Foto: Wikipedia
Svi znate onu priču „Car je go“ u kojoj naivno dijete jasno i glasno kaže da ne može da vjeruje kralju, njegovom krojaču i svjetini koja se divi nečemu što ne postoji. On vjeruje svojim očima, a prije svega svom razumu. Na kraju ipak svi shvate da odijelo ne postoji, ali izgleda da se takvi hepiendi dešavaju samo u bajkama.
Piše: Srđan Puhalo
Slična je situacija i sa brojem ubijene djece Sarajeva.
Svakog 5. maja obilježava se Dan ubijene djece Sarajeva, gdje se skoro uvijek od političara, ali i medija može čuti da je za vrijeme opsade tog grada ubijeno 1.601...
O Iranu se intenzivno raspravljalo i na samitu G7 u Kanadi/Foto: Michael Kappeler/dpa/picture alliance
Dok bjesni rat na Bliskom istoku, glavne igrače malo zanima šta o tome kažu u Briselu. A tamo se okupljaju šefovi diplomatija članica EU, koji nemaju ni zajednički stav.
Evropska unija (EU) i njeni ministri spoljnih poslova koji se ovog ponedeljka (23. jun) okupljaju u Briselu moraju da se suoče sa gorkom činjenicom: EU može da se trudi koliko hoće da smiri situaciju s Iranom, ali se odluke donose bez njih.
Koliko je ograničen evropski uticaj pokazuje i to što su se još prošlog petka njemački ministar spoljnih poslova...
Foto: picture alliance / SIPA | Arnaud Andrieu
Kolaps konsenzusa o globalnom razvoju ne ugrožava samo napredak – već i mir. EU mora preuzeti lidersku ulogu – ne silom prilika, već promišljenom strategijom.
Piše: Reinhold Brender
Dok svijet sve više tone u nered, temelji globalne saradnje se urušavaju. Poredak zasnovan na pravilima – nekada utemeljen na snažnim multilateralnim institucijama i američkom vodstvu – danas je pod napadom rastućeg autoritarizma, sve intenzivnijeg geopolitičkog rivalstva i obnovljene vojne agresije. Uz povlačenje SAD-a i eskalaciju sukoba, budućnost međunarodnog poretka zavisi od toga hoće li ga drugi akteri uspjeti očuvati.
Ova nestabilnost istovremeno podriva napredak...
Foto: Mohammed Ibrahim
Doba razoružanja je završeno, ali vojne akcije samo povećavaju opasnost umjesto da ukinu prijetnju.
Osamdeset godina nakon što su SAD bacile atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, te četrdeset godina nakon što su se SAD i Sovjetski Savez obvezali smanjiti svoje arsenale, prijetnja nuklearnog rata ponovno je aktualna. Doba razoružanja je završilo, upozorio je ovog tjedna istaknuti thinktank: „Vidimo jasan trend rasta nuklearnih arsenala, zaoštrenje nuklearne retorike i napuštanja sporazuma o kontroli naoružanja“, rekao je Hans M. Kristensen iz Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira.
Devet nuklearnih država svijeta zajedno posjeduju ekvivalent od 145 000 bombi iz Hirošime. Izraelski...
Foto: Unsplash
Ima nešto tragikomično u tome kad se sa alanfordovskim Zavodom za istraživanje ruda i gubljenje vremena susretneš u realnom životu – i uvjeriš se da je stvaran! To je kao da ugledaš Bigfoota; možda te ugrožava i želi ti nauditi, ali je ipak uzbuđujuće.
Piše: Huso Makalić
Ovu priču mogao bi otpočeti od dana kada nisam susreo Bigfoota, ali sam upoznao Šeficu Biroa (mitski čupavac iz šuma Sjeverne Amerike je svakako simpatičniji). Šefica Biroa – zvučalo mi je kao neki neslužbeni naziv funkcije, poput samoproglašenog Jedinog zakona zapadno od Pecosa Roya Beana, ali tako su mi je predstavili. A ja sam samo tražio da...
Kada se prizor raščisti od svih bizarnih detalja kojima nas zasipa stroj za proizvodnju spektakla, kada se uklone psilocibinske gljive i pedofilske tajne, ketamin i svemirski brodovi, milijuni doniranih dolara i uvrede pred milijunskom publikom, ima li u priči o završetku jednog divnog prijateljstva bilo čega što nam nije odavno poznato, banalno i dosadno?
Piše: Boris Postnikov
Donald Trump je nešto poput mašine za proizvodnju opscenog spektakla. Dok ovaj tekst nastaje, priču o njegovom velikom sukobu s Elonom Muskom već su potisnule slike nasilja iz Los Angelesa, kamo je poslao vojsku na prosvjednike protiv masovnih deportacija imigranata: kada tekst bude objavljen,...
Foto: Jeff Golenski/Wordpress Photo Directory
Ne sjećam se kad sam prvi put čuo za Njemačku, ali siguran sam da je bilo davno, možda i prije nego sam čuo za riječi Sarajevo ili Mostar. Ime ni jedne druge zemlje u mojoj svijesti nema značaj kao ime Njemačke na čiji spomen uvijek vidim istu sliku, tačnije jednu apstraktnu skulpturu koju iz nekog razloga krasi ovčje runo. Ta skulptura ima i spiralno uvijene ovnujske rogove i monolitna je. Ni s jednom drugom zemljom nisam uspostavio vezu kao sa tom mojom Njemačkom s kojom sam se povezao još u najranijim danima djetinjstva. Njemačka mi...
Ja nisam neko drugi, ali ne mogu biti bez drugog. – E. Levinas
Piše: Gabriel Paredes
Okvir načela, zakona i propisa koji uređuju suživot u društvu i kojih se ljudi moraju pridržavati sastoji se od prava i dužnosti. Pravo se definira kao moć posjedovanja ili zahtijevanja nečega što se smatra pravednim, bilo pravno utvrđeno ili ne. S druge strane, dužnost predstavlja obavezu utemeljenu na moralu ili zakonodavstvu.
Baš kao i ja, i drugi nastoje zadovoljiti svoje želje. To je prirodna i općeprisutna sklonost u svim ljudima od rođenja. Ta sklonost čini primarni proces mišljenja, koju imaju ljudi i životinje, osobito u prvim...
Foto: Julian Nyča/WikiCommons
Možda je grubo, možda bi trebalo odšutjeti, zažmiriti na oba oka, ali prosto je tako: Za Boška i Admiru Sarajevo suza više nema. Godišnjicu pogibije Admire Ismić i Boška Brkića ove godine obilježili su još samo mediji objavivši prigodna podsjećanja, bez mnogo truda, bilo čega novog i drukčijeg. Ove godine to su odreda „reciklirani“ tekstovi, ona vrsta epitafa kada valja nešto napisati a nikom se u redakciji „ne da“, kada je sve već kazano, sve note odsvirane i potrošene toliko puta da se gubi nada u bilo kakvu originalnost poslije toliko ponavljanja. Zamor materijala.
Piše: Nedžad Novalić
Treba biti...
