, hvala za sve fotke koje stoje na hard diskovima. Uvijek ćemo kad provirimo u te foldere pomislit kako si jebeno prerano i glupo otišao. Piše: Ratko Pilipović){kind=link}
Hvala ti Aki za sve smjehove na toj ludoj turneji, hvala ti za svaki dolazak u Zagreb na naš ili St!llnesov koncert (šta, pa normalno da ću doć’! pa nije Banja Luka tako daleko! vi ste moja raja!), hvala za sve fotke koje stoje na hard diskovima. Uvijek ćemo kad provirimo u te foldere pomislit kako si jebeno prerano i glupo otišao.
Piše: Ratko Pilipović
Do prve polovine prošlog desetljeća, UNS GETO je stasao u ozbiljnu organizaciju koja je iza sebe imala puno projekata ostvarenim sa strancima. U početku nastajanja bili su to prvo Danci, zatim Holanđani i na kraju Francuzi. Uvijek je bila u pitanju razmjena grupa i organizacija turneja bendova. Jedna takva bila je i saradnja sa francuskom organizacijom ALORS ON LE FAIT…?!.
Početak ove saradnje obilježilo je dolazak pet francuskih bendova koji su u ljeto 2005. godine, bili gosti UNS GETO na nekoliko dana. Spavali su u domu na Šibovima, a svirali su na plaži kod Zelenog mosta, uveseljavajući građane defileom kroz grad, od Mejdana do pozorišta. Kasnije te večeri svirali su u bašti NTV kluba, kada je koncert prekinut više puta jer je buka smetala okolnim stanarima. Zabava koja se jako svidjela mnogobrojnoj publici prekinuta je nešto malo poslije 10 časova. Francuski bendovi otišli su zadovoljni, spremni na dalju saradnju. Iduće godine, 2006, kao revanš, organizovana je velika turneja pod nazivom PROJECT KOSOVO, koja je počinjala na Kosovu, a završavala u Francuskoj. Na turneji su svirali bendovi DBAUZADJALE iz Prijedora, ANTENATA iz Hrvatske, RFPS (RED FIVE POINT STARS) iz Slovenije MACH SHAU! iz Italije i ANTINATION iz Kosova. Turneja je obuhvatala nastupe po raznim klubovima u Francuskoj, Italiji, Hrvatskoj, Sloveniji i Kosovu. Sve ovo obilježio je jedan čovjek, koji više nije sa nama. Aleksandar Mujčinović-AKI.
AKI se u UNS GETO pojavio 2003. godine, u periodu kada je renoviran Omladinski klub PKB GETO, unoseći novu energiju koja je bila prijeko potrebna, jer projekti su bili sve složeniji, a iza GETA je bila nova transformacija, sa ljudima željnih rada. Te godine, UNS GETO je radio projekte van prostora, a AKI je nesebično uvijek bio na usluzi sa svojim prevozom, kada god je to trebalo. Učestvovao je u skoro svakom projektu koji je UNS GETO radio od 2003., kada je prvi put zakoračio u prostorije kluba. Bio je fotograf Udruženja, organizator projekata, vozač za potrebe projekata, a jedno vrijeme bio je i član Upravnog odbora UNS GETO učestvujući tako u kreiranju rada Udruženja. Upravo tada, nastala je i ostvarena saradnja sa francuskim bendovima, gdje je AKI igrao ključnu ulogu u osmišljavanju, pisanju i ostvarenju tog projekta, predstavljajući tako UNS GETO na toj turneji. Zahvaljujući njemu, UNS GETO je izašlo iz okvira podrške benodva iz Banje Luke, i prijedorskom bendu DBAUZADJALE omogućilo turneju.
Član sadašnjeg benda SAYANA, a nekada gitarista benda Dbauzadjale, Dino Mrkalj, prisjeća se tih dana i AKIJA. “Jedinstveno iskustvo i nezaboravna turneja na kojoj je učestvovao Dbau. Sama ideja koja je okupila bendove iz nekoliko zemalja okruženja koji zajedno u busu krstare Evropom zvučala nam je fantastično. Na točkovima i bini je bilo još bolje. Jedan od organizatora je bio Aki, znali smo se od prije kroz svirke i neke organizacije, ali ne tako dobro. Na turneji smo se družili, upoznali, a najvise smo se smijali. Nasmijani Aki nam je i ostao u sjećanju.”
