Nedavno je jedan od sindikalnih aktivista i vođa izjavio kako nema smisla organizovati protestnu šetnju za 1. maj, jer neće nikoga biti na gradskim ulicama.
Piše: M.V.
Na ovu izjavu (možda nije doslovno prenesena, ali ostala je suština) podsjetila me je kolegica novinarka dok smo, po ko zna koji put, „razvlačili“ temu o radničkim pravima, ali i o „potrebi“ da se po ugledu na gradove u Evropi i svijetu i u Banjoj Luci na Međunarodni praznik rada organizuju protestne šetnje i okupljanja radnika i zaposlenika. Elem, takođe po ko zna koji put, razočarano konstatujemo da „nema snage za tako nešto, jer ovdje radnici odavno ne stanuju“. S obzirom da se ovi redovi ispisuju nekoliko dana prije 1. maja, a zahvaljujući ranijoj „tradiciji“, očekujem da će na Međunarodni praznik rada u televizijskim informativnim emisijama i dnevnicima osvanuti slike masovnih radničkih protesta iz evropskih gradova i drugih destinacija širom svijeta. Ovdje, ukoliko kiša ne „zezne prvomajski program“, novinari i snimatelji zabilježiće okupljanje oko roštilja, kotlića i ponekog jagnjeta na ražnju, uglavnom pripadnika mlađe populacije koji vjerovato nemaju ni dana radnog staža, ali su „čuli od starijih kako je to tradicija“.
Elem, da se vratimo na gore navedenu izjavu. Pomalo začuđuje da ona dolazi od sindikalca koji je u proteklom periodu pokazao, ipak, malo značajniji interes od pojedinih kolega u borbi za radnička prava. Ali, ova njegova izjava je djelimično tačna: u najmanjem oslikava stanje duha u kome se nalaze radni ljudi, građani (naprednu inteligenciju ne pominjem, jer je nema) da se na bilo koji način očituju o sveukupnoj ekonomskoj i društvenoj situaciji. Jer, nekoliko stotina radnika i zaposlenika, eventualno do hiljadarke, imali bi status „rijetke vrste“ koju bi „napredna“ omladina iz bašta kafića slikala pametnim telefonima, te iz čiste dosade, između dva gutljaja kafe, dijelila fotografije po društvenim mrežama. Drugo, i oni koji su se eventualno namjeravali pridružiti u zadnji čas bi povukli ručnu, jer što bi „radili nešto za šta neće biti efekta“.Treće, možda bi se priključio poneki penzioner, više iz potrebe da razbije uobičajenu „dosadu“ penzionerskih šetnji, u sjećanje kako je to nekada bilo za Prvi maj.Treće, novinari, snimatelji, fotoreporteri bi „radno proslavili“ Prvi maj, iako bi u podsvijesti razmišljali hoće li im biti uplaćeni doprinosi.
Ipak, u predvečerje ovogodišnjeg Međunarodnog praznika rada naviru sjećanja. Nije bilo tako davno, ali još se spominje. Prvog maja 2016. godine, banjalučkim ulicama se šetalo, a uzgred i protestovalo pod sloganom „Opasuljite se“, ali su “zločesti” novinari primijetili da su organizatori najavili “podjelu porcija solo pasulja, ali je u grahu ipak bilo i mesa”. Naravno, trebalo je sve to isfinansirati, što je vjerovatno bio teret za “skromnu” sindikalnu blagajnu, pa su u pomoć pritekli “donatori”, te ustvrdiše da se „ne smije zaboraviti istorijski značaj Međunarodnog praznika rada i ostvarenih tekovina borbe za veća radnička prava, zaštite radnika na radu i humanizacije rada, kao i radničke solidarnosti i socijalne pravde, koji čine temelje demokratskog društva i socijalno odgovorne države”.
I vlast i opozicija zloupotrebljava radnike i zaposlenike. Vlast obećanjima koja najčešće (ne) ispuni, a opozicija obećanjima za koja tvrdi da će ih ispuniti kada dođe na vlast. I tako u krug, sve do nekih novih izbora. Ovih dana navodno je usaglašen kompletan tekst opšteg kolektivnog ugovora koji treba da ide na usaglašavanje organa pregovarača. Trajali su skoro tri godine pregovori između Vlade RS, Unije udruženja poslodavaca RS i sindikata. Do 20. maja treba da imamo povratnu informaciju kada se očekuje zaključivanje ugovora, a njegova primjena će biti od dana potpisivanja, riječi su nade sindikalnih vođa. Očekuju da će se „opšti kolektivni ugovor odnositi na poslodavce koji su u Uniji udruženja poslodavaca, ali da će ministar rada, u skladu sa Zakonom o radu, donijeti odluku o proširenom dejstvu tako da se odredbe ugovora odnose na sve poslodavce i zaposlene u Republici Srpskoj”. Živi bili pa vidjeli. A uoči Prvog maja jedno od obećanja vlasti i dalje se “kiseli”- uvođenje radničkih kartica u Republici Srpskoj, u cilju sprečavanja rada na crno. Prije dvije godine vlast se time “hvalila”, a prema najavama iz prošle godine, one su trebale da budu u upotrebi od početka ove godine!!!
Autor: Impuls