Ono što je Ivica Todorić prije neki dan uistinu „svojim potpisom predao hrvatskoj državi“ je dug od blizu 50 milijardi kuna, koji će ruskim i ostalim bankarima strpljivo i samoprijegorno vraćati solidarna zajednica što se vodi pod šifrom „hrvatski narod“.
Neefikasnost kapitalizma, njegova nesposobnost da odgovori izazovima koje je sam generisao, više nije tabu. Čak ni u Americi, gde je krupni kapital sa svojom propagandnom mašinerijom uzdigao privatizaciju, ukrupnjavanje i deregulaciju na nivo biblijskih zapovesti, kapitalizam više nije vrednost po sebi.
Portal Narod.hr u vlasništvu udruge U ime obitelji kojom predsjeda desnoklerikalna aktivistkinja Željka Markić često se bavi drugim medijima u Hrvatskoj i svijetu, optužujući ih za razne nepodopštine. Zanimljivo je da pritom oni sami nemaju problema s time što su objavili i objavljuju niz tekstova i izjava Mladena Pavkovića, čovjeka koji je nepravomoćno osuđen za bludne radnje nad jednom tinejdžericom.
Javnost zapadnih zemalja, suočena s novonastalom situacijom u kojoj imigranti svakodnevno čekaju pred radnim pogonima da netko dobije otkaz kako bi oni mogli dobiti šansu da za još manju nadnicu rade više, brže i bolje, u pravilu reagira na tri načina: jedni smatraju da na slobodnom tržištu svi imaju jednake šanse i da je osoba koja traži posao dobar primjer integracije stranaca. Drugi su uvjereni da im ti ljudi otimaju posao i ugrožavaju egzistenciju te da se treba zaštiti od svih koji su došli, a novima zabraniti ulazak u zemlju. Tek će manji broj ljudi razumjeti nepravdu i zapitati se tko se brine o tim ljudima, tko može braniti njihova ljudska i radna prava. I tu dolazimo do pravog pitanja: kako zaštiti te ljude od potpunog izrabljivanja?
Osobine koje su u tebi sjedinjene delom su osobine stoke, delom zveri, delom đavolje, a delom anđeoske. Dakle, koje od ovih bića si ti? Koje od njih je tvoja istinska suština, a koja su ti strana i samo pozajmljena?
Trideset hiljada ljudi na ulicama u medijima dobiju živopisnu fotografiju i kratki opis događaja. Zato pobune i revolucije uvek iznenade elite i njihove medije. „Kada ljudi odluče da žive“, napisao je tuniski pesnik Abu al-Kasim al-Šabi, „spadaju lanci neslobode“.
