Kosovsku javnost nedavno je potreslo nekoliko slučajeva brutalnog nasilja nad ženama koje je ostalo gotovo nekažnjeno. Ti su slučajevi ponovno podsjetili na duboku ukorijenjenost patrijarhata u zemlji i ključnu ulogu ženskog pokreta u borbi protiv njega.
Parola „radi ono što voliš“ prikriva činjenicu da je mogućnost odabira karijere zbog osobnog razvoja nezaslužena privilegija, znak socioekonomskog statusa te osobe. Tako recimo neka samozaposlena grafička dizajnerica kojoj su roditelji mogli priuštiti umjetničku školu i bogato opremljen stan u Brooklyinu i dalje sebi uzima za pravo da promovira DWYL kao karijerni savjet onima željnima uspjeha.
Dobro, a šta ćemo od sada? Intelektualci će se, naravno, i dalje zalagati za slobodu i pravdu. Radnici će i dalje tražiti svoja prava. Novi vlasnici će i dalje slobodnom pogodbom kupovati fabrike
Opozicijski ruski dnevnik ustanovio je da se u Čečeniji događa progon homoseksualaca bez presedana u Ruskoj Federaciji. Iako tajnim zatvorom upravljaju ljudi iz samog vrha čečenske vlasti, federalna vlada tvrdi da nema nikakvih dokaza o masovnim hapšenjima i torturi
Koliko dramatike i ljudske tragike u crtežu Miodraga Šušnice // Inspektor je, inače, namamljen u “Kajak” // Obdukcijom je utvrđeno da je Šušnica imao 17 prostrelnih rana // Konobar mu je rekao da je Šušnica u kancelariji i pokazao vrata // Upravo ta činjenica upućuje na politički motiv i pozadinu
Bio nam je komšija, i to prvi komšija, vrata do vrata. Živeli smo složno, kao najbolji prijatelji, kao rođaci. Imao je četrdeset i tri godine, ali je izgledao neuporedivo stariji. Nikad ružna reč među nama, nikad povišen glas. Boljeg suseda nikad nismo imali. Bio je povučen, živeo je sam. Radio je mnogo. Ceo njegov život bio je posvećen radu. Nije mu bilo teško da ponese stvari sa pijace ili prodavnice, starijim komšijama na višim spratovima.
„Povraća mi se na te ljude, sumanuta manjina koja prijeti većini, ne želim ih kraj sebe u autobusu, bolesnici, debili, neka rade što ih je volja sa sobom, ali neka ne ugrožavaju ostale...“, ovo sve nisu pokliči s nekog deliričnog desničarskog skupa protiv gayeva, Srba ili neke treće omražene manjine, nego kvalifikacije koje liberalni mediji i novinari daju na račun neidentificirane skupine roditelja koji se boje cijepiti svoju djecu i/ili zagovaraju pravo na slobodan izbor.
Pojava govora i jezika kod ljudi se dugo činila čudesnom. Jezik nam je omogućio da akumuliramo znanje, izgradimo kulture, osvojimo planetu, i načinio je od nas životinju koja se naizgled izdvaja od drugih predstavnika životinjskog carstva.
Nezaobilazna tema bilo kojeg razgovora o izbjeglicama njihova je integracija u novo društvo. Zadaća je to nacionalnih država, kojima one pristupaju poprilično pasivno, birokratski i gotovo u potpunosti kompartmentalizirano, ne sagledavajući problem kao cjelinu.
