Kategorija: Kolumne

Nacionalni torovi kroz povijest rade svakojake probleme.

Ovaj kriminal bolje je organiziran od dosadašnjeg zato što ga organiziraju države iz kojih sada pristižu najveća zgražanja nad "tragedijom jadnih ljudi". To su one države i njihove politike koje su do temelja spržile zemlje u kojima su koliko jučer današnje izbjeglice živjele i radile.

Dete počinje odustajanjem od izražavanja svoga osećanja, a završava odustajanjem od samoga tog osećanja.

Mutirane devedesete (u Subotici)

Feministkinje su za njih histerične frustrirane žene, iako ne znaju da su to one žene koje su 5 godina lobirale i javno zagovarale zakon o nasilju u porodici, da bi tek sa donošenjem tog zakona konačno bilo moguće da policija sprovede postupak protiv počinioca. Histerični ludaci su i oni koji su lobirali za zakon o civilnom služenju vojske, da bi oni i dalje mogli da ostanu iza svojih kineskih zidova, umesto da se godinu dana hrane konzervama iz ratnih rezervi i broje žuljeve zadobijene vojnim vežbama po šumama i gorama. Histerični ludaci su i oni koji su lobirali za zakon o mobingu. Aktivisti za prava životinja su isto tako ludaci jer ne vide gladnu i bolesnu decu.

Upravo smo objavili vijest da Vesna Fedešin sa svoje četiri maloljetne kćeri od danas boravi u parku “Mladen Stojanović” u Banjaluci.

HRVATSKA. Mala, na Balkanu zapela zemlja licemjernih i glupih ljudi. Ne svih, ne ni većine, ali sasvim dovoljno glupih licemjera po Internetu da vam zgade i Internet i općenito okruženje u kojemu se nalazite. Pitat ćete se tko su glupi licemjeri – pa oni koji kažu što se ove izbjeglice, muškarci, ne idu natrag boriti. I oni koji „lajkaju“ takve statuse.

U javnom prostoru tzv. “zapada”, kojeg karakteriziraju i društvene mreže, a osobito u medijima, nema doista ozbiljnih i egzistencijalno bitnih tema, kako lokalnih, tako i globalnih, a niti kritičkog propitkivanja, osim u uskom segmentu istinski neovisnog aktivizma (nije svaki takav, a ponekad i “neovisni” to nimalo nisu, poput Republike Hrvatske ili, recimo, Grčke) i komunikacije “slobodnih strijelaca”, te u alternativnom prostoru, koji također trpi od velikih “zagađenja”, što je, nažalost, neizbježna karakteristika svake margine.

Oh kako mrzim Sarajevo, lijepi grad, svih tih uhljebljenih beskorisnih maminih i tatinih sinova i ćeri po obrazovnim institucijama koji će nas (šta “će” nego već jesu) doći glave.

Draško Ilić, osim što je odbornik i biznismen, je i sportski radnik, koji je imao ozbiljne namjere da ugasi Fudbalski klub “Borac”. Nakon što u tome nije uspio, on je početkom juna podnio ostavku na mjesto predsjednika Upravnog odobora ovog fudbalskog kluba