Utorak, 3 Decembra, 2024

Matrijarhalno društvo estonskog otoka Kihnu

Estonski otok Kihnu dom je jednom od posljednjih matrijarhalnih društava na svijetu. Prema posljednjem popisu stanovništva Kihnu naseljavaju 604 osobe, a za njih su odgovorne žene s otoka koje glavnu riječ drže već stoljećima. Prvo spominjanje Kihnua u povijesti zabilježeno je 1386. godine, dok još stariji povijesni izvori donose kako je otok bio poprište lova tuljana.

 Josipa Vrankulj

Muškarci Kihnua tradicionalno se bave ribarstvom što dovodi do toga da svoje žene i djecu mjesecima moraju ostaviti samima na kopnu. Takav način života uzrokovao je da žene upravljaju otokom nastojeći zaštititi i očuvati ondašnju kulturu i tradiciju.

Upravo se narodna baština i tradicija smatraju važnima te ih svaki stanovnik Kihnua svakodnevno pokušava sačuvati, što podrazumijeva činjenicu da djeca pohađaju škole u kojima se koristi Kihnu dijalekt te se podučavaju svirati tradicionalne instrumente. Najvažniju ulogu u očuvanju tradicije imaju žene koje sa zadovoljstvom još uvijek svakodnevno nose tradicionalne Kihnu nošnje, napravljene od vune žarkih boja. Od posebnog značaja za otočane je pjevanje narodnih pjesama za vrijeme vjerskih obreda i ručne izrade tradicionalnih predmeta.

kihnu2

UNESCO Masterpieces 2003. godine prepoznaje Kihnu kulturu, posebno svadbenu ceremoniju, kao svjetski važnom te ju stavlja pod zaštitu kao baštinu čovječanstva. Također, na svojim stranicama UNESCO je objavio video koji u samo nekoliko minuta donosi najvažnije činjenice o Kihnu kulturi.Kako bi se u potpunosti shvatila i doživjela kulturna baština ovog otoka, savjetuje se posjetiti ga u doba crkvenih blagdana, poput Božića ili Sv. Katarine, kada tradicija najviše dolazi do izražaja.

preuzeto sa voxfeminae

Povezane vijesti

“Tu su od početka kinematografije”: Ženske akcijske zvijezde

Foto: Eureka Entertaiment

Dugo se smatralo da su akcijski filmovi isključivo muška priča. Međutim, snaga i spretnost žena vidljivi su na velikom ekranu još od doba nijemog filma.

Uvijek postoji sutra – snaga žena

Foto: Claudio Iannone

Jim Jarmusch, kultni američki redatelj, jednom je prilikom izjavio kako ne postoji ništa ljepše od otkrivanja umjetnosti, neovisno o kojoj se radi. Filmska, dakako, ona najčarobnija, posebna je za svakog filmofila, pa tako, gle čuda, nisam ni ja iznimka. Otkrivanje novih filmova, odnosno priča koje su isprepletene s realnošću na projektoru pokretnih slika uvijek su u meni stvarale osjećaj sreće, poput djeteta koje pronađe novu igračku, zakopanu u pijesku, otkrivenu morem umjetnosti. Tko će ga znati, možda je i odlazak u kino toliko poseban za mene, upravo jer mi iznova stvara osjećaj neizvjesnosti, leptirića u trbuhu kao kad se zaljubiš u posebnu osobu. Mrak kino dvorane isprekidan svjetlom projektora često zna donijeti životne priče, ali one tihe, ispunjene šutnjom. Priče koje su oko nas, ali za koje ne želimo čuti. Ili, još gore, za koje se pravimo da ne postoje. Jednu od takvih priča ispričala je talijanska redateljica Paola Cortellesi u filmu „Uvijek postoji sutra“.

Popular Articles