Otac na poslu. Zarađivao svoj samoupravni socijalistički dinar. Majka kući. Sprema ručak, da glavu porodice dočeka sa toplim jelom. Klinci, oko kuće. Klikeraju, igraju „tapke“, nabijaju loptu ili se jednostavno zajebavaju.
Autor: Impuls
„Hajde skoči do granapa“ – povika majka s prozora. Vjerovatno nešto zafalilo da završi ručak. Bez pogovora ostavljaju se klikeri, tapka i hvatanje zjala. Pravac granap. Granapčija spremno čeka da se izdeklamuje šta treba. Pakuje, zapisuje mastiljavom olovkom u teku. Pravac kući, majka čeka. Otac, vjerovatno s posla, navratiće do granapa da plati, ili će izmiriti fasungu početkom mjeseca kada dobije platu.
Granap – Gradsko nabavno preduzeće. Tako se zvalo. Formirano nakon Drugog svjetskog rata. Svojevrsna potrošačko – kupovna „zona“. Značajna uloga u kreiranju „društvenog“ života u gradu, mjesnoj zajednici, kvartu, ulici. Institucija za koju tvrde kako je mnoge naučila nekim životnim pravilima. Imala (ne)pisana pravila koja su se poštovala.
Ispred granapa skupljala se raja. Pila se piva. Pa i više piva. Mezilo se čega ima u granapu – salama, kobasica, povrće koje se našlo na tezgama. Da se ne pije na „golo“, govorile stare „granapčije“. Sjedilo se na pivskim gajbama. Odnekud se dovlačio i pokoji panj. Valjda komšija pilao drva. I nije se samo cugalo pivo. Pričalo se o svemu i svačemu -novostima i događajima u gradu, naselju, kvartu, ulici. Sve se znalo što se trebalo znati. Tradicija nalagala – ne propustiti ni jednu temu. Glavni „obavještajac“ granapčija. Vlasnik ili poslovođa. Ono što se nije znalo, za njega nije bilo tajna. Pivo, rjeđe sok, ispijalo se i nakon značajajnih sportskih događaja. Tekmi i turnira u malom fudbalu.
Gradska nabavna preduzeća tako su bila preteča interneta i društvenih mreža. Vremenom su nestala sa spiska privredno – prodajnih subjekata. Tu i tamo još postoje radnje i trgovine koje „glume“ granape. Ali, nema više plaćanja namirnica i ispijanja piva „na teku“. Nema ni granapčija koji će vas prvo pitati za situaciju kod kuće, da li su svi dobro, živo i zdravo, pa tek onda zapakovati i zapisati namirnice koje ste tražili. Tek poneko sjećanje onih kojih nemaju puno godina, ali se dugo sjećaju…
Postoje sada ovi veliki objekti. Puno radnji i trgovina na jednom mjestu. Valjda, ovdje možete sve kupiti, ali ne možete na gajbi ili panju popiti pivu, pričati o svemu i svačemu, pa i o promašenom penalu, gol-šansi….
Mišo Vidović