Foto: Impuls
Agonija zvorničke fabrike „Alumina“ i nakon posljednje odluke Vrhovnog suda Republike Srpske, kojom je desetogodišnji spor oko potraživanja litvanske banke od fabrike „Birač“ vraćen na početak, nastavlja se. Sudbina „Alumine“, koja je i nastala kao kćerka firma FG „Birač“, neodvojivo je vezana za dugovanje ove firme u stečaju.
Piše: Miljan Kovač
Litvanska Ukio grupa je za deset miliona maraka 2001. godine kupila fabriku glinice „Birač“, a kada su se nakon izvjesnog vremena povukli, „Birač“ je završio u stečaju i dugovima. A Ukio banka (iz sastava Ukio grupe) krenula je u pokušaj naplate dugova na osnovu kredita, koje su davali FG „Birač“. Problem je što je za te kredite založena upravo imovina „Alumine“.
U međuvremenu, Vlada RS je donijela odluku da fočanskoj firmi „Pavgord“ proda potraživanja „Birača“, čime je na indirektan način imovina „Alumine“ dospjela „na bubanj“.
U priču o sudbini „Alumine“, očekivano, upetljala se i politika. Pogotovo što se sva priča oko otkupa potraživanja odvijala u periodu pred lokalne izbore. To su suprotstavljene političke opcije iskoristile za međusobna prepucavanja i skupljanje političkih poena.
U svim političkim prepucavanjima u drugi plan su gurnuti suštinski problemi onih koji zavise od sudbine ovog preduzeća. Nije riječ samo o hiljadu i petsto zaposlenih i njihovim porodicama, već o mnogo većem broju onih koji su direktno ili indirektno poslovno i finansijski naslonjeni na „Aluminu“.
Za mnoge je „Alumina“ mnogo više od posla. Jedan od njih je i Tomica Ivanović, radnik i predsjednik jedne od sindikalnih organizacija u ovoj firmi. U „Alumini“ je zaposlen od 2005. godine. U istoj firmi su radili i njegovi roditelji. U krugu ove firme je išao i u vrtić. Zbog toga kaže da je dijete „Alumine“.
Tomica Ivanović; foto Impuls
„Tu se osjećam kao u svojoj kući, tako bih želio da se svaki radnik Alumine osjeća, bez ikakve turbulencije i zloupotrebe radnika na bilo koji način. Vrlo je bitno naglasiti da se ne uvode radnici u te avanture, da radnici rade da zarađuju svoj hljeb, a ostali neka rješavaju te probleme“, kaže Ivanović.
Radnike, kaže, najmanje interesuje politika. Interesuje ih da imaju pristojna i redovna primanja, da ne razmišljaju o tome kako će školovati djecu, platiti račune…
Oni na posao u „Aluminu“ ne dolaze samo iz Zvornika nego i iz Milića, Vlasenice, Šekovića, Osmaka, pa čak i iz Bijeljine. Ima i onih koji na posao dolaze preko granice, iz susjedne Srbije.
Svi oni sa strepnjom čekaju kako će se rasplesti klupko oko budućnosti ove firme za koju su vezali i vlastitu budućnost.