Saturday, November 23, 2024

Lakrdija s diplomama

Diploma – visokoškolska ili srednjoškolska danas vrijedi „malo bogatstvo“. Put do nje zna biti trnovit a nekad i maštovit.

Diploma i kako je steći

„Prelom“ predlaže: nemojte ići u školu, što da se mučite četiri godine, kad za tri dana možete imati diplomu

Piše: Mirsad Halilović

Prelom, broj 5, april 1989. godine

Diploma – visokoškolska ili srednjoškolska danas vrijedi „malo bogatstvo“. Put do nje zna biti trnovit a nekad i maštovit. Najveće mućke oko ovog „komada papira“ rade se prilikom vanrednog (do)školovanja. Dobit ostvaruju svi, od običnog smrtnika koji nastoji da je ima u svom džepu do ispitivača u školskim ustanovama, koji preko svojih posrednika na taj način lako dolaze do prijeko potrebnih finansija (čitaj deviza).

Srednjoškolski centar „Veselin Masleša“ iz Kotor Varoši nimalo se ne razlikuje od ostalih Be – Ha srednjoškolskih centara. Nastava ide normalno, učenici (redovni) pokazuju sve manje volje za naukom dok se vanredni „slomiše od učenja“.

U Centru ne kriju da vlada veliko interesovanje za vanredno polaganje neke srednje škole i prekvalifikaciju. Šta više, po riječima direktora Alije Spahića, oni to rade „kao i sve ostale srednje škole – po Zakonu“. Vanredno školovanje se organizuje za tri struke: drvnu, metalsku i kožarsku. Najveće interesovanje vlada za kožarsku struku i zanimanje obućara jer je to sada u Kotor Varoši u modi.

Cijene su sljedeće: vanredno polaganje jednog razreda srednje škole 360 hiljada dinara, kompletna prekvalifikacija 375 hiljada dinara i jedan ispit 10 hiljada dinara. To su legalne cijene, o onim drugim nešto kasnije. Spahić nam je pričao i to da je osnovni smisao vanrednog polaganja „rješavanje problema društva – skidanje ljudi sa biroa i njihovo zapošljavanje“. Po njemu je takav srednjoškolac „značajniji jer ima veća znanja“.

Kotorvaroški srednjoškolski centar, po Spahićevim riječima, nije kriv „što je Zakon dozvolio da se u jednom danu mogu polagati (i položiti, prim. aut.) tri ispita. Spahić kaže i to da ništa nije neobično „ako kandidat položi 12 ispita za 4 dana i tako dobije diplomu, jer je sve to po Zakonu“. Centar se diči i time da su prošle godine republički prosvjetni inspektori dolazili tri puta i da nisu pronašli nikakve zakonitosti. Priče o lakom polaganju i dalje kolaju, ne samo u Kotor – Varoši nego i šire, a u svakoj priči ima djelić istine. Govori se sa se školovanje obavlja čak do Borja, po usputnim kafanama. Prolazi samo „čvrsta“ valuta tj. devize. U modi su najčešće njemačke marke, ali ni ostale valute ne stoje tako loše. Gledajući podatke o prolaznosti u novembarskom roku školske 1988./’89. Godine može se uočiti velika prolaznost „vanrednjaka“. Za polaganje četiri razreda srednje škole upisano je ukupno 115 kandidata. Školovanje je uspješno završilo 86 kandidata dok je palo 29 kandidata. Kod prekvalifikacije situacija je bolja: ukupno je bilo upisano 136 kandidata od kojih je 129 kandidata dobilo „novu“ diplomu, dok je samo 9 kandidata ostalo „praznih šaka“. Koliko god to Zakon dozvoljavao ostaje nejasno ko je tako sposoban da u jednom danu položi tri ispita, ili za četiri dana cijelu godinu? To moraju biti izuzetni talenti pa bih predložio Akademiji nauka da o ovim „talentima“ povede malo više računa.

Istovremeno podaci o prolaznosti ukazuju i na gledanje „kroz prste“, normalno uz obostrano (čvrsto) razumijevanje svih zainteresovanih strana. Kontrola koja nije našla ništa negativno – samo bi ludak napravio kiks u ovakvim škakljivim stvarima. Bojim se zbog ovog „značajnijeg“ srdnjoškolca da ne ostanemo za nekoliko godina bez redovnih učenika. Ko je lud četiri godine ići u školu kad se to sve može srediti za samo nekoliko dana!?

Ko će tada preuzeti krivicu na sebe ili će opet „Zakon za sve biti kriv“?! Problem nezaposlenosti na ovaj način, koliko god se to mislilo, neće biti riješen. A priče će i dalje kružiti, dok god za to ima osnova. Najnoviji trač je da Alija Spahić, direktor kotorvaroškog srednjoškolskog centra gradi vikendicu u Batomaju – Baška, otok Krk. Ko ne vjeruje tračevima neka ide na Krk . „Prelom“ otkriva svoju, do sada brižljivo čuvanu, tajnu da je zainteresovan da se prekvalifikuje. Dolazimo u Kotor Varoš čim odbijemo devize…

13

Autor: Autor:  impulsportal.net

Povezane vijesti

Hidroelektrana u Trapistima: Simbol prošlosti koji zaslužuje bolju budućnost

Foto: Iz knjige “Marija Zvijezda i njezini trapisti”

Delibašino selo ili kako ga danas zovemo Trapisti, naselje je u kojem je pisana istorija grada na Vrbasu, a koje i danas čuva zaboravljeni dragulj. Naime, jedna od najstarijih hidroelektrana na Balkanu, tamo gdje je zasijala prva žarulja u Banjaluci danas stoji zapuštena. Prije tačno 125 godina, na tom mjestu, u srcu Krajine, u Banjaluci zasijala je prva žarulja i to čak osam godina prije Zagreba.

Priča o siru trapistu: Od Delibašinog sela do kraljevskih dvora

Foto: Arhiva - Banjalučka pivara

Dok su mirne ulice, u srcu Banjaluke, spavale pod pokrivačem jutarnje magle, dolazak zaprežnih kola s mlijekom iz Delibašinog sela bio je ritam koji je označavao početak dana. Na stazi koja je vodila prema Ferhadiji, svaka zora donosila je miris svježine mlijeka, a sir trapist koji se proizvodio u Delibašinom selu postao je jedan od simbola grada na Vrbasu.

Popular Articles