Foto: Kutlay Uyar/Pexels
U svakom pregledu pojma vremena ne može se izbeći famozni citat Svetog Avgustina: „Kada me pitate šta je vreme, ja znam. Ako me pitate da objasnim, ne znam”. To verovatno nije bez razloga, pogotovu danas kada je vreme postalo vrsta resursa koji se troši, sagledava ekonomski i menadžuje tako da se dođe do njegovog optimalnog korišćenja.
Piše: Mladen Ilić
Ipak, pre nego dođemo do današnjeg trenutka, vratimo se na Avgustina. Ovo se bliže određuje tvrdnjom da ni prošlost ni sadašnjost ni budućnost ne postoje. Dok za prošlost nije kontroverzno tvrditi da ne postoji, a budući događaji se još nisu...
Malo ko je iznenađen tvrdnjom državnog ministra komunikacija i prometa o postojanju dogovora HDZ-a i SNSD-a o tome da ništa ne rade do izbora, ali ne iznenađuje što je još manje onih koji u taj plan ne vjeruju.
Piše: Zlatko Dukić
Ako, kojim čudom, ima onih koji su iznenađeni onim što je, poslije sjednice Vijeća ministara BiH u četvrtak, pred novinarima izrekao državni ministar komunikacija i prometa Edin Forto – da postoji dogovor HDZ-a i SNSD-a da se ništa ne radi do izbora, što oni nikada neće reći otvoreno, ali će raditi samo toliko da ne budu optuženi za direktnu blokadu...
Foto: epa
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu konačno ima priliku da sruši iranski režim, što je njegov dugogodišnji politički cilj. Međutim, njegova čvrsta usklađenost s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom mogla bi biti na ozbiljnoj probi ako sukob potraje, ocjenjuje britanska agencija Reuters.
Ciljevi Izraela i Sjedinjenih Američkih Država, koji prema izjavama dvojice lidera nisu potpuno isti, vjerovatno će se dodatno razvijati u narednim sedmicama.
Kada su u subotu pokrenuli zajedničku kampanju bombardovanja Irana, Trump i Netanyahu potvrdili su da im je cilj pad vjerskog režima u Teheranu.
Washington ublažava retoriku o promjeni režima
Samo dva dana kasnije, u obraćanju u Bijeloj kući – prvom od...
Foto: Almir Panjeta
Već deceniju izlazim na proteste. Smatram to svojom građanskom dužnošću, ništa manje važnom od glasanja i važnim segmentom vlastite ekologije života. Od Triglava do Vardara, gdje god sam se zadesila, a nezadovoljni građani_ke su izašli na ulice da traže svoja ljudska prava, radnička prava, izraze negodovanje spram autokratskih vođa ili sistema koji zataškava strašne zločine i ubistva djece i mladih, otimanja i rušenja gradova, uzurpacije prirodnih bogatstava… osjetila sam da su to ljudi koji imaju izražen osjećaj za pravdu i da je moja dužnost da im se pridružim.
Piše: Vanja Šunjić
Svaki put kad izlazim na proteste u...
Foto: DiEM25
Koautor ovog teksta je Jason Hickel
Moramo hitno preuzeti odgovornost. Naš postojeći ekonomski sistem nije sposoban da rešava društvenu i ekološku krizu s kojom se suočavamo u 21. veku. Kad pogledamo oko sebe, vidimo jedan izvanredan paradoks. S jedne strane, dostupne su nam moćne nove tehnologije i kolektivna sposobnost za proizvodnju više hrane, više stvari nego što nam je potrebno ili što planeta može da podnese. A ipak se milioni ljudi zlopate u uslovima teške oskudice.
Šta je uzrok tog paradoksa? Kapitalizam. Kad to kažemo, ne mislimo na tržišta, trgovinu i preduzetništvo, koji su postojali hiljadama godina pre uspona kapitalizma....
