Foto: IBU
Nije lako živjeti u Bosni i Hercegovini. Nije lako raditi u Bosni i Hercegovini. Ništa nije lako kada si stanovnik Bosne i Hercegovine u posljednjih 30 godina.
Piše: Srđan Puhalo
Još od početka devedesetih godina 20. vijeka pa, evo, do danas, prosječan Srbin u Bosni i Hercegovini čeka da Republika Srpska postane nezavisna država. Dok to Srbi čekaju, njegov komšija prosječni Bošnjak mašta o Bosni i Hercegovini bez entiteta i kantona, dok prosječni Hrvat sniva treći entitet gdje će oni biti većina ili raspad države.
U posljednjih mjesec dana radujemo se svakom trenutku bez rata, koji nikada neće izbiti.
Zbijeni u etnička krda, opijeni „smradom“ sopstvenog tora, nezainteresovano puštamo da život prolazi mimo nas.
Zašto vam sve ovo pišem?
Elem, prije otprilike dva mjeseca pokrenuo sam akciju da skupim novac za štampanje knjige o seksualnosti stanovnika Bosne i Hercegovine, kao i stanovnika Srbije i Hrvatske. O toj akciji ste već mogli da pročitate u tekstu koji sam objavio na Lupigi. Potom sam linkove sa besplatnim knjigama podijelio na sopstvenim društvenim mrežama koje prate mnogi novinari i mediji i ….
Ništa.
Iskreno, moj ego je vrištao zbog potpune nezainteresovanosti javnosti za jedno takvo istraživanje i pitao sam se kako je moguće da nikoga u državi takva tema ne zanima? Pogotovo ako znamo da svako malo u medijima možemo čitati informacije o rezultatima sličnih istraživanja u svijetu.
Zašto je to tako?
Odgovora može biti mnogo, ali meni se čini da u društvu u kojem su svaki izbori presudni i sudbonosni za naš narod, svako zasjedanje parlamenta istorijsko, svako obraćanje predsjednika države ili entiteta neponovljivo, sve te trivijalne i banalne teme, pa i one koje se tiču seksa, nemaju nikakvu šansu da postanu „najvažnije sporedne stvari“ u Bosni i Hercegovini.
Nije problem samo seks, nego i svaka druga tema, od dobre knjige, filma, serije, predstave, pjesme ili bilo čega drugog koje nema veze sa odbranom lika i djela našeg vođe, našeg naroda, naše vjere, entiteta ili države.
Ovdje ni Steven Spielberg, ni Taylor Swift, ni Haruki Murakami, ne bi imali šanse da se nametnu i postanu važni s onim što najbolje znaju i što odlično rade.
Nemate pojma kako je to frustrirajuće.
Ipak postoji nada da će rezultati moga istraživanja o seksualnosti stanovnika Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije nekoga zainteresovati nekoga u Republici Srpskoj ili Bosni i Hercegovini kada se ispune određeni uslovi:
1. Kada saznamo pobjednika u meču između Dodika i države.
2. Kada vratimo sve oduzete nadležnosti od Republike Srpske.
3. Kada Republika Srpska postane nezavisna država.
4. Kada liberalizma iskorijenimo iz zapadne civilizacije uz pomoć Donalda Trumpa, Elona Muska, Marine Le Pen, Viktora Orbana, AfD-a i ostalih „oslobodilaca“.
5. Kada Rusi završe posao u Ukrajini, Izrael u Palestini, a Kina u Tajvanu.
6. Kada pobijedimo masone, iluminate i Soroša.
Kao što vidite kada se sredi ovaj nered u svijetu i na domaćem terenu, biće mjesta i za male trivijalne stvari koje se tiču seksa. Samo je važno je da se nada ne izgubi.