Za bendove koje je vodio na turneju te godine, AKI je ostao u sjećanju kao fotograf koji je obilježio skoro svaki dragocjeni trenutak tih dana. Takvog ga pamti i Nenad Kovačić, član zagrebačkog benda ANTENAT. “Bila je 2006. Kretali smo na svoju prvu pravu i jedinu pravu turneju koja je obuhvaćala Francusku, Italiju, Sloveniju i Hrvatsku. Trajala je 3 tjedna, a organizirala ju je legendarna francuska udruga (francuski dio naše i Akijeve obitelji) A.O.L.F. Akija smo upoznali na odmorištu Plitvice na zagrebačkoj zaobilaznici kada smo se ukrcali u legendarni autobus, koji je za vrijeme turneje dobio ime ‘dagoja bus (bass) culture’, vozili su ga Mujo i Đevad. Puno je vremena prošlo od tada, ali kad se sjetim Akija, prvo što mi pada na pamet su slike i filmovi sa te turneje.
Osobine koje je nosio u sebi postale su njegovo nešto po čemu će ga mnogi pamtiti i kao što Nenad iz Antenata kaže “Aki je bio brižan, ko neki roditelj svih nas, pazi jel čega fali, pazi jesu li svi ok, jesu li svi siti i napojeni. Vrlo često je ustajao među prvima, a išao leć’ među zadnjima.” Za Nenada, posebno je ostala upečatljiva anegdota koja se ponavaljala skoro svako veče kada je bilo vrijeme za spavanje. “Spavali smo većinu vremena u nekakvoj dvorani u predgrađu Pariza, u vrećama za spavanje, na karimatima/madracima na napuhavanje. Jedan takav madrac je imao i Aki, kojeg je svake večeri napuhavao sa nekakvom pumpom koju pumpaš nogom. Redovno bi se nekolicina nas probudila: daj Aki koji ti je kurac, tako i tako ti se do jutra ispuše taj madrac! A on je kroz smijeh smirivao situaciju: jebi ga, znam da se ispuše svaku noć, al bar da zaspem na mekanome.”
Svojom pojavom, AKI je postao u nekim trenucima nezaobilazan član grupe ANTENTAT i prijatelj sa Nenadom koji će ga pamtiti kroz lijepe stvari. Oni su bili, kao što AKI kaže “njegova raja” i za njih je uvijek bio tu kada je trebalo. “Hvala ti Aki za sve smjehove na toj ludoj turneji, hvala ti za svaki dolazak u Zagreb na naš ili St!llnesov koncert (šta, pa normalno da ću doć’! pa nije Banja Luka tako daleko! vi ste moja raja!), hvala za sve fotke koje stoje na hard diskovima. Uvijek ćemo kad provirimo u te foldere pomislit kako si jebeno prerano i glupo otišao. Eto, uz takve osjećaje ga vežem: ljubav i zajedništvo.”
Nakon te turneje, AKI u UNS GETO je ostao do 2008. godine, kada je nastavio da radi sa UNSA GETO sve do njegovog “odlaska na Rab”, kako bi znali reći njegovi prijatelji. U tom periodu, i dalje je davao svoj doprinos razvijanju banjolučke scene, pa se tako niti jedna akcija nije mogla održati bez njega i njegovog foto aparata. Bilježio je skoro svaki trenutak, a iza njega su ostali gigabajti slika koje ostavljaju pečat vremena kada se u Banjoj Luci radilo za bendove i scenu. Za UNS GETO, AKI je bio ključ jačanja saradnje između naših i francuskih bendova, a njegov doprinos i njegovu pojavu francuzi nisu zaboravili, već su ga ovjekovječili turnejom AKI TOUR koja je do sada dva puta organizovana i zabilježena na gramofonskoj ploči.
Svoj rad sa AKIJEM pamtim od njegovog ulaska u UNS GETO iako smo se znali nekoliko godina ranije. Bili smo komšije, poznanici iz grada, da bi vremenom postali prijatelji. Dani koje smo provodili u osmišljavanju i organizaciji naših događaja uvijek su bili dinamični, žustri i puni naboja sa željom da sve bude kako treba. Bilo je uspona i padova, a mi smo zajedno iz takvih situacija uvijek izvlačili ono najbolje. A kada bi se sve smirilo i završilo, znali smo satima u druženju pričati o tome i analizirati svaki naš dobar ili loš potez, ujedno planirajući sljedeći.
AKIJEVIM odlaskom UNS i UNSA GETO su izgubile posvećenu osobu u radu, a mi smo izgubili dragog i dobrog prijatelja, BLJAKIJA, kako smo ga znali zvati.
{gallery}impulsteme/aki{/gallery}
Foto: Privatna arhiva
Autor: Impuls