2016. – Tiho, tiše, kao padanje kiše…

Tiho, da ne može tiše, bez uzvika, pištaljki, reklo bi se bez “uobičajenog dekora”, članovi pet granskih sindikata budžetskih korisnika organizovali su protest. Toliko tiho da ni onih sat vremena koliko su bili ispred Narodne skupštine RS, nije omelo poslanike vladajuće većine u usvajanju zakona kojima se smanjuju plate.

Piše: Mišo Vidović

Većina onih koji se nađoše u protestnoj koloni bila je svjesna da u parlamentu ima dovoljan broj glasova da im se kroz novi obračun minulog rada smanje plate.

Nisu nosili parole, ni transparente.

Drugi ih ispisali.

Grafit “Sindikalci vi ste glasali za ovu vlast, baš vam se lijepo odužuje… Revolt BL”, ispisan u blizini zgrade Saveza sindsikata RS, novinari konstatovali.

Primjetile i sindikalne vođe uz konstataciju da je “njihov lični glas, njihova stvar”.

I tako će u novoj 2017. policajci, zaposleni u pravosuđu, javnoj upravi, prosvjeti, pa i u zdravstvu imati manje plate. Za vlast umanjene malo, jer bi, kažu, na plate koje imaju u upravi i policijiji to bilo negdje izmedju deset i dvadeset maraka. Sindikalci suprotno, plata onoga ko radi 25 godina biće umanjenja za 40 maraka. Konačna cifra znaće se kada dobiju platne liste po novom obračunu.

Tako je iza nas, krajem 2016. godine, neobično tihi protest sindikalaca. Iako će njihovom članstvu skresati plate.

Zaposleni u realnom sektoru nisu previše pokazivali volju za protestima. Fabrika, tvornica, skoro pa i da nema, nema ni radnika iliti radničke klase. Izgubljena negdje između uništenih i opljačkanih fabrika i biroa za zapošljavanje. Oni koji možda mogu, nadaju se da će za koju godinu uhvatiti nešto penzijice. Za one koji su “između” – radili bi, posla nema, penzija još uvijek mislena imenica. Snalaze se kako znaju i umiju da prežive.

Penzioneri nisu išli na protest. Iako je skupština usvojila zaključak, obavezuje vladu za vanredno povećanje od tri do pet posto od iduće godine, biće da bi se tek od “marta moglo nešto razmišljati o povećanju”. Tako im u međuvremenu poručila vlada. A oni opet, kada su to čuli, poručuju “moglo biti biti protesta jer se zaključci skupštine moraju poštovati”. Teško da će ići sa povećanjem. Fond PIO RS u problemima je sa naplatom doprinosa. Zdravstvenim radnicima je posebno teško. Tvrde, duguje nam se više od 200 miliona maraka za neuplaćene doprinose.

Jedino o čemu su se sindikati, poslodavci i vlada uspjeli dogovoriti jeste najniža plata. Umjesto dosadašnjih 370, biće 395 maraka. Najkonvertibilnijih. Oni koji će je primati, tvrde da će za povećanje od čitavih 25 maraka moći kupiti “vreću brašna više”.

I tako se završi i 2016. Iz sindikata koji tiho, tiše kao padanje kiše, protestovaše poručili: “Nećemo se pomiriti sa smanjem plata.” Nisu decidno pominjali novi protest, ali kako rekoše, ne treba isključiti “sve oblike sindikalne borbe”.

Živi bili, pa vidjeli.

Impuls