fbpx

Narodna skupstina RS 

Promjena partijskog dresa odavno je uobičajena praksa na našem (pred)političkom nebu. Na intezitetu dobija, obično, nakon saopštavanja rezultata izbora. Tada se mnogi opredjeljuju za pobjedničku stranu, ne mareći za ideologiju, a još manje za ono što su u predizbornoj kampanji govorili. Prelazak iz redova jedne političke stranke u drugu, naravno, nije nezakonit.
Javni interes je svakako upitan tek onda, kada poslanik opozicije za prelazak na stranu vlasti bude nagrađen bilo direktorskom pozicijom u javnom preduzeću, funkcijom u vladi ili „pogodnostima“ u proceduri javnih nabavki za njegovu firmu.

piše: Miljan Kovač

Sve to podrazumijeva i „nove vrijednosti“ izražene u imovinskim kartonima ili računima, političkih konvertita, ali na njihovu sreću zbog nepostojanja Zakona o ispitivanju porijekla imovine, bez ikakvog institucionalnog epiloga.

Nepoštovanje zakona po kojima bi direktori javnih preduzeća trebalo da budu birani konkursom bez ikakvog političkog uticaja, odnosno bez obzira na partijsku pripadnost, ovdje je odavno uobičajena praksa.

Zakon se zaobilazi i već ustaljenom praksom po kojoj se novoizabrani direktori godinama, suprotno zakonu, održavaju u poziciji vršioca dužnosti.
Republika Srpska je nadaleko nezavanični rekorder po broju vršilaca dužnosti direktora javnih preduzeća i ustanova.

To s jedne strane vrhu vlasti omogućava da bivše političke oponente koji su prešli pod njene skute pa imenovani za v. d.-ove, drži pod stalnom presijom moguće brze smjene s funkcije.
Imenovani zato bespogovorno izvršavaju sve što se od njih traži, kršeći zakone da bi pogodovali novim političkim gazdama pa i članovima njihovih porodica.
Ako se jednog dana „kola slome“, zna se i preko čijih leđa će se to desiti.

Za sada trpe jedino leđa građana, jer sve zajedno dovodi do trošenja javnih sredstava, ali i stvaranja podvojenog društva u kome su jedni favorizovani nauštrb onih drugih, politički nepodobnih.

Između fotelja i „principa“

Aktuelni ministar transporta i komunikacija Bosne i Hercegovine Vojin Mitrović na tu poziciju je izabran kao kadar SNSD-a Milorada Dodika.
Mitrović je međutim, na izborima 2014. godine izabran za poslanika u skupštini RS tada opozicionog NDP-a Dragana Čavića. Na izbore su izašli u okviru opozicionog bloka koji su još činili SDS, Partija demokratskog progresa i neke manje političke stranke.

Odnos snaga u parlementu RS nakon tih izbora bio je takav da je bilo neizvjesno koji blok će formirati skupštinsku većinu i izabrati novu izvršnu vlast. Prvi put nakon dugogodišnje vladavine vlast, predvođena SNSD-om Milorada Dodika, našla se pred ozbiljnom opasnošću da ode u opoziciju.

Tada je na scenu izašla afera „dva papka“.

Mediji su objavili audio-snimak na kojem se kako su tvrdili, čuje razgovor Željke Cvijanović, tada predsjednice entitetske vlade i nepoznate ženske osobe, kojoj objašnjeva da su obezbijedili dovoljan broj ruku za opstanak na vlasti.

Sagovornica Cvijanovićke pita: „To su sigurno ova dva papka“?

"Pa jeste, iz Šukalove stranke (Adam Šukalo, predsjednik Stranke napredna Srpska), ali zato smo mi kupili drugu dvojicu pa ću vidjeti jesmo li ih kvalitetno kupili, ako oni izdaju da imamo drugu dvojicu. Eto, hajd’ sad...", čuje se (navodno) Željka Cvijanović kako govori na snimku.

Iako je vlast svim sredstvima negirala autentičnost snimka, uskoro je uslijedilo nešto što ipak ukazuje na njegovu moguću autentičnost.

Dva poslanika opozicije Vojin Mitrović i Ilija Stevančević su glasali za izbor nove vlade na čelu sa Željkom Cvijanović, produživši vladavinu koalicije okupljene oko SNSD-a na bar još četiri godine.

Ilija Stevančević, tada predsjednik Partije ujedinjenih penzionera, izabran je za poslanika s liste SDS-a.

Navode pojedinih medija da je za to nagrađen novim stanom u Banjaluci, nikada nije potvrdio niti demantovao.

Ipak, ući će u anale da je 2019. godine u 82. godini života imenovan za savjetnika ministra rada i boračko-invalidske zaštite RS.

Stefan Mitrović, sin bivšeg opozicionara Vojina Mitrovića, ubrzo nakon izbora 2014. imenovan je za savjetnika Milorada Dodika, tada predsjednika Republike Srpske.

