Foto: wfp.org
Sramotno. To je riječ koju je Gideon Sa’ar, izraelski ministar vanjskih poslova, upotrijebio kako bi opisao događanja na Međunarodnom sudu pravde (ICJ) prošlog ponedjeljka. Ujedinjeni narodi zatražili su od suda da utvrdi mora li Izrael dopustiti ulazak humanitarne pomoći u Gazu, dva mjeseca nakon što ju je ponovno prekinuo, neposredno prije propasti sporazuma o primirju. Zalihe nestaju. UNICEF kaže da su tisuće djece već iskusile akutnu pothranjenost.
Sa’arov prigovor je da je Izrael nepravedno meta napada. Odvojeni slučaj međunarodnog kaznenog suda protiv premijera Benjamina Netanyahua i Yoava Gallanta, bivšeg ministra obrane, također se usredotočuje na navodno izgladnjivanje civila. Istina je da je uskraćivanje hrane uobičajeno oružje u ratu, no rijetko je bilo u fokusu međunarodnih pravnih slučajeva, dijelom i zato što je namjeru teško dokazati. Retorika izraelskih dužnosnika, sugerira dr. Boyd van Dijk , stručnjak za Ženevske konvencije, je ono što je to promijenilo.
Prošlog ljeta Bezalel Smotrich, krajnje desni ministar financija, primijetio je da bi moglo biti „opravdano i moralno“ izgladnjivati ljude ako bi se vratili kući izraelski taoci zarobljeni u Hamasovim zločinima 7. listopada 2023., ali da nam „nitko na svijetu to neće dopustiti“. Izraelski ministar obrane, Israel Katz, prošli je mjesec rekao da je “njihova politika jasna: nikakva humanitarna pomoć neće ući u Gazu“. Krajnje desni ministar nacionalne sigurnosti, Itamar Ben-Gvir, inzistirao je da „nema razloga da uđe i jedan gram hrane ili bilo kakve pomoći“ dok se taoci ne oslobode. Brod s pomoći namijenjen Gazi napadnut je dronovima i onesposobljen u petak. Prema zdravstvenim izvorima iz Gaze, više od 52,000 ljudi, uglavnom civila, ubijeno je u Gazi od početka rata. UNICEF kaže da je među njima 15000 djece, sa stotinama smrtnih slučajeva od početka nove izraelske ofenzive u ožujku. Međutim, uskraćivanje hrane također ubija, baš kao što to čine bombe. Poljoprivredno zemljište je devastirano. Kaže se da brašno košta 30 puta više nego prije rata. Skladišta pomoći su prazna. Pekarnice Svjetskog programa za hranu UN-a zatvorene su prije mjesec dana kada su ponestale zalihe; sada se zatvaraju najosnovnije javne kuhinje.
Izraelski dužnosnici rekli su da moraju spriječiti Hamas da dođe do pomoći. Očito je da će si naoružani ljudi osigurati hranu još dugo nakon što drugi gladuju. Donald Trump kaže da je rekao gospodinu Netanyahuu da dopusti ulazak pomoći. Pa ipak, SAD su pred Međunarodnim sudom pravde rekle da sigurnosne potrebe Izraela nadmašuju njegovu obvezu da to učini. Snažan pravni konsenzus je da okupacijske sile imaju apsolutnu dužnost prema Ženevskim konvencijama dopustiti dostavu hrane stanovništvu kojem je to potrebno.
Izrael navodno planira nastaviti isporuku pomoći „u nadolazećim tjednima“, ali putem radikalno novog mehanizma. Tvrdi se da je Hamas masovno infiltrirao agenciju UN-a za palestinske izbjeglice, ključnu za humanitarne napore. To je tvrdnja koju UN i drugi snažno osporavaju. Predložena alternativa, da međunarodne organizacije i privatni zaštitari dijele hranu pojedinačnim obiteljima, čini se i neizvedivom i opasnom za civile.
Dok Izrael i SAD napadaju međunarodne sudove, druge nacije moraju učiniti sve što mogu kako bi ih obranile i podržale. Također moraju pojačati pritisak da se odmah obnovi dostava pomoći. Ono što je sramotno je u vezi s ovim slučajem pred Međunarodnim sudom pravde je sama potreba za njegovim pokretanjem. Sramotno je da je gotovo polovica djece u Gazi ispitane u jednoj studiji rekla da želi umrijeti. Sramotno je da je toliko civila ubijeno, a toliko više ih je dovedeno na rub gladi. Sramotno je da se to doista dopustilo.