Foto: Impuls
Postoji jedno žensko lice u Kotor-Varoši u koje građani svakodnevno gledaju, a malo ko zna o kome je riječ. To je lice Larise Šugić, čija bista stoji ispred vrtića koji nosi njeno ime. Ukoliko se neko zapita ko je bila ova žena, taj podatak je maltene nemoguće pronaći. O njoj nema gotovo nijedne riječi na internet-pretraživaču.
Piše: Ilijana Božić
Danas, gotovo osamdeset godina nakon njene smrti, ostaje pitanje:
Zašto o njoj ne znamo ništa?
Koliko ljudi u Kotor-Varoši zna da ime vrtića dolazi od djevojke koja je imala samo 18 godina kad je poginula, boreći se za svijet koji nije stigla vidjeti?
Koliko...
Foto: Iz knjige “Marija Zvijezda i njezini trapisti”
Delibašino selo ili kako ga danas zovemo Trapisti, naselje je u kojem je pisana istorija grada na Vrbasu, a koje i danas čuva zaboravljeni dragulj. Naime, jedna od najstarijih hidroelektrana na Balkanu, tamo gdje je zasijala prva žarulja u Banjaluci danas stoji zapuštena. Prije tačno 125 godina, na tom mjestu, u srcu Krajine, u Banjaluci zasijala je prva žarulja i to čak osam godina prije Zagreba.
Dok su mirne ulice, u srcu Banjaluke, spavale pod pokrivačem jutarnje magle, dolazak zaprežnih kola s mlijekom iz Delibašinog sela bio je ritam koji je označavao početak dana. Na stazi koja je vodila prema Ferhadiji, svaka zora donosila je miris svježine mlijeka, a sir trapist koji se proizvodio u Delibašinom selu postao je jedan od simbola grada na Vrbasu.
Banjalučane je krajem tridesetih godina prošlog vijeka uzdrmao jedan događaj koji je potresao temelje dotadašnjeg mira u gradu. Naime, pred očima uglednih građana dogodio se skandal koji je uznemirio društvo grada na Vrbasu, ali i pokazao koliko su Banjalučani željni trivija.
Ličnost koja je obilježila život grada na Vrbasu je i Milorad Milkan Gojić zahvaljujući kojem Banjaluka ima tradiciju boksa. Legenda banjalučkog ugostiteljstva, dobroćudni boem koji je od "Palasa" napravio prvorazredni hotel kakvih je bilo malo kod nas u to doba.
Krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, mnogi su dolazili u grad na Vrbasu pogotovo kad je u centru otvorena Robna kuća "Standard" s kojom su stigle i prve pokretne stepenice koje su, uz luksuzne brendove, Banjalučanima bile glavna atrakcija.
Tokom pedesetih godina uveliko se skijalo na Manjači jer su pojedini avanturisti odlučili da bez straha probaju ovaj zimski sport u svojim selima nedaleko od Banjaluke smatrajući da potencijali mogu biti iskorišteni u komšiluku. Djeca su na skijama išla u školu varajući zimu.
Bliži se tradicionalni "Kočićev zbor" na Manjači, koji svake godine izazove buru i privuče veliku pažnju javnosti, a nedavno je kod manastira Gomionica otkriven i spomenik Petru Kočiću. To nas je navelo da se prisjetimo jedne priče o nestanku i pronalasku Kočićevog spomenika sredinom prošlog vijeka.
Izgovorene riječi mnoge Banjalučane koštale su mjesece zatvora u kući koja se nalazila u blizini Ferhadije opasana velikim zidom. Zloglasna "Crna kuća" osamdeset godina bila je svjedok brojnih ljudskih sudbina, a u njenim zidinama tamnovao je i Petar Kočić kao i svi oni koji bi rekli nešto protiv vlasti, zajedno sa ubicama i lopovima.