Foto: Pexels
U našoj epohi bol se ne negira otvoreno. Ne kaže se: “Ne osjećaj.” To bi bilo pregrubo, previše očigledno, previše staromodno. Bol se danas neutrališe nježno, kroz moralnu estetiku vedrine. Dobiješ osmijeh, dobiješ savjet, dobiješ rečenicu koja zvuči kao spas, a u njoj je, zapravo, zabrana.
Piše: Sandra Džananović
“Budi pozitivan.”
To je jedna od onih sintagmi koje su ušle u jezik kao dezinfekciono sredstvo: očekuje se da očisti, da ukloni neprijatnost, da svede kompleksno na podnošljivo. I kao i sva sredstva koja “čiste”, ona ne bira šta odnosi sa sobom. Odnese i ono što bi trebalo da ostane: istinu iskustva.
Toksična...
Foto: Mašina
Istorija Srbije nije samo niz ratova i buna; to je dvestagodišnja drama o potrazi za identitetom između šajkače i cilindra. Kada je knez Miloš Obrenović 1833. godine podelio zemlju seljacima, on je postavio temelj slobode, ali je nesvesno definisao i našu najveću unutrašnju blokadu. Srbija je u moderni svet zakoračila kao zemlja „slobodnih seljaka“, a ne kao društvo „slobodnih građana“.
Piše: Dragan Vukićević
U tom trenutku, seljak je dobio posed, ali nije dobio institucije. Njegova sloboda završavala se na njegovoj međi, a državu je video ili kao neprijatelja koji uzima porez, ili kao plen koji treba prigrabiti. Taj čin je...
Foto: Jim Watson
Pitanje je, dakle, ono staro: što se može učiniti da se to promijeni, da se svevlast oligarha ograniči?
Piše: Silvana Perica
Liberalna politika favorizirala je manjine na štetu većine, zato je populizam dobio krila, teza je koja se može čuti u Hrvatskoj ovih dana. U stvarnosti, u Americi manjina zaista vlada na štetu većine, ali ta manjina nisu ni Srbi ni crnci ni Meksikanci ni homoseksualci i to je uistinu mala manjina koja se sastoji od šačice najbogatijih, od oligarha. O oligarhiji ne govori samo Amerikanac-ljevičar Bernie Sanders, nego i najveći optimist među misliocima, američki politolog Francis Fukuyama koji...
Foto: Impuls
Manje se vode ovog puta popilo na Thompsonovom koncertu nego što se za njim prosulo nakon koncerta u Širokom Brijegu...
Piše: Ljupko Mišeljić
Osim reakcija koje su uputili OSCE, UN u BiH, pojedini političari iz RS, ostaće upamćena šutnja predstavnika hrvatskog političkog bloka u Bosni i Hercegovini, šutnja Kancelarije visokog predstavnika i brojne druge šutnje. U tom pamćenju i čuči naš preplašeni mir... Isti onaj mir koji je narušen i tokom mostarskog koncerta podrške hrvatskim uznicima, šestorki iz udruženog zločinačkog poduhvata, na Stadionu pod Bijelim brijegom. Podsjetimo, tada je koncert održan na mjestu nekadašnjeg logora, uz veličanje upravo naredbodavaca torture,...
Foto: YT Screenshot
Zamislite da su fašisti, za koje smo verovali da smo ih polovinom 20. veka zauvek porazili, u nekom tajnom sefu, kao zaveštanje svojim duhovnim potomcima, ostavili recept kako da se fašizam ponovo učini velikim. Šta bi u tom receptu pisalo?
U uvodnom delu bi opisali strategiju kopiranja levice. Počnite napadima na odmetnuti kapitalizam. Prepišite levičarske argumente na račun korumpiranog finansijskog sektora i centralnih banaka koje ga podržavaju. Onda kritikujte izborni sistem u kom se dve frakcije istog oligarhijskog režima smenjuju na vlasti i funkcionišu kao jedna ista partija.
Zatim, napadnite državu koja služi velikom biznisu. Istovremeno ponavljajte neoliberalne mantre....
