U Hrvatskoj su izbori završili tako kako su završili, porazom/ pobjedom/ remijem osobe koja se ne želi sučeljavati s političkim protivnicima pred televizijskim kamerama. U Americi trenutačno traje jednako tupava kampanja tupavih ljudi koji na televizijskim sučeljavanjima, međutim, ipak odgovaraju na pitanja koja smatraju tupavim.
Ben Carson (Foto: Gage Skidmore, Flickr)
Autor: Neven Svilar
Naravno, mržnja republikanskih predsjedničkih kandidata na čelu s velikim umovima poput Bena Carsona ili Donalda Trumpa prema tzv. mainstream medijima, ili kako ih je Sarah Palin na izborima 2008. samo njoj svojstvenom briljantnom igrom riječima nazvala, lamestream media, nije toliko izražena i artikulirana bez razloga. U pitanju je igranje na najniže strasti konzervativnih glasača, mahom iz bible belta, kojima su američki mediji poput CNBC-a pa čak i CNN-a oličenje suvremenog zla, na rang ljestvici užasa tek mjesto-dva ispod ISIL-a, Assada i talibana. Svi mediji, osim omiljenog Fox Newsa, kojeg vodi promućurni Roger Ailes, i ‘novinara’ i političkih komentatora poput Glenna Becka i Rusha Limbaugha.
U principu, rat protiv medija na republikanskim predizborima samo je nastavak onog što je pokrenula Palin 2008. a u još jačoj mjeri četiri godine kasnije nastavio Newt Gingrich, inače poznat po nizu slaboumnih predizbornih spotova koji su 2012. bili neiscrpni izvor inspiracije američkim komičarima. Usprkos mržnji prema medijima i televizijskim debatama, njih se (u Americi) ne može izbjeći: gledanost tri dosadašnja sučeljavanja potukla je sve rekorde za takav tip emisije, s više od 60 milijuna gledatelja pred ekranima.
U ovoj utrci koja nalikuje političkoj verziji crtića Wacky Races, s nizom bizarnih likova koji podmeću noge jedni drugima putem do cilja, posebno su interesantne dvije stvari: konstantni pokušaji kandidata da zaustave neugodna pitanja novinara, kako televizijskih voditelja, tako i onih na samim sučeljavanjima, te, povezano s prvim fenomenom, niz knjiga uglavnom biografskog tipa, objavljenih u posljednje vrijeme, koje su novinarima dale nevjerojatno puno štofa za pripremu zanimljivih pitanja.
Jedan od onih koji ima možda i najviše književnih problema je Ben Carson, ujedno i najveće iznenađenje dosadašnjih izbora, bivši neurokirurg. On je i golden ticket američkih republikanaca, ta najrjeđa, fragilna i preciozna biljka zvana ‘crni republikanac’. U političkom, ali i svakom drugom smislu, riječ je o antipodu Baracka Obame, čovjeku koji otvoreno i bez problema izjavljuje da egipatske piramide nisu služile kao grobnice faraona, već da su u pitanju žitnice koje je sagradio Josip. Tu je teoriju, kaže Carson, izvukao iz Staroga zavjeta, jer tamo piše da je “Josip predvidio glad i savjetovao faraonu da spremi višak hrane”. A ima li boljeg skladišta od piramidalnog skladišta, zapitao se Carson.
Doduše, više od teorija izvučenih pomoću pomnog i studioznog proučavanja Starog zavjeta (što mu ne zamjeraju mnogi republikanski glasači u Americi, od kojih gotovo polovica vjeruje da je Zemlja stara deset tisuća godina i da su ljudi i dinosauri živjeli u isto vrijeme) Carsonu će naštetiti druga knjiga. Riječ je o njegovom autobiografskom djelu skromnog imena Gifted Hands, u kojima je, jelte, malčice izmijenio vlastitu prošlost. Niz netočnih podataka i laži koje je Carson iznio u knjizi, od opisa događaja u mladosti kada je navodno pokušao izbosti kolegu studenta, pa do onih o tome kako je dobio punu stipendiju za West Point, na milijun su malih komadića razbili njegovu brižljivo konstruiranu javnu personu. Koja je uključivala intervenciju više sile u ključnim trenucima u njegovom životu, posebno u mladosti, kada je izbo jednog kolegu i pretukao drugog bejzbol palicom.
Bog ga je odveo na put iskupljenja te je Carson odbacio nasilje. Na njegovu žalost, zaboravio mu je reći da ne treba lagati, a posebno u knjigama, jer se podaci lako mogu provjeriti. No, Carson se nije ispričao zbog laganja, već je krenuo u totalnu ofanzivu protiv medija, koje naziva “jurišnicima Hillary Clinton” napavši ih zbog, kako kaže, “gotcha” pitanja koja “nemaju nikakve veze s njegovom vizijom Amerike u budućnosti”. Neki protukandidati, poput Johna Kasicha to su jedva dočekali, dok su drugi, posebno oni s putrom na glavi, na čelu s Tedom Cruzom i Marcom Rubiom stali u njegovu obranu.
Još jedna knjiga koja je uzburkala republikanski ocean, doduše u nešto manjoj mjeri, je biografija bivšeg američkog predsjednika i pater familiasa omnipotentnog političkog klana Bush, sada 91-godišnjeg Georgea W.H. Busha. U knjizi pompoznog naslova Destiny and Power: The American Odyssey of George Herbert Walker Bush između ostalog stoji kako je klan Bush uvijek očekivao više od pametnijeg i smirenijeg Jeba, te da je samim time iznenađenje u obitelji bilo golemo kad je nestašni obiteljski zloćko, Jebov brat George W., neočekivano odnio pobjedu na izborima za guvernera Teksasa istu večer kad je Jeb, koji je prema anketama bio favorit u svojoj državi, izgubio na izborima na Floridi.
No u knjizi, objavljenoj u utorak, stoje i neke pojedinosti koje Jebu, kojem ne ide baš najbolje u kampanji, nikako ne odgovaraju. Naime, jedna od stvari koje su Jebu trebale ići u korist je činjenica da je oženjen za Columbu Garnicu de Gallo, koju je upoznao u Meksiku početkom 70-ih. To mu je, barem su tako mislili u njegovom stožeru, trebalo donijeti popularnost kod hispanoameričkih glasača, inače nepovjerljivih prema republikancima. Zato Jebu nisu posebno dobro sjeli neki navodi iz biografije, poput opisa događaja iz 1988. kada je George Bush upoznao predsjednika Ronalda Reagana s Jebovom i Columbinom djecom, rekavši “a ovo je naša smeđa klinčadija”.
Ovo su samo neki izvori frustracija kandidata za američkog predsjednika, a za mnoge su, kako vidimo, i sami zaslužni. Pouka je jasna: sve knjige, osim jedne, američkim republikancima vječito uzrokuju probleme. Pa čak i one koje su sami napisali.
Izvor: booksa.hr