Uvjerio sam se da radnička djeca nisu isto što i djeca funkcionera, direktora i svih onih čijom zaslugom je ova zemlja došla u situaciju u kojoj se nalazi.
Prelom broj 3, februar 1989. godine.
PISMA OTOVRENA
Pismo otvoreno za Prelom otvorio Avdo Sofić Goga
Prelom broj 3, februar 1989. godine.
Uvjerio sam se da radnička djeca nisu isto što i djeca funkcionera, direktora i svih onih čijom zaslugom je ova zemlja došla u situaciju u kojoj se nalazi.
Bio sam na čelu Radne grupe u Mjesno konferenciji SSRN – a Gornji šeher, koja se bavila problemom zapošljavanja. Danas je svakome jasno da veza igra odlučujuću ulogu u zapošljavanju, a vezu ne može imati svako!
Djeca radničke klase – a Gornji šeher je pun takvih – godinama čekaju na zapošljavanje, pa smo htjeli da barem neke stvari izvedemo na čistac.
Trn u oku je bila Tvornica obuće Bosna.
Već na početku rada smo raspolagali podacima o zapošljavanju u ovom preduzeću i to zahvaljujuću poštenim komunistima.
U Banjalučkom SIZ – u za zapošljavanje smo ustanovili da je pored 126 pravnika koji godinama, gotovo po deceniju!,čekaju posao na mjestu pravnika u „Bosni“ primljena su djeca direktora.
Evo nekoliko činjenica: – U Tvornici obuće Bosna zaposlio se Željko Račić sin Vele Račića, direktora u Tvornici obuće Bosna i Žarko Stajšić sin Drage Stajšića, također direktora.
A oni se ne bi tako lako zaposlili da u svemu tome ključnu ulogu nije odigrao pravnik u Tvornici, Muhedin Zahirović.
Tvrdim da je on glavni krivac za ove mućke u „Bosni“. Jer on kao pravnik je znao da ukoliko se djeci ovih direktora da stipendija moraju biti primljeni u radni odnos.
Tako je i učinjeno Željko Račić je primao stipendiju 12 mjeseci a Žarko Stajšić 8 mjeseci. I tako je „udovoljeno“ zakonu.
Htjeli smo da se nepravda ispravi – pravdu smo ganjali prvo u Opštinskom komitetu Saveza komunista, ali odgovor koji smo od njih dobili nije imao baš nikakve veze sa predmetom.
Naprosto je eskiviran odgovor.
Tako se desilo i sa ostalim društvenim organizacijama u Banjaluci, niko nije htio pokrenuti to pitanje.
Štaviše, oni su druga Velu Račića unaprijedili na mjesto direktora Radne zajednice. To mu je nagrada za „dobar i pošten rad“.
Eto jedne istine.
Zato predažem da svi radni ljudi i građani, svi oni koji su došli na ivicu egzistencije pokrenu jednu akciju za preispitivanje zapošljavanja u svim radnim organizacijama. Krajnje je vrijeme da se djeca lokalnih moćnika počnu zapošljavati kao i ostali.
Kada će „strukture“ shvatiti da je ovom narodu dosta onih sa privilegijama.
Avdo Sofić Goga
Autor: impulsportal.net