Narodskim jezikom rečeno, zaboli uho Čavića za one koji su za njega glasali, njegova kalkulacija se svela na to kako sebe i najuže saradnike pozicionirati u novoj vlasti RS-a
S režimom se ne pregovara, režim se ruši, jedna je od poruka koju je u jeku izborne kampanje javnosti u intervjuu za Oslobođenje odaslao lider NDP-a Dragan Čavić. Dragan Čavić koji je niz godina kao poslanik Narodne skupštine RS-a bio jedan od najžešćih kritičara vlasti ili, kako je sam redovno isticao, režima. Ono što ga je od većine opozicionih političara u RS-u razlikovalo i zbog čega su ga poštovale kolege, čak i one iz vlasti i kada se s njim nisu slagale, jeste da je s mnogo znanja i argumenata iznosio svoje stavove u parlamentu. Ono što mu za rukom nije pošlo jeste da od napuštanja SDS-a i osnivanja svoje partije NDP izraste u jaču političku snagu, pa je i kotirao kao jedna od najslabijih članica opozicije. Da li je u pitanju loša procjena kadrova, nenalaženje adekvatnog modusa u pristupu širem krugu građana, pitanja su na koja Čavić i članstvo NDP-a trebaju tražiti i dati odgovor. Ali svi oni koji su njemu i još trojici članova stranke dali povjerenje na ovim izborima argumentom da je za loš izborni rezultat krivo djelovanje unutar opozicionog bloka s tim se neće složiti. Kao što, a najbolje svjedoče o tome ini komentari koji su u zadnja dva dana osvanuli na društvenim mrežama, teško da će ikada više dati svoj glas i Čaviću i NDP-u nakon odluke da se savije pod skute Milorada Dodika i utopi u parlamentarnu većinu RS-a. Iz prostog razloga: da su to htjeli, na glasačkom listiću mogli su zaokružiti SNSD, DNS ili SP. Ali narodskim jezikom rečeno, zaboli Čavića uho za njih. Njegova kalkulacija evidentno se svela na pitanje kako sebi, uz poslaničku stolicu, prigrabiti još kakvu poziciju u javnom preduzeću, uhljebiti sebi nekoliko odanih članova stranke i tako dočekati 2022. Pa sa 65 godina, imaju li se u vidu pozicije koje je u vlasti obavljao posljednjih 20 godina, otići u ugodnu mirovinu. A oni ostali neka se za sebe sami pobrinu.
I nije Čavić jedini. Jednako tako, svjedočimo posljednjih dana, razmišlja blizu polovine rukovodstva SDS-a. Od Obrena Petrovića, Miće Mićića, Milovana Bjelice, a, po svemu sudeći, i cijeli odbor Sarajevsko-romanijske regije SDS-a. Svi oni jedva čekaju da ih Dodik prigrli, pa da zauzvrat dobiju vlastite benefite. Uvjereni da je pamet u naroda ionako kratka i da će oni koji su glasali za SDS kao opozicionu stranku, želeći samo promjene i boljitak za sebe i svoju djecu, to ionako zaboraviti.
Rep je pred Dodikom podvio čak i lider DNS-a Marko Pavić. Kome je Dodik od izbora naovamo smjenjivao kadrove, nazivao ih mangupima. Istina, Pavićevo ponašanje nikoga i ne čudi. Jer on već godinama nakon okončanja izbora malo k’o biva digne glas, malo k’o biva traži veći dio pobjedničkog kolača, a potom se ušuti, uhljebi dio članstva, pa do narednih izbora…
Jedina razlika u odnosu na sve prethodne postizborne periode jeste da je sada već sasvim jasno da će u vladajućoj većini u Narodnoj skupštini RS-a biti trostruko više poslanika u klupama vladajuće većine nego opozicije. I što, za razliku od 2014. godine, neće Željka Cvijanović morati kupovati papke. Papci su se k’o na traci sami nudili.
Čuvanje političkog obraza i dosljednosti spalo je stoga tek na PDP i ono nešto poslanika SDS-a koji budu odbili da slijede put Petrovića, Bjelice… Na tim poslanicima će biti i ogroman teret djelovanja kao korektiva i kritičara vlasti koja je RS pretvorila u društvo jednog lica, društvo u kojem caruju korupcija i nepotizam. Društva u kojem nam ubijaju djecu, a njihove ubojice mirno i slobodno šetaju. Pod zaštitom vlasti kojom su se tako lako priklonili ini čavići. Svom još uvijek partijskom šefu odbornica NDP-a u banjalučkoj gradskoj skupštini Mirna Savić-Banjac javno je poručila da će partiju napustiti ukoliko uđe u koaliciju sa SNSD-om. Identične javne poruke odaslali su mu i drugi mladi članovi stranke. I možda je tako i najbolje. Da, kad već ne mogu njega i njemu slične poslati u ropotarnicu povijesti, krenu svojim putem i u nekom budućem vremenu postanu zdrava, alternativna politička snaga režimlijama i papcima.