Red se zaštopao. Stao. Poslala ga žena da plati račune. Najdosadniji posao koji je mogao dobiti poslije mora.
Autor: Impuls
Slušati u redu priče o malim penzijama, platama, ko je koga zajebao, skoro, pa prešlo u „naviku“-svaki put isto bez trajnog rješenja.
Red se stvarno zaštopao. Gospođa iza šaltera, zadužena da naplati račune, pokazivala u telefonu, valjda, neke fotografije kolegici koja je usput navratila do šaltera. “Evo, ovo ovdje je ona plaža o kojoj sam ti govorila. Skoro cijeli dan smo bili u kostimima, a konobar toliko ljubazan da nam sve donosio na plažu. Šta da ti kažem, maksimalno smo se gotovili”. Sa ushićenjem vergla blagajnica koja je valjda išla na more. Priča u minuti sto hiljada riječi kolegici. Ova klima glavom. Sa iznuđenim kiselim osmijehom, i možda u sebi ponavlja kao je onaj njen, umjesto na more, odveo na selo, da kupe sijeno kod oca i matere.
“Dobro, hoće li ovdje neko da radi?”. Začu se glas vapijućeg, da se riješi smotka računa.
“Gospodine, nemojte nas ometati, vidite da kolegici pokazujem novu tehnologiju rada sa računima”.
“Vidim, vidim”, veli vapijući glas…Konačno platio. Platio i „zatvorio“ ljeto…
Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima možda su plod mašte. A možda se stvarno i dogodilo.
M.V.