“Mi smo more krvi prolili za Bratstvo i Jedinstvo naših naroda. E nećemo nikome dozvoliti da nam dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to Bratstvo i Jedinstvo.”
Pre dva dana, vest o terorističkim napadima u Parizu potresla je svet. Ubrzo su usledili islamofobni potezi i izjave političkih elita. Predsednik Fransoa Oland je pod parolom suzbijanja terorizma zatvorio granice, a izbeglički kamp u Kaleu je zapaljen.
Fenomen disleksije kao razvijenog poremećaja sticanja školskih vještina čitanja, pisanja, ovladavanja gramatičkim pravilima u svijetu je istražen, te danas postoji i medicinska magnetna rezonanca koja još kod bebe prepoznaje genetske uslove za njen razvoj, dok zvanični pokazatelji evropskih istraživača ukazuju na to da se u prosjeku u svakom razredu nalaze dva-tri prvačića sa disleksijom.
Čovek čeka da ne bi morao više ništa i nikoga da čeka, da ne mora da stane i da se zagleda u bezličnu tamu, nema više praga i predsoblja i tamnice i zurenja, ne mora svakih pet minuta pogledati sat tamo gde se ništa ne događa, a neće se ni dogoditi.
Zapad mora priznati da je mnogo spominjanu borbu protiv međunarodnog terorizma godinama koristio za ostvarivanje svojih ekonomsko-financijskih interesa. Zapad mora priznati da nije učinio apsolutno ništa da bi spriječio stvaranje globalne opasnosti oličene u tzv. Islamskoj državi, dapače da je ona dobrim dijelom njegov proizvod
Pročitah neke komentare vezane za "Peticiju ZA očuvanje dječijeg igrališta i javne zelene površine u Boriku", koju su 7. 11. ove godine pokrenuli Građanska inicijativa za Borik i Naš prostor, pa mi se kao zaključak nametnu da je lobotomija zaista najveći uspjeh ove vlasti.
Đaci na đake – samo jedan od ovogodišnjih napada iz mržnje: U velikom broju slučajeva, baš kao i prilikom napada na učenike Srpske pravoslavne opšte gimnazije, omiljeno oružje napadača je kamen
