ne i u presudama koje bi pratile pomenute afere. Većina aktera tih afera ne samo da je na slobodi, već su visoko pozicionirani entitetski činovnici. Recept je više nego banalan: “nagraditi” lojalne u institucijama čiji je zadatak procesuiranje kriminala i kupiti slobodu. 

Podsjećanja radi, Glavna služba revizije Republike Srpske izvršila je reviziju rada vlade Milorada Dodika od 1998. do 2000. godine. Sve otkrivene nezakonitosti i nepravilnosti Služba revizije adekvatnim izvještajem dostavila je banjalučkom Tužilaštvu.

Banjalučko tužilaštvo je po izvještaju glavnog recizora Boška Čeke sprovelo istragu, te optužilo tadašnjeg predsjednika Vlade RS Milorada Dodika i ministra finansija Novaka Kondića zbog višemilionskih nezakonitosti i zloupotreba položaja. Sud je potvrdio optužnicu i počelo je suđenje.

Boško Čeko

U čemu su se sastojale Dodikove zloupotrebe službenog položaja?

Optužnicom je terećen po 32 stavke pribavljanja protivpravne koristi sebi i drugima.

Po samo njemu znanom nahođenju i izboru Dodik je za tadašnje (i današnje) prilike pojedincima dodjeljivao ogromne novčane iznose za „stambeno zbrinjavanje“.

U cilju uspostavljanja kontrole nad policijskim sistemom tako je tadašnjem ministru Sredoji Noviću dodijelio stan veličine 99 m2, Brani Pećancu iznos od 197 465 KM, „specijalcu“ Draganu Lukaču (današnjem ministru) 171 786 KM, Stojanu Župljaninu 184 512 KM i/ili „obavještajcu“ Sreti Aničiću 130 000 KM.

Sa druge strane, Dodik nije štedio ni kad je pravosuđe u pitanju, pa je prema sudijama najviših sudova dodijelio: Snežana Savić 200 845 KM ili Marko Arsović 60 000 maraka. Sredstav su dodjeljivana i drugim licima institucija: Suzić Nenad (178 200), Đaković Milenko (159 600), Dubravko Prstojević (50 000), Jagodi Nedić (145 428), Željku Rodiću (208 192), Miloradu Karaliću (179 000)…

Uglavnom, umjesto budžetom predviđenih 2 miliona Dodik je svojim kamaradima podijelio preko 3,5 miliona maraka, a sve kako bi ih „zbrinuo“. Ako se ovi iznosi uporede sa današnjim cijenama nekretnina, jasno je da su „odabrani“ tada bili bogato i luksuzno „nagrađivani“.

Međutim, suđenje zbog opisanih djela tek je nezapamćena lakrdija u savremenom svijetu. Primjera radi, Dodik se branio da su sve dodjele novca „pokrivene“ odlukama vlade. Ali Glavna služba revizije utvrdila je da u dobrom dijelu slučajeva uopšte nije bilo zasjedanja vlade na dan kad se tvrdilo da je neka odluka donesena.

I nije trebala Dodiku nikakva sjednica obzirom da je na ceduljicama pisao ministru finansija Novaku Kondiću koliko da isplati navedenom licu, a ovaj je to samo prosljeđivao na blagajnu (prema presudi).

Skandalozno je kad se jedna vlada „brani“ tvrdnjama da je službenu dokumentaciju držala po podrumima u najlonskim kesama, zbog čega je „razumljivo“ da nema zapisnika sa sjednica. Zato su svjedoci, najbliži Dodikovi saradnici i oni koji su tokom njegove vladavine ponajviše „omastili brkove“, tvrdili kako se „sjećaju“ baš tih spornih sjednica čiji zapisnici nedostaju.

Ova presuda donesena je pred kraj 2005. godine, kada je već svima bilo jasno da Dodik ponovo preuzima vlast.

Još jedna „pogodnost“ koju je tadašnji premijer Dodik uveo u praksu je tzv. ministarski dodatak. Vlada je jednom od „slavnih“ odluka uvela dodatak na platu prvo u iznosu od 2 000, a potom i na 3 000 KM. Poređenja radi, prosječna plate u BiH se u periodu 1998-2000 kretala od 296 do 343 KM. Ministri su tada imali između 700 i 800 KM platu koliko su mjesečno primali i primarijusi medicine ili univerzitetski profesori. Proizilazi da su ministri svoja primanja nezakonito uvećavali 4-5 puta.

Osim novčanih iznosa, lojalnost je nagrađivana i vrlo uspješnim karijerama. Dragan Lukač danas je ministar unutrašnjih poslova RS. Sredoje Nović je bio ministar civilnih poslova BiH (sada delegat SNSD-a u Domu naroda Parlamenta BiH), Snežana Savić je potpredsjednica Ustavnog suda RS. Dubravko Prstojević je dogurao do  šefa Grupe za kontrolu velikih poreskih obveznika UIO u Banjaluci, ali je kasnije smijenjen.

Beneficije koje su nekada uživali Dodikovi ljudi višestruko su uvećane, ukoliko je lojalnost  potvrđivana i u godinama njegovog predsjedničkog mandata. Jednako tako, institucije koje su trebale da procesuiraju sve nezakonitosti ostajale su autistične spram brojnih afera koje se dovode u vezu sa SNSD-ovom vlašću. Iznosi navedeni u tekstu jasna su ilustracija uhodanog mehanizma kojim se vlast održava.

Izvor: Istinito (Borislav Radovanović)