Denis Čarkadžić, foto: privatna arhiva
U ime Bosne i Hercegovine, prije šest godina, 15.2.2016. godine, sve uz svečanu ceremoniju upriličenu u zgradi Vijeća EU u Briselu, tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović predao je aplikaciju za članstvo u EU. Bio je to dan obnovljenih evropskih nadanja i snova, dan kada se mnogima u Bosni i Hercegovini učinilo da krećemo na put tokom kojeg bi konačno, trebali postati zemlja vladavine prava i osnovnih demokratskih standarda.
piše: Denis Čarkadžić
“Uvjeren sam da ćemo vrlo skoro dobiti i vaše pozitivno mišljenje koje će nam biti opredjeljenje da idemo ka putu kandidatskog statusa već iduće godine”, rekao je Čović prilikom predaje aplikacije holandskom ministru vanjskih poslova Bertu Koendersu, koji je pored ostalog poručio da će Vijeće Evrope učiniti sve kako bi aplikacija bila prihvaćena.
Sedam mjeseci kasnije, Vijeće za opšte poslove Evropske unije prihvatilo je zahtjev Bosne i Hercegovine za članstvo, ali je, ispostaviće se, to bila posljednja pozitivna vijest koja od tada do danas iz Brisela stigla u Bosnu i Hercegovinu.
Svemu je prethodio famozni mehanizam koordinacije, usvojen je na sjednici Vijeća ministara BiH održanoj krajem januara 2016. godine, a koji će kasnije svoje pravo lice pokazati kroz prve zadatke koje je Bosna i Hercegovina nakon aplikacije dobila.
Danak tzv. mehanizmu koordinacije, Bosna i Hercegovina počela je već plaćati tokom odgovaranja na Upitnik Evropske komisije koji je stigao početkom decembra 2016. godine.
Radilo se o zvaničnom dokumentu koji sadrži 3.242 pitanja podijeljenih u okviru Političkog i Ekonomskog kriterija, te 33. poglavlja acquis-a, a kojim Evropska unija procjenjuje spremnost jedne zemlje da započne proces pristupanja.
Koliko je Bosna i Hercegovina bila spremna, prije svega pokazalo je rekordno dugo vrijeme na koje je odgovarala na Upitnik. Naime, čak 14 mjeseci trebalo je da se taj posao završi, a ključno opravdanje vlasti za to bilo je, pogađate, “uvažavanje uslova djelovanja u Bosni i Hercegovini jer je prvih nekoliko mjeseci utrošeno kako bi se uspostavilo funkcionisanje mehanizma koordinacije”.
Iako je rok bio šest mjeseci, te činjenica da je 6% odgovora ostalo neusaglašeno, tadašnji predsjednik Evropske komisije, Jean-Claude Juncker, izjavio je da je “impresioniran kvalitetom urađenog posla”.
No, svoje pravo lice, mehanizam koordinacije pokazao je na odgovorima na 665 dodatnih pitanja iz Upitnika Evropske komisije koja su početkom jula 2018. godine upućena Bosni i Hercegovini, a na koja je naša zemlja trebala odgovoriti u roku od tri mjeseca. Kao i za svaku drugu državu, i dodatna pitanja za Bosnu i Hercegovinu bila su, pored ostalog, koncipirana tako da su tražila precizne odgovore na specifičnosti trenutnih izazova sa kojima se zemlja susreće, a u kontekstu njenog puta ka Evropskoj uniji. U tom smislu su, nakon što su pitanja stigla, iz Direkcije za evropske integracije BiH izjavili da se “radi se o tehničkim podacima i odgovorima koji će pružiti dodatna objašnjenja na već odgovorena pitanja iz Upitnika” te da se “u realizaciji te obaveze ne očekuju veći problemi”.
Krajem februara 2019. godine, dakle osam mjeseci po prijemu istih, Vijeće ministara BiH usvojilo je odgovore na dodatna pitanja iz Upitnika Evropske komisije za pripremu Mišljenja o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji. Ispostavilo se ubrzo da se ne radi samo “o tehničkim podacima i odgovorima koji će pružiti dodatna objašnjenja na već odgovorena pitanja iz Upitnika”, ali i da su se u realizaciji te obaveze i te kako pojavili krupni problemi, gdje je na jedan broj pitanja “odgovoreno” rečenicom “nismo u mogućnosti u ovom trenutku dostaviti odgovor na ovo pitanje zbog nedostatka sveobuhvatnih informacija.“
Na takav način je, primjera radi, odgovoreno na pitanje “Zašto trinaest odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nisu do danas izvršene? Koji su razlozi?”, te pored ostalih, i na 19. pitanja iz Poglavlja 26, koje se bavi obrazovanjem, kulturom i sportom.
Šta je sve poslano u Brisel u okviru odgovora na dopunska pitanja, svjedoči i to da se za odgovor na pitanje o praksi „Dvije škole pod jednim krovom“, Vlada FBiH proglasila nenadležnom, dok su iz Srednjo-bosanskog kantona u odgovoru na ovo pitanje ovu praksu ocijenili u pozitivnom svjetlu, gdje je pored ostalog o tome navedeno:
“Tkz. fenomen ,”dvije škole pod jednim krovom,, u Kantonu Središnja Bosna je posljedica ratnog djelovanja u Bosni i Hercegovini, i predstavlja pitanje kojem treba prilaziti na poseban način ne narušavajući postignuti mir, ne narušavajući temeljna ljudska prava, prava djece, kao i pravo roditelja koji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu naobrazbe za svoju djecu, jer oni su ujedno i porezni obveznici, te pravo djece da njeguju svoju kulturu, religiju i da upražnjavaju svoj jezik. ‘Dvije škole pod jednim krovom’ su naša realnost, a možda i put kako pokrenuti održivi povratak raseljenih i izbjeglih i zaustaviti iseljavanje čitavih naroda sa određenih područja Bosne i Hercegovine, na kojima ne uživaju punu ravnopravnost i konstitutivnost.“
Imajući u vidu i to da je na veliki broj dopunskih pitanja odgovoreno na način da je na jedno pitanje poslano više odgovora sa različitih nivoa vlasti, jasno je kako je i na koji način, na svom evropskom “putu”, Bosna i Hercegovina ispunila ovaj zadatak.
Ubrzo nakon što je Bosna i Hercegovina završila sa odgovorima na dodatna pitanja, 29.5.2019. godine, stigao je, po mnogima, najbitniji dokument koji je iz EU ikada upućen u našu zemlju. Radi se, naravno, o Mišljenju o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji, te Analitičkom izvještaju kao pratećem mu dokumentu.
U kontekstu odgovora na Upitnik i dodatna pitanja, u Mišljenju se podsjeća da je Bosni i Hercegovini “trebalo 14 mjeseci da odgovori na prva 3 242 pitanja i 8 mjeseci da odgovori na 655 pitanja”, te da se “uprkos uspostavljenom mehanizmu koordinacije za pitanja koja se tiču EU, vlasti nisu mogle dogovoriti da dostave odgovore na 22 pitanja: jedno iz političkih kriterija, četiri iz regionalne politike i 17 iz politike obrazovanja”.
U dokumentu je i naglašeno da Evropska komisija smatra da bi se pregovori za pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji trebali otvoriti kada zemlja postigne potreban stepen usklađenosti s kriterijima za članstvo, a posebno sa političkim kriterijima iz Kopenhagena kojima se zahtijeva stabilnost institucija koje naročito garantiraju demokratiju i vladavinu prava, te da će naša zemlja morati temeljito poboljšati svoj zakonodavni i institucionalni okvir kako bi se osiguralo ispunjavanje 14 ključnih prioriteta.
Šta sadrže 14 prioriteta iz Mišljenja EK, u Bosni i Hercegovini znaju danas svi, kao što i znaju da je, do danas, u potpunosti ispunjen samo jedan.
I to bi, u najkraćem, što se tiče evropskog “puta” Bosne i Hercegovine od pompeznog predavanja aplikacije za članstvo u EU do danas, bilo to.
Minulih šest godina, proteklo je u neispunjenim obećanjima o kandidatskom statusu, ali i, što je puno pogubnije, očuvanju statusa quo koji je se iz dana u dan, korak po korak, pretvarao u ono u čemu se Bosna i Hercegovina danas nalazi-stanju ucjena, blokada, prijetnji rušenjem ustavnog poretka, neodržavanjem izbora…
Svemu je o dobroj mjeri kumovala i tzv. međunarodna zajednica, tetošeći retrogradne snage i primjenjujući političku filozofiju stabilokratije. Uzgred, ta ista međunarodna zajednica, kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, u proteklih šest godina samo je na papiru podržavala osnovne demokratske standarde na kojoj i sama počiva, i koje je i sama, u 14 prioriteta u Mišljenju EK, stavila u zadatak našoj zemlji na usvajanje.
Autor: Impuls