Zbog nezadovoljstva unutarstranačkim odnosima 2016. godine je podnio ostavku na tu funkciju.

„Ja i dalje ostajem u SNSD-u, ja sam uradio za SNSD ono što je bilo bitno 2014. godine, naravno da ostajem, a vrijeme će pokazati ko je lojalan u SNSD-u, a ko ne“, poručio je tada njegov otac Vojin Mitrović.

Vojin Mitrovic

Vojin Mitrović

Stefanovo razočarenje ubrzo će biti ublaženo novom funkcijom.
Imenovan je za direktora Jedinice za koordinaciju poljoprivrednih projekata pri Ministarstvu poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede RS.

I Vojin je bio razočaran kada mu ni nakon prelaska u vladajući tabor nije omogućeno da njegova kompanija „Oktan promet“ sagradi benzinsku pumpu na nekadašnjem zemljištu Poljoprivredne škole u Banjaluci.

Poljoprivredna škola u Banjaluci je zemljište prethodno mijenjala s Pericom Rapajićem iz Laktaša, koji ga je prodao Mitroviću.

Grad Banjaluka je zbog toga pokrenuo sudski spor u namjeri da dokaže da je stvarni vlasnik tog zemljišta grad Banjaluka, a da je Poljoprivredna škola bila samo korisnik te ga stoga nije mogla ni mijenjati ni prodavati.

Zbog pokretanja sudskog spora Mitroviću nije izdata građevinska dozvola, zbog čega je on prošle godine podnio i krivičnu prijavu protiv tadašnjeg gradonačelnika Igora Radojičića.

Spor je na kraju stigao i do Vrhovnog suda RS pa je izgradnja pumpe za sad neizvjesna.

Mitrović je u međuvremenu postao državni ministar, a s te funkcije se razočarenje u stranačke kolege vjerovatno lakše podnosi pa za sada nema naznaka da bi opet mogao promijeniti stranački dres. Ali ko zna, bliže se novi izbori.

Od kritičara do kritikovanog

I Mitrović je 2014. razočarao tadašnjeg stranačkog šefa Dragana Čavića.

Nekadašnji predsjednik RS i lider NDP-a nije krio bijes zbog Mitrovićeve izdaje nakon izbora 2014. godine.

„Vojin Mitrović nas je zavarao ekstremnom kritikom Dodika u predizbornom periodu i mi nismo mogli ni sanjati da čovjek koji tako kritikuje Dodika može sutra otići njemu. A otišao je. I obezbijedio većinu tom istom Dodiku. Šta je cijena i kolika je cijena ovakvog preokreta kod Mitrovića, već je poznato. Njemu je bavljenje politikom isključivo u funkciji realizacije ličnih interesa“, govorio je tada Čavić.

dragan cavic ruke

DraganČavić/foto: Bljesak.info

Čavić je briljirao na razotkrivanju afere „dva papka“, kada je kako je tvrdio iz svog džepa platio vještačenje spornog snimka u Holandiji. Prozivajući javno protagoniste ove afere on je mahao nalazom iz Holandije, koji navodno dokazuje autentičnost snimljenog razgovora.

Četiri godine poslije, nakon izbora 2018. godine i on je krenuo Mitrovićevim stopama.
Na opšte iznenađenje javnosti, do tada najglasniji opozicionar zajedno sa svojom strankom, napustio je opozicioni blok i na čelu svoje stranke pristupio vladajućoj koaliciji pod pokroviteljstvom Milorada Dodika.

Dobar dio članova, uključujući i pojedine opštinske i gradske odbore, napustio je tada NDP.

Samo nekoliko mjeseci poslije Dragan Čavić je imanovan za v.d. direktora „Elektrokrajine“, najvećeg distributivnog preduzeće u okviru „Elektroprivrede RS“.

Namješteni tenderi, nepotizam, zapošljavanje po partijskoj liniji, astronomski gubici javnih preduzeća, za što je kao najvatreniji opozicionar kritikovao vlast, sada se sve češće javno vežu s njegovim imenom i firmom na čijem je čelu.

S Čavićem na čelu „Elektrokrajina“ je prošlu godinu završila s gubitkom od 15,7 miliona maraka. U međuvremenu je preko 400 radnika postalo tehnološki višak, a preduzeće se odlučilo i za 40 miliona maraka kredita.

Za razliku od ovog preduzeća njihov poslovni partner IT kompanija „Prointer“ je na dobitku.

Firma koja se dovodi u vezu s Igorom Dodikom, sinom Milorada Dodika je s „Elektrokrajinom“ 3. marta ove godine zaključila okvirni sporazum vrijedan 4 772 598,82 KM. Predmet nabavke je „Sistem za upravljanje imovinom, elektronski radni nalozi i praćenje efikasnosti (Asset Management of DSO)“. „Prointeru“ se baš posrećilo s Čavićem na čelu „Elektrokrajine“.

Ovo preduzeće je 28. avgusta 2019. godine raspisalo javni poziv za tehničku podršku i održavanje sistema. Vrijednost nabavke je procijenjena na oko pola miliona maraka.

Već 2. septembra "Elektrokrajina" je izmijenila prvobitnu javnu nabavku i kao uslov dodala stavku da tehničko lice koje će biti vođa projekta mora imati sertifikat „Prince 2“.

Interesantno, lice s takvim sertifikatom imao je samo „Prointer“.

Treba napomenuti da je za prvih deset mjeseci Čavićevog upravljanja „Elektrokrajinom“ ovo preduzeće s „Prointerom“ sklopilo više poslova ukupne vrijednosti od oko 800 000 maraka.

Promjena političkog tabora isplatila se i dvojici Čavićevih najbližih saradnika. Ljuti opozicionari Momčilo Novaković, bivši parlamentarac i generalni sekretar NDP-a Nikola Kužet, sada su kolege savjetnici u Ministarstvu privrede i preduzetništva u Vladi RS.

Ujedinjeni do funkcija

Novaković je u prošlom sazivu bio poslanik u predstavničkom domu Parlementarne skupštine BiH u klubu poslanika PDP-NDP.
Njegov kolega u poslaničkim klupama u tom mandatu, bivši SDS-ovac Đorđo Krčmar iz Gradiške takođe je promijenio stranački dres. Napustivši redove
SDS-a u kome je bio i visoki funkcioner, pristupio je Demokratskom narodnom savezu, koji je tada još uvijek bio dio vladajuće koalicije u RS.

Ubrzo nakon ovog transfera njegov sin Boris Krčmar imenovan je za pomoćnika direktora Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove RS.

I predsjednik partije Ujedinjena Srpska, koja je dio vladajuće koalicije, Nenad Stevandić je nakon opštih izbora 2014. napustio SDS i priklonio se vladajućoj većini, postajući jedan od najodanijih saveznika Milorada Dodika.

On je čak na izborima 2018. u Parlament BiH izabran kao kanditat SNSD-a.

I Stevandić je prije promjene partijskih boja bio žestoki kritičar režima Milorada Dodika. Kritikovao je za kriminal i korupciju i Dodika i njegove najbliže saradnike gotovo istim žarom kojim ih sada otvoreno brani i odbacuje takve optužbe, kada doleze iz redova opozicije.

Zahvaljući koaliciji sa SNSD-om, mnogi kadrovi Stevandićeve Ujedinjene Srpske, mahom bivši opozicionari, danas zauzimaju bitne funkcije i uživaju u njihovim benefitima.
Mjesto zamjenika direktora banjalučkog Univerzitetsko-kliničkog centra – svakako je spomena vrijedna i unosna nagrada Stevandiću za „promjenu stavova.“
Da od kritičara vlasti nisu postali njen sastavnio dio, teško da bi Natalija Trivić stigla do fotelje ministrice prosvjete RS, Branislav Zeljković zauzeo fotelju na čelu instituta za Javno zdravstvo, a Milan Novitović došao na čelo Civilne zaštite RS.

Pozicijom v.d. direktora „Banje Mlječanica“, nagrađen je nekadašnji poslanik SDS-a, a sada lider novoosnovane partije Darko Banjac.

Banjac Dodik

Milorad Dodik i Darko Banjac/foto: Istok.com

I on je nakon izbora 2014. odlučio pristupititi tada vladajućem DNS-u. Nakon što je prošle godine DNS napustio vladajuću koaliciju, Banjac je osnovao Narodnu partiju Srpske, koja je ostala vjerni kolicioni partner SNSD-a. Poziciju na čelu „Mlječanice“ i u redovima vlasti nijednog trenutka tako nije doveo u pitanje. To je valjda stvar principa koji je ustanovio, odlučivši da „nikad više neće biti opozicija“. To se ne isplati.

Darko Banjac je 2014. godine, sudeći prema izjavi o imovinskom stanju koju je dostavio CIK-u, bio beskućnik. Prema navedenim podacima ni on ni članovi njegove porodice nisu bili vlasnici nijedne nekretnine To stanje se kada je on u pitanju, nije promijenilo ni 2018. Zato je za razliku od njega, Banjčeva supruga u međuvremenu stekla stan vrijedan 75 000 maraka. Tako bar piše u podacima kojima raspolaže CIK.

O relevantnosti tih podataka za stvarno utvrđivanje imovinskog stanja izabranih zvaničnika – toliko.

O porijeklu imovine i prestanku stranačkih imenovanja na visoke pozicije kojim se kupuju „politička uvjerenja“ – nekom drugom prilikom, kada se poklope politička volja i adekvatna zakonska rješenja.

 

Autor: Impuls

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU