fbpx

Dalekih 12.000 godina pr. Kr. u Euroaziji pas postaje prva pripitomljena životinja. Idemo fragmentarno pasjom poviješću dalje. Prema predaji Indijanaca, bog Sunca Ra prvo je stvorio muškarca, zatim ženu, a nakon toga i psa – njima za društvo. Kao što je danas rasprostranjeno mišljenje da pas čuva vlasnikovo (da uporabim specizam) dvorište od nepoznatih ljudi, tako je u antici rasprostranjeno vjerovanje da pas čuva čovjeka od demona i bolesti.

crni pas

Dalekih 12.000 godina pr. Kr. u Euroaziji pas postaje prva pripitomljena životinja. Idemo fragmentarno pasjom poviješću dalje. Prema predaji Indijanaca, bog Sunca Ra prvo je stvorio muškarca, zatim ženu, a nakon toga i psa – njima za društvo. Kao što je danas rasprostranjeno mišljenje da pas čuva vlasnikovo (da uporabim specizam) dvorište od nepoznatih ljudi, tako je u antici rasprostranjeno vjerovanje da pas čuva čovjeka od demona i bolesti.

Pas i Apis

U starom Egiptu, slično kao i danas, psi i mačke bili su omiljeni kućni ljubimci. Mnogi egipatski artefakti svjedoče o ljudskom društvu sa psima, a oni najčešće prikazuju uzajamno maženje ili odlazak u lov. Odnos Egipćana prema psima bio je bajkovit sve do 120-ih godina kada se naglo mijenja. U to vrijeme Plutarh zapisuje mit o Izidi i Ozirisu koji opisuje Kambizovo ubojstvo svetog bika Apisa. U grčkoj mitologiji Kambiz se prikazuje kao luđak koji prezire sve što je egipatsko – palio je egipatske hramove i ubijao egipatsko stanovništvo. Herodot tvrdi kako je Kambiz u napadu bezumlja kopljem ubio svetog bika Apisa i udarcem u trbuh usmrtio svoju trudnu ženu Roksanu. Plutarh pritom svjedoči kako su jedino psi imali obraza jesti mrtvo tijelo boga Apisa. To je bio dovoljan razlog da psi izgube status počasnih životinja u Egiptu.

Pas - demonizacija kroz povijest

Opće je poznato da je praznovjerje dovelo do averzije prema crnim mačkama, no, ipak zamjetna je činjenica da su upravo crni psi prvi koji su u velikom broju kultura etiketirani kao životinje koje sa sobom donose nesreću i smrt. Jednako ih se tako povezivalo s prizivanjem duhova, zlom i neredima.

Lik psa u mnogim je kulturama bio znak sigurne smrti: u Vergilijevoj Eneidi psi zavijaju na pristup božice Hekate, aztečka mitologija govori o dušama koje odlaze u podzemni svijet kraj rijeke kojeg čuva pas, u grčkoj mitologiji spominje se crni troglavi pas Kerber kao čuvar podzemlja. Prema hebrejskim vjerovanjima psi mogu vidjeti anđela smrti te tako predvidjeti smrt, a u cijelom antičkom svijetu divlji su psi lutali u čoporima, tragajući za strvinama, što je uključivalo i ljudske leševe, zbog čega su se ljudi nerijetko zgražavali pasa. U mediteranskim kulturama najveća sramota za umrle bila je da ih pojedu psi.

Današnje statistike pokazuju da se psi crne dlake puno teže udomljavaju od pasa drugih boja, i samim time i veći broj pasa biva eutanaziran. Razlog tome su brojne predrasude i zablude koje postoje o crnim psima, a u koje ljudi neosnovano vjeruju. Crni psi okarakterizirani su kao potencijalno opasni, agresivni i loše naravi. Američka organizacija Humane Society napominje da je fenomen u SAD-u toliko raširen da je dobio i svoj službeni naziv Sindrom crnog psa.

Zašto se crni psi teže udomljavaju?

Zamjetno je da Hollywood, filmska industrija, crne pse u većini slučajeva reprezentira kao agresivne i etički negativne, dok su svijetle životinje gotovo uvijek prikazane kao heroji. Jednako tako industrija hrane za kućne ljubimce u reklamama u većini slučajeva kao aktere ne koristi crne pse jer je za njihovo snimanje potreban veći napor oko rasvjete kako bi njihove njuške došle do izražaja. I na kraju, mnoga skloništa za životinje nalaze se u industrijskim halama koje imaju slabo osvjetljenje pa su tamnije životinje prilikom posjeta budućih udomitelja gotovo neprimjetne te su uvijek u nepovoljnom položaju, u sjeni.

U filmu Harry Potter i zatočenik Azkabana, Harryju se u šalici od taloga čaja ukazuje lik Grima. Grim je jedan od najmračnijih znamenja u svijetu čarobnjaka, znak sigurne smrti, imenovan kao omen-of-death. Čarobnjaci vjeruju da Grim donosi smrt ljudima, a oni koje Grim ne uspije usmrtiti, umiru od straha. Lik Grima preuzet je iz engleskog folklora, iz lika Bargesta. Bargest je crni mitološki pas s velikim zubima, crvenim vatrenim očima i velikim kandžama, često nevidljiv. Vjerovalo se da se prikazuje prilikom smrti svake imalo poznatije osobe. Danas je poslužio kao inspiracija za Baskervillskog psa, Grima, treći nastavak serije The Black Miror, za pokemona Absol i mnoge druge.

Predaja o Baskervillskom psu jedna je od najpoznatijih među onima koje su doprinijele širenju straha od crnih pasa. U navedenom romanu Arthur Conan Doyle piše o natprirodnom i zastrašujućem crnom psu koji vreba močvarnim predjelima koji okružuju kuću obitelji Baskerville. Navodno je uzrokovao i smrt gospodina Baskervilla, zbog čega Holmes i Dr. Watson istražuju kletvu koja je povezana s Baskervillskim psom. Predaja završava tragično po psa – detektiv Sherlock Holmes i Dr. Watson zajedno ubijaju psa i tako uništavaju kletvu.

Ukratko, Hollywood uspješno širi strah od crnih pasa. Kao što je već spomenuto, u većini slučajeva crni psi su prikazani kao nasilni, lošeg temperamenta i agresivni, pa tako u filmu Marmaduke (red. Tom Dey) istoimeni pas sa svojom obitelji seli u novu četvrt u Kaliforniji. Tamo, kao pridošlica, za vrijeme šetnje uvijek biva ponižavan i zlostavljan od strane “crne bande”, male grupe pasa koju čine (crni) rotvajleri. Slično tako, u filmu Chihuahua s Beverly Hillsa (red. Raja Gosnell) kujica Chloe biva oteta i maltretirana od strane meksičkih mafijaša, kojima pomaže, također crni rotvajler, pas El Diablo. Samo mali dio primjera gdje se crni psi prikazuju kao zli i nasilni pronalazimo i u crtićima Dama i skitnica (red. Clyde Geronimi, Wilfred Jackson), Hercules (red. John Musker i Ron Clements), 101 dalmatinac (red. Stephen Herek) te u filmovima Pobješnjeli Max (red. George Miller), Vitez tame (red. Christopher Nolan), Beethoven (red. Brian Levant), John Wick (red. Chad Stakelski, David Leith), kao i u brojnim drugima.

Fragment o mitskim psima

Na simboličkoj razini, Hekatin lik s tri tijela označava tri faze Mjesečeve mijene – rast, opadanje i iščezavanje. Djeluje kao trostruka božica: na nebu božica Mjeseca, na zemlji božica porođaja i omladine, a u podzemnom svijetu vladarica podzemnih sila. Hekata nije imala hramove, nego se štovala privatno. Zbog svoga simboličkog značenja, smatra se i božicom raskršća. Prema Homeru, kada su bogovi pretvorili trojansku kraljicu, Hektorovu majku Hekabu, u crnu kujicu, ona je postala Hekatina miljenica. Pun mjesec bio je posvećen Hekati i za to je vrijeme bilo uobičajeno žrtvovanje crnih pasa. Taj je fenomen poznat kao Hekatina večera: za vrijeme punog mjeseca te svakog 13. dana u mjesecu, crni psi su ubijani i ostavljani noću na raskršćima u čast božice Hekate. Vjeruje se da je to običaj kojim se željelo osigurati hrana siromašnim ljudima i životinjama, no zasigurno običaj ostavlja zastrašujuće predodžbe.

Jedan od najpoznatijih mitoloških crnih pasa svakako je Kerber, troglavi demon koji čuva ulaz u svijet mrtvih, Had. Oko vrata mu vijugaju zmije, a rep mu završava zmijskom glavom. Tako ulazi kao ikonografski simbol zla u više nastavaka filma Harry Potter te u nekoliko nastavaka crtića Hercules. Poznat je i crni pas božice Hel, zvan Garm, koji zajedno s Kerberom nadgleda boravište mrtvih. Predaja kaže da će se, kada dođe do konačne bitke na kraju svijeta, taj monstruozni pas sukobiti s bogom rata Tvr. Obojica će u bici umrijeti, a Garm će u svojoj smrti progutati Mjesec i svijet će zauvijek nestati1. U psihotično doba lova na vještice i crni psi i mačke optuživani su kao vještičji pomagači. Kada je Papa Inocent VIII. 1484. godine naredio progon vještica, u samo tri stoljeća u Europi osuđeno je i spaljeno oko 500.000 vještica i crnih pasa pored nebrojenih mačjih žrtava.

Udomljavanje crnih životinja

Većina azila u Hrvatskoj ističe da je riječ o slabom i vrlo rijetkom udomljavanju crnih pasa. Potencijalni budući udomitelji prilikom obilaska azila gotovo niti ne gledaju crne pse, a kada je riječ o dojavama napuštenih pasa, crni su najbrojniji. Iako mitologija ima nedvojbenu vrijednost, ne treba je shvaćati doslovno, već na nju treba gledati kao na skup arhetipova, odnosno modela osoba ili osobnosti. Također, Hollywood ne bi trebao toliko pažnje poklanjati mitologiji jer većina djece, ali i odraslih, nema razvijeno kritičko mišljenje prema medijima te tako automatski i podsvjesno crne pse percipiraju kao opasne i nasilne, što se kasnije reflektira u njihovom odnosu prema njima. Pse, kao i sva ostala živa bića, ne treba dijeliti po njihovoj boji i izgledu nego prvenstveno prema karakteru. Na toj prekretnici rade mnogi azili, a najpoznatiji projekti koji se bave istom tematikom (a o kojima se može pronaći na internetu) su The Black Dog Project i Home FurEver Resuce.

Bilješke:

1  Boria Sax: The Mythical Zoo: An Encyclopedia of Animals in World Myth, Legend and Literature. ABC-Clio, 2001.

Mirna Baličević/zarez

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU