File image
Bez korjenitih promjena u ekonomskoj i drugim politikama – a one nisu na vidiku - Uniju bi mogla očekivati, da parafraziramo Hegela, "loša konačnost"
Piše: Jerko Bakotin
Ursula von der Leyen kao predsjednica Europske komisije, Kaja Kallas kao visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku i Antonio Costa kao šef Europskog vijeća – tako prema izvorima svjetskih medija izgleda dogovor europskih čelnika o sastavu trojke koja će narednih pet godina voditi Europsku uniju, i koja treba biti formalno potvrđena na sastanku zakazanom za četvrtak 27. lipnja. Spomenuti sastav rješava političku, nacionalnu, geografsku i rodnu križaljku stranaka koje čine većinu unutar Europskog parlamenta, potvrđenu na nedavnim europskim izborima.
Nova-stara predsjednica von der Leyen dolazi iz Njemačke, najvažnije članice EU, te predstavlja konzervativu Europsku pučku stranku, najsnažniju unutar EP. Donedavni premijer Portugala, socijaldemokrat Costa predstavlja mediteranske zemlje te drugu najveću paneuropsku stranku. Estonka Kallas zastupat će stajališta istočnoeuropskih zemalja – koje su nakon početka ruske agresije na Ukrajinu dobile bitno veći značaj – te liberalnu grupaciju Obnovimo Europu. Dogovor je, izgleda, postignut bez značajnijeg upliva talijanske premijerke Giorgie Meloni, iako je njena desničarska grupacija Europski konzervativci i reformisti (ECR) po broju dobivenih mandata u Europskom parlamentu pretekla liberale.
Tri vladajuće, klišeizirano rečeno centrističke i “proeuropske” grupacije imaju 399 mandata u EP. Iako je za izglasavanje nove Komisije potreban 361 glas, to ne znači da će ta procedura, predviđena za srpanj, biti puka formalnost. Određen broj zastupnika redovno otkazuje poslušnost svojoj grupaciji, pa nije isključeno da će von der Leyen za potporu lobirati među poslanicima ECR-a i Zelenih. Ozbiljniji problem predstavlja činjenica da nova Komisija predstavlja ne samo kontinuitet u odnosu na prethodnu, nego i već vidljiv pomak udesno.
Može se očekivati nastavak zaoštravanja politike prema migrantima i urušavanje globalnog kredibiliteta EU ne pretjerano kritičnim odnosom prema Izraelu. Još uvijek aktualna prva Komisija pod predsjedavanjem von der Leyen u travnju je “progurala” novi paket mjera koje podržavaju politiku štednje, uvelike odgovornu za jačanje krajnje desnih stranaka diljem Unije. Među katastrofalne posljedice takvih politika spada i vjerojatna pobjeda ekstremnog Nacionalnog okupljanja na predstojećim francuskim izborima. Ukoliko se ostvari, to će biti iznimno važan korak ka slabljenju i razlupavanju EU. Bez korjenitih promjena u ekonomskoj i drugim politikama – a one nisu na vidiku – Uniju bi mogla očekivati, da parafraziramo Hegela, “loša konačnost”.
