Pred dvadesetu obljetnicu „Oluje“ posjetili smo Glinu, grad na Baniji sedamdesetak kilometara od Zagreba, koji je od 1991 do 1995 bio pod samoproglašenom „Republikom Srpskom Krajinom“. Nakon „Oluje“ vratili su se izbjegli Hrvati, koju godinu nakon toga krenuo je i povratak izbjeglih Srba. Zanimalo nas je – kakva je prošlost, sadašnjost i budućnost Gline?
Internet slovi za prostor slobode, nominalno, u praksi, situacija je simptomatična. Od RS-a do Crne Gore se ljudi privode u policijske postaje da daju izjavu o djelovanju na društvenim mrežama čime se direktno poručuje da nas prate i u sigurnosti naše sobe.
Zvali to diplomacijom topovnjače ili banana ratom, ova okupacija nikad nije bila zamišljena – onako kako to Amerikanci tvrde – da širi demokraciju, osobito što određene demokratske slobode u to vrijeme nisu bile dostupne ni vlastitim crnim američkim građanima.
U haškoj sudnici u maju 2011 godine, demografski ekspert iz Republike Srpske, Stevo Pašalić[1] je prezentovao svoj stručni izvještaj kojim osporava nalaze demografskog veštaka Ewa Tabeau.
To, eto, da čuveni kapetan Žarko Varajić, najbolji strijelac u cjelokupnoj historiji finala Kupa europskih prvaka, i dobri div Raša Radovanović, koji je za sarajevski klub odigrao pet stotina utakmica i zabio deset hiljada koševa, uopće moraju – a kamoli da pritom ne mogu – dokazati da su prije 1992. sakupili nekog jebenog radnog staža u Košarkaškom klubu Bosna, preciznije i plastičnije govori o amputaciji memorije u Bosni i Hercegovini nego svi znanstveni radovi, evidencije i vicevi na tu temu.
Zavođenje feminizmom postalo je popularna praksa u suvremenom svijetu, no odgovor na pitanje tko i zašto zavodi je vrlo kompleksan i višeznačan. Ipak, moguće je izdvojiti dva najupečatljivija slučaja: eksploataciju jeftine ženske radne snage u zemljama izvozne proizvodnje te tvrdnju da su žene, a ne državni razvoj, ključne za eliminaciju siromaštva u zemljama Trećeg svijeta.
„Strah me jedino za porodicu. Za sebe se ne plašim neka rade šta hoće“. Dok je govorio, djelovao je smireno, kao da je donio neku važnu odluku od koje više nema odstupanja, niti se o povlačenju može govoriti. Prvi put sam Milanu Vukeliću nakon mjeseci naše saradnje postavio ovakvo pitanje. Znao sam da se ne plaši, pitao sam ga to nekako reda radi.
Malo je poznato da je Lemi, veliki "vožd" malog naroda koji voli da bratimlji srpski i ruski puk, naravno za svoj groš a za čiji bi drugi, u drugom razredu srednje poljoprivredne škole u Banjoj Luci pao na godinu i to baš iz ruskog jezika i književnosti kod profesora Luke